Kao dio nastojanja da se građevinski sektor učini održivijim u uvjetima klimatske krize, istaknula se bioekonomija. Dok je put do takve arhitekture još uvijek vrlo složen, promjena u kulturi i općem razmišljanju je očigledna, a čini se da inovacija pokreće ovu transformaciju.
U tom kontekstu nastaju biomaterijali, odnosno građevni materijali dobiveni iz živih organizama, uključujući biljke, životinje i gljive. Pojam koji vuče korijene iz medicine odnedavno je ugrađen u dizajn – izvještava Archdaily.
U području gradnje neki se biomaterijali poput drva i konoplje mogu koristiti u sirovom stanju, dok se drugi, poput micelija i ostataka hrane, miješaju s drugim materijalima kako bi se potom pretvorili u korisne kompozite. Kao odraz inovacija u industriji, posebno u biokemiji i bioinženjerskom istraživanju, biomaterijali nude prilike za jačanje sposobnosti stvaranja istinski kružnog i održivog načina gradnje za budućnost. To je zato što su biorazgradivi i skladište CO2 tijekom svog životnog vijeka, čime se smanjuje ugljični otisak zgrada i proizvoda. Osim toga, nekoliko studija sugerira značajne koristi od upotrebe biomaterijala u graditeljstvu, ne samo u vezi s programom održivosti, već i za dobrobit korisnika.
U praksi postoje brojni primjeri zgrada koje koriste biomaterijale, kako na tradicionalan način tako i s inovativnom primjenom, bilo u arhitektonskim detaljima ili metodama gradnje. U tom smislu najviše su se istaknuli materijali biljnog podrijetla. Hemp House, na primjer, koristi beton od kanabisa za izgradnju svojih ograđenih prostora. Također poznat kao konoplja, ovaj biomaterijal može se oblikovati u vlaknaste ploče, premaze, ploče pa čak i cigle. Osim njega, Regional House, centar za obrazovanje o okolišu u Belgiji, također je primjer ove aplikacije. Kao i kod konoplje, vrijedi spomenuti da se lan također koristio u različitim fazama izgradnje, kao što je slučaj s Brass House Amsterdam, u Nizozemskoj, koji koristi ovaj biomaterijal u brtvenoj strukturi kako bi osigurao toplinsku izolaciju.
Međutim, iako bioarhitektonska industrija nudi inovativne materijale, neki od tradicionalnijih materijala također se mogu uključiti u kategoriju biomaterijala. Među njima je drvo, vrlo dobro poznata metoda gradnje, ali koja se trenutno istražuje na različite načine, kao što su visoke konstrukcije Tamedia Office Building i Wood Innovation Design Centre. Ovaj popis također uključuje bambus, kako s tradicionalnih indonezijskih krovova, poput terena za badminton Kura Kura, tako i onih sa suvremenijim jezikom, kao u slučaju kuće u Mas Nouu, u Španjolskoj. U tom redu još je moguće spomenuti slamu kao dobro poznati biomaterijal i njegove različite primjene, poput projekta Refuge II.
Na kraju, vrijedno je komentirati avangardu tehnologije biomaterijala, a to je korištenje gljiva za sastav strukturnih elemenata. Sjajan primjer za to je eksperimentalni paviljon HyFy izgrađen u dvorištu MoMA PS1 2014. godine pomoću opeka micelija koje su izrasle u manje od tjedan dana u prizmatičnim kalupima iz usitnjenih ostataka stabljike kukuruza. Tehnologija koja se trenutno proučava i poboljšava. Kao i eksperimentalne cigle od slonova izmeta u paviljonu The Elephant Theatre, privremenom paviljonu postavljenom u Francuskoj. S prehranom temeljenom na travi, njihov je izmet prilično vlaknast i, kada se pomiješa s drugim aglomeratima, oblikuje okrugle cigle promjera 255 mm i debljine 50 mm, s okomitim otvorom za postavljanje čelične cijevi za pojačanje.
U ovom pristupu biomaterijalima, bez obzira na materijal i proces, jedno je pitanje jasno: trenutno izgrađeno okruženje zahtijeva više od čvrstih i statičnih materijala. Zahtijeva materijale koji se mogu autonomno preoblikovati, regenerirati, rasti i prilagođavati kao odgovor na svoju okolinu. To se čini kao moguća budućnost.
