Godine 1965. hrvatski pisac i moreplovac Joža Horvat krenuo je jedrilicom Besa, sa suprugom i sinom kao članovima posade, na put oko svijeta. Pothvat je to koji je postao jedno od najpoznatijih poglavlja hrvatske pomorske povijesti, a Joža Horvat detaljno ga je opisao u legendarnom putopisnom romanu "Besa: Brodski dnevnik". Brod sagrađen u pulskom Uljaniku 1964. godine bio je projektiran za zahtjevnu prekooceansku plovidbu, s robusnom čeličnom konstrukcijom i skromnom, funkcionalnom unutrašnjošću.
Danas je Besa ponovno na moru, nakon što ju je njezin vlasnik Venci Kovačević godinama obnavljao (i još je obnavlja) uz pomoć prijatelja i obitelji. Besa više ne plovi oceanima, ali zato njome možete na jednodnevni izlet od Splita do Čiova, Brača i Šolte, a u dogovoru s vlasnikom, i na višednevne ture. Venci nam je u razgovoru otkrio kako je izgledao dugotrajan posao obnove jedrilice, što je na brodu ostalo izvorno i zašto je, unatoč golemim troškovima, ni u jednom trenutku nije želio zamijeniti novijom jedrilicom.
Zaboravite bijele zidove: Novi broj D&D-a otkriva interijere koji se usuđuju više. U prodaji!
- Moja je obitelj kupila Besu prije više od 30 godina, a ja sam je preuzeo prije otprilike 20 godina. Jedrilicu je kupio moj očuh, ali pri obnovi su mi pomagali i on i moj otac. Obojica su imala mnogo znanja i iskustva. Imao sam sreće što sam imao dva oca pa sam imao i dvostruku pomoć - kazao nam je Venci.
Što je bilo najzahtjevnije tijekom obnove?
- Kad sam preuzeo brod, morao sam obnoviti dijelove koji se nisu održavali kako treba. Budući da sam ljeti radio u nautici, nisam imao dovoljno vremena pa se sve odužilo. Trebalo mi je čak 15 godina da Besu dovedem u red. Najvažnije je bilo obnoviti trup i palubu. Vlaga se zadržavala u nedostupnim dijelovima, a brod je počeo propadati iznutra. Prvo smo morali zamijeniti dotrajalu palubu i pokrove, potpuno zatvoriti brod, a tek onda urediti unutrašnjost. Mijenjali smo i pojedine dijelove trupa, rebra i pokrove tankova. Sve sam radio uz pomoć prijatelja. Jedan je prijatelj zavarivač, a i ja sam radio na zavarivanju. Nismo imali svu potrebnu opremu pa smo mnogo toga improvizirali i radili ručno. Bilo je mukotrpno, ali drukčije financijski ne bi bilo izvedivo.
Za obnovu Bese utrošeno je puno radnih sati, ali i financijski je bila izuzetno zahtjevna:
- Sve je stajalo toliko da sam za taj novac mogao kupiti pristojan stan. Da sam morao plaćati radnike za sve poslove, bilo bi još skuplje. Mnogo smo toga napravili sami, uz pomoć prijatelja i obitelji. Znam, nekome se toliko ulaganje novca i vremena može činiti ludim ili glupim, ali tako je kako je. Moja žena kaže da je to bolest - kaže Venci kroz smijeh.
Što Besu razlikuje od današnjih jedrilica?
- Besa je građena za prekooceansku plovidbu, pa je unutra mnogo manje prostora nego što bi se očekivalo s obzirom na njezinu veličinu. Strojarnica, na primjer, zauzima velik dio središnjeg dijela broda, dok se na modernoj jedrilici motor slične veličine uglavnom nalazi ispod ulaznih stuba, gotovo na pola kvadrata. Raspored je uglavnom ostao isti kao u Horvatovo vrijeme. I danas su na istim mjestima toalet i kabine. Nekada je postojala i zasebna prostorija samo za veliki kratkovalni radio, koji je navodno bio skinut s američkog bombardera i ugrađen u brod. Danas se na tome mjestu nalazi ležaj.
Što je još ostalo izvorno?
- Sačuvano je mnogo detalja: bitve, dijelovi ograde, elementi za učvršćivanje jarbola, navigacijska svjetla, starinski fenjeri i dijelovi drvenarije. Posebno je zanimljiva tikovina, koju ću vratiti na brod, materijal iznimne kvalitete koji je danas teško nabaviti. Izvorni su i brodski prozori, odnosno okrugla okna. Brod je sagrađen od specijalnog čelika za izradu podmornica, koji je nakon Drugoga svjetskog rata ostao od Nijemaca, podvodni dio trupa ima oplatu debelu 12 milimetara. Zbog takve je konstrukcije Besa teška, ali i vrlo stabilna. Pri slabijem vjetru jedri sporije, no može podnijeti zahtjevne uvjete. Ta se čvrstoća pokazala i kad je svojedobno u Australiji prešla preko koraljnog grebena bez ozbiljnijih oštećenja trupa.
Kako se te karakteristike odražavaju na vaše turističke ture?
- Besa je stabilna i mirna, pa se ljudi mogu opušteno kretati po palubi. To je važno jer nam dolaze i gosti bez jedriličarskog iskustva. Naše su ture uglavnom kratke: idemo od uvale do uvale, kupamo se, jedrimo i razgovaramo o povijesti broda. Želim da gosti dobiju cijeli doživljaj, a ne samo kupanje i sunčanje. Zato nudimo i tradicionalnu dalmatinsku marendu, uz vino i lokalne namirnice, te priču o Besi i njezinu putovanju oko svijeta. Mislim da je spoj plovidbe, hrane, kupanja i povijesti odličan.
Je li ovo bila vaša prva prava sezona s Besom?
- Da. Prošle sam godine odradio samo nekoliko probnih tura krajem rujna jer brod nije bio dovršen. Ove je godine Besa Sailing prvi put radila u uobičajenom razdoblju, od svibnja do listopada. Mnogi još ne znaju da je Besa obnovljena i da plovi. Dolaze nam ljudi koji znaju njezinu povijest, ali i strani turisti kojima je zanimljiva upravo zato što nije riječ o klasičnom izletničkom brodu.
Što slijedi tijekom zime?
- Nastavljam uređivati unutrašnjost i poboljšavati pojedine brodske sustave. Planiram svake zime, nakon završetka sezone, napraviti još nešto novo. Brod još nije potpuno dovršen, ali sada su to manji zahvati u usporedbi s velikim remontom koji smo prošli. Oženjen sam i imam dvojicu sinova, pa obnova nije bila samo financijski nego i obiteljski izazov. Da sam mogao, cijelo bih ljeto provodio radeći na brodu, ali obitelj traži vrijeme i pažnju. Takvi projekti uvijek podrazumijevaju žrtvu svih ukućana. Bilo je kriza, naravno, ali sve smo to prebrodili. Na kraju smo uspjeli - zaključuje razgovor Venci.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....