U jugoslavenskoj kinematografiji postojala je cijela bogata linija filmova koji su se bavili selom. Može je se pratiti od "Svoga tela gospodar" Fedora Hanžekovića, preko Tanhoferova "Nije bilo uzalud", Babajine "Breze", do "Skupljača perja" Aleksandra Petrovića ili "Petrijinog venca" Srđana Karanovića.
To nije čudno. Još do 60-ih SFRJ je bila uvelike ruralna zemlja. Sve do kraja osamdesetih generacija rođena u gradu imala je roditelje koji su u grad stigli s njive ili kamenjara. Iskustvo sela bila je odsudno za barem dvije generacije, a film je to razumljivo odražavao.
U hrvatskoj kinematografiji to se korjenito promijenilo 1990. Nakon devedesetih, selo je uvelike nestalo iz hrvatskog filma....