Brigada, jedan od najpoznatijih zagrebačkih studija za dizajn interijera, slavi deset godina. U tom su desetljeću uredili urede brojnih kompanija, među ostalim, Nanobita, Infinuma, Spana, trgovačke prostore Cromarisa, Nikea, Frodda, Tele2, knjižaru Planetopija… Osvojili su i neke važne nagrade, kao onu International Interior Design Associationa za najbolji interijer na svijetu u kategoriji muzeja, Red Dot, BIG SEE Grand Prix, izradili su "Sobu koja svijetli u mraku" za Adris, potom izložbe "Kultura pušenja", "Croatia je Hrvatska" te "Zagreb, grad koji treba našu ljubav". U svemu tome definirali su jedan sasvim poseban pristup u dizajnu interijera, analitičko-estetički može se reći. Prema riječima Damjana Gebera, suosnivača i kreativnog direktora Brigade, koji je dizajnersku tvrtku osnovao s agencijom Bruketa&Žinić, posao dizajnera danas je "stvaranje uspješnih, a ne samo lijepih prostora". - To znači da za kreiranje uspješnog projekta, recimo trgovine, ona mora biti 50 posto lijepo dizajnirana, ali u preostalih 50 posto mora donositi dobre poslovne ili prodajne rezultate - objašnjava.
Puno je zanimljivosti u vašoj biografiji, od studija, preko prvih poslova do vlastite agencije za dizajn i arhitekturu? Što biste izdvojili, kako biste se najkraće predstavili?
Kao što ste i sami rekli, puno se toga dešavalo tijekom mojeg poslovnog putovanja. Od samih početaka, kada sam uz školovanje radio zaista šarolike poslove koji se možda u tom trenutku nisu činili povezani s mojom budućom profesijom pa sve do pokretanja agencije Brigada kroz koju razvijamo nešto drugačiji pristup dizajnu i arhitekturi. Međutim, ono što je zajedničko svim dosadašnjim iskustvima je interakcija s ljudima, razumijevanje njihovih potreba i pronalaženje načina da kroz prilagodbu poslovnih zadataka odgovorim na te potrebe i očekivanja. Od rada na letovima Croatia Airlinesa, preko novinarskog posla, organiziranja i vođenja turističkih putovanja pa sve do početnih projekata dizajna interijera stanova i manjih lokala, svakim novim izazovom sam gradio iskustvo potrebno za razvoj današnje profesije. Ukratko, rekao bih da sam uvijek tražio način da proširim svoje znanje u svim prilikama koje su mi se pružale te je sve to danas utkano u moj profesionalni pristup i metodologiju rada na projektima u Brigadi.
Kada je osnovana Brigada? Što je tome prethodilo? S kojim kapitalom, referencama? Koji je bio Brigadin prvi posao?
Brigada je osnovana prije točno 10 godina. Nakon dužeg rada kao vanjski suradnik agencije Bruketa&Žinić na raznim projektima vezanim uz prostorni doživljaj i unapređenje koncepata trgovina, pokazalo se da na tržištu postoji rupa upravo u tom segmentu koju u stvari niti jedna agencija nije cjelovito pokrivala. Nakon kraćih dogovora, odlučili smo zajedno ući u tada inovativan poslovni pothvat osnivanjem Brigade te kroz sinergiju naših znanja i klijenata razviti cijelu jednu novu kategoriju profesionalne usluge. Reference su nam bile dotadašnji zajednički projekti i moji samostalni projekti koje sam razvijao u tadašnjem studiju, a najveći vjetar u leđa nam je dala suradnja s Tele2 na razvoju novog maloprodajnog koncepta kojim smo pokazali da način na koji radimo daje vrlo dobre rezultate. Već nakon par mjeseci od osnivanja Brigade, osvojili smo i prve nagrade za naš rad na projektu 'Sobe koja svijetli u mraku' za Adris, što je tad bilo prilično neočekivano jer smo ih dobili u konkurenciji komunikacijskih i marketinških agencija. Radi se o Golden Drum nagradi te nagradama na prvom izdanju natjecanja Ideja X.
Kako se shvaćanje dizajna prostora mijenjalo kroz godine? Možete li iz svog iskustva definirati dizajn nekada i danas?
Kad smo krenuli u projekt Brigade, željeli smo se istaknuti na tržištu s potpuno novim pristupom dizajnu interijera koji uključuje i analitički pristup te sagledavanje poslovnih aspekata samog projekta, a ne isključivo dizajn. Već u početku smo definirali naš posao kao ravnopravnu kombinaciju ta dva segmenta kroz mantru o stvaranu 'uspješnih', a ne 'lijepih' prostora. I danas često ponavljam da kod kreiranja uspješnog projekta trgovine ona mora biti 50% lijepo dizajnirana i 50% donositi dobre poslovne ili prodajne rezultate kako bi ju mogli tretirati kao dobro odrađen projekt. Kroz dizajn kojim sam se bavio prije osnivanja agencije, uvidio sam da klasičan pristup dizajniranjem lijepih interijera ne znači nužno poslovni uspjeh, a svaki projektant komercijalnih prostora ne smije ignorirati uspješnost dizajna nakon otvorenja i fotografiranja. Na jednom od prvih projekata koje sam samostalno radio sam to naučio na teži način. Interijer koji je bio lijepo dizajniran i pokupio samo pozitivne komentare, nakon inicijalnog buma, počeo je sve slabije raditi, a kupci su češće ulazili razgledavati, nego kupovati. Kako je vlasnik tog prostora moj dobar prijatelj, nisam mogao prihvatiti uobičajenu premisu da su za to krivi neki drugi faktori, a ne dizajn te sam se kratko i zaposlio kao prodavač u toj trgovini te pratio kretanja i navike kupaca. Mogu reći da je to jedan od prvih analitičkih projekata koje sam odradio. Vrlo brzo sam primijetio da zbog dizajna koji je u prvi plan stavljao estetiku, kupci radije gledaju, nego uzimaju proizvode u ruku te ih kupuju. Odmah sam na licu mjesta napravio neke eksperimente s različitim načinima izlaganja robe, a kad smo jednom prilikom slučajno ostavili punu kutiju proizvoda na displayu, kupci su počeli vaditi baš te proizvode i kupovati ih. Rezultat je bio adaptacija dizajna na način koji je bio 'manje lijep i uredan', s više izloženih proizvoda što je u konačnici dovelo do boljih prodajnih rezultata.
Kako psihologija dolazi u igru s arhitekturom i interijerom? Pretpostavljam da je to ipak na nekoj dubljoj razini nego neki “feng-shui”. Imate li primjer kako se uspješno povezuje psihologija i dizajn? Nešto što ljudi osjete na prvu. Možda primjer nekog prostora u kojem bi se svatko osjećao ugodno jer ima te i te komponente. Kako izgleda taj prostor?
Feng shui je popularna tehnika za organizaciju i dizajn interijera, ali osim u vlastitim privatnim domovima gdje se možemo poigrati s tim pravilima, mislim da ju treba izbjegavati. Dizajn prostora u kojem se pojavljuju nepoznati korisnici, poput kupaca u trgovinama ili zaposlenika u uredima, definira kako će se oni u njima osjećati na intuitivnoj, podsvjesnoj bazi. Upravo kroz organizaciju prostornih elemenata, rasvjetu, ozvučenje, materijale i gotovo sve druge elemente koje koristimo, možemo predvidjeti i do određene mjere utjecati na ponašanje tih korisnika. Upravo u trgovinama i uredima, to je ključno da bi se dobili očekivani rezultati. U maloprodaji to mogu biti duže zadržavanje u prostoru, veća konverzija, više ulazaka, češća frekvencija povratka, preporučivanje prijateljima ili dijeljenje iskustva na društvenim mrežama. U uredskim prostorima postoje malo drugačiji ciljevi poput produktivnosti, međuljudskih odnosa, akvizicije novih talenata, a u današnje vrijeme i zdravlja, osjećaja sigurnosti, optimizacije poslovnih procesa ili usklađivanja rada od kuće i iz ureda. Svatko može odraditi malu vježbu i ovaj tren zamisliti prostor u kojem se osjeća ugodno ili prostor u kojem se osjeća nekako loše. Svaki od tih prostora je zapravo odradio svoj posao interakcije s našim osjećajima, a oni kojih se nikad ne bi sjetili u nekom od sličnih konteksta su upravo oni koji bi morali razmisliti jesu li napravili dobar posao ili su samo dekorirali interijer da prikupe pohvale prijatelja i rodbine. Nakon definiranja jedinstvenog doživljaja i ciljeva koje pojedini prostor želi ostvariti, možemo pristupiti kreiranju interijera koji će taj osjećaj pretvoriti u stvarnost. Taj jedinstveni osjećaj je ono s čim će se kupci, posjetitelji ili zaposlenici najdublje povezati i nositi sa sobom kroz život.
U dizajnu, arhitekturi, ali i turizmu se sve više govori o upravljanju doživljajem? Što bi bio primjer upravljanja doživljajem u turizmu? Kako to funkcionira?
Turizam je s vremenom postao gotovo isključivo doživljaj. Destinacije i hoteli više ne prodaju krevet i doručak ili obilazak znamenitosti, oni prodaju ono nešto zbog čega se isplati putovati na drugi kraj države ili svijeta. Internet nam je omogućio instant pristup informacijama, ali i životima drugih ljudi, učinio nam je gotovo sve aspekte svakodnevnog života iznimno jednostavnim, ali ono što nam upravo iz tih razloga sve više nedostaje je doživjeti jedinstvenu emociju. Pogotovo kad svakodnevno gledamo neke druge ljude koji zatrpavaju društvene mreže i medije svojim atraktivnim doživljajima. U turizmu je već javna mantra da ne smijemo prodavati samo 'sunce i more', nego širiti ponudu na sve moguće oblike usluga. A što ako je baš 'sunce i more' taj jedinstveni doživljaj koji gosti traže i ne mogu ga naći nigdje drugdje upravo iz razloga što su sve druge destinacije pretrpale ponudu tisućama drugih doživljaja? Ne kažem da bi to trebala biti naša strategija, ali s obzirom da ne vidim da imamo jasnu strategiju našeg nacionalnog jedinstvenog doživljaja na kojem ćemo graditi turističku ponudu, možda je vrijeme da napravimo malo ozbiljniju analizu iz koje bi proizašla adekvatno ozbiljna strategija.
Kad spustimo priču na dizajn turističkih kapaciteta, tu su stvari još jednostavnije. Ako kod preuređenja hotela ili apartmana uzimamo u obzir samo ljepotu dizajna ili namještaja, svjesno se odričemo bilo kakvog izgleda za dugoročno uspješno poslovanje. S vremenom sve lijepo i novo postane normalno jer se na sve vrlo brzo navikavamo, a sljedeća stepenica je dosada i nedostatak emocije koju želimo podijeliti. Čak i slabije dizajnirani interijeri mogu biti uspješni ako su usklađeni s ostalim parametrima koji kod gostiju stvaraju ukupnu sliku o boravku. Ljudi neće primjećivati stolicu ili lampu, ali će se sjećati udobnog pogleda na Rovinj ili romantične večere uz svjetlost pod kojom su si nekako ljepše izgledali nego kod kuće.
Kakvi su trendovi sada u svijetu/Hrvatskoj? Postoji li uopće trend ili je naglasak uvijek na funkcionalnosti? Minimalizam, industrijski dizajn...
O trendovima je teško govoriti, oni se mijenjaju strašno brzo, a pod utjecajem Instagrama i Pinteresta, praktički ih je nemoguće jasno definirati. Mišljenja sam da je potpuno nebitno kako će se nazivati pojedini trend i hoće li se prostor dizajnirati u industrijskom, shabby chic ili minimalističkom smjeru, jer to na kraju nije ni bitno. Trendovi dolaze i prolaze, a činjenica osjećamo li se mi u tom ambijentu ugodno ili ne će uvijek biti jača od svih oblika estetike. Općenito u poslovanju vjerujem u iskrenost pa tako i u projektima koje radimo. Ako se radi o uredu unutar bivše tvornice, onda će industrijski stil biti primjeren, ali ako je ured na desetom katu moderne poslovne zgrade, onda forsiranje površinskih dekoracija koje imitiraju bruklinski loft nema baš puno smisla.
Može li se na profesionalno dizajniranje interijera gledati kao luksuz u današnje vrijeme? Koji su profili tvrtki koje potražuju takvu vrstu usluga od Brigade. Jesu li tu IT firme, kreativne agencije, PR agencije, trgovine?
Profesionalno dizajniranje interijera je investicija, a ne trošak. Angažiranjem profesionalne firme koja će kroz analizu doći do pravih insight-a te na njima graditi kreativni koncept dat će rezultate koji doprinose razvoju poslovanja. Angažiranjem agencija s iskustvom u pojedinim tipovima projekata sigurno će se uštedjeti vrijeme i troškovi izvedbe u kasnijim fazama, a vrlo često te uštede znaju prijeći i sam trošak angažmana profesionalnih arhitekata. Kad smo pokrenuli trend strateškog promišljanja dizajna uredskih prostora klijenti su nam bile inovativne, kreativne agencije koje nije bilo strah izaći iz okvira klasičnih uredskih prostora. Ubrzo su i IT tvrtke počele rasti i promišljati na koji način se izdvojiti na tržištu kroz dizajn radnih prostora, a danas je to praktički postao mainstream. Gotovo da i nema branše u kojoj ne postoji želja za dizajnom jedinstvenih ureda.
Kako je izgledao vaš put prema uspjehu? Prihodi prije sedam, pet godina. Jesu li bili neki trenuci kada su se prepreke činile prevelikima?
Put do uspjeha je bio prilično težak upravo iz razloga o kojima sam na početku govorio. Kad sam pokretao Brigadu, odlučio sam krenuti u jedan potpuno novi smjer dizajna i arhitekture kroz analizu i razumijevanje potreba korisnika te odgovaranje na te potrebe kroz stvaranje jedinstvenih prostornih doživljaja. U počecima smo prvenstveno bili orijentirani na trgovine jer smo uvidjeli potrebu za upravo takvim pristupom koji je u konačnici mjerljiv kroz prodajne rezultate i ostale parametre. Velik dio energije i vremena smo trošili na edukaciju tržišta o tome što zapravo radimo i zašto je naš pristup drugačiji od onog na što je tržište naviklo u tom trenu. Ali kroz godine i sve više uspješnih referenci te velik broj predavanja i stručnih članaka, moram priznati da smo ipak uspjeli u tome te da danas i na našim prostorima postoji svijest o važnosti šireg promišljanja prodajnih i poslovnih prostora od samog dizajna i estetike. Prihodi su u početku bili skromni, ali su i rashodi bili podjednako skromni jer sam oduvijek dosta konzervativan i oprezan u vođenju firme. Srećom, do prije par mjeseci nisam osjetio da je neka prepreka u poslovanju prevelika, uz klasične uspone i padove, uvijek smo poslovali pozitivno i cijela firma je rasla u svim pogledima. Korona i karantena koja nas je zadesila na proljeće je bio prvi pravi izazov s kojim sam se suočio, a koji se na trenutke činio prevelikim. Godina je počela bolje nego ijedna do sada, a u ožujku je sve stalo, praktički u tjedan dana. Gotovo svi projekti koje smo započeli su bili preko noći stopirani, upravo smo pojačali tim novim kolegama, isplanirali poslovanje do ljetne stanke i našli se zatvoreni u svojim stanovima bez praktički ijednog tekućeg projekta. U tom trenu sam sva svoja znanja, iskustvo i energiju usmjerio na motiviranje tima, preslagivanje financija i planova te prvi put osjetio olakšanje radi konzervativnog vođenja firme koje nam je omogućilo dovoljnu zalihu sredstava da bez ikakvih rezova prebrodimo taj crni period. Srećom, čim su se stvari stabilizirale, gotovo svi projekti su se vratili i život se nastavio u novom normalnom ritmu.
Koja su vaša predviđanja za vašu industriju u Hrvatskoj u očekivanju još jedne gospodarske krize? Kako sada stvari stoje? Jesu li vam pali prihodi? Kakva su vam očekivanja za iduću godinu?
Nakon prvotnog šoka karantenom i praktičkim blokiranjem našeg poslovanja, sad smo malo spremniji na ono što nas neminovno očekuje. Prihodi su se nakon velikog pada tijekom karantene vratili na pravi put te smo do kraja godine u skladu s planom, uz ta tri mjeseca koja nećemo uspjeti nadoknaditi. Nažalost, mi kao vrlo specifična usluga koja se bazira na fizičkim prodajnim i uredskim prostorima ipak u sljedećoj godini očekujemo znatan pad potražnje. Uredski prostori se smanjuju otkad su manageri uvidjeli da im kolege mogu uspješno raditi i od kuće, a fizičke trgovine sa strepnjom iščekuju odluke stožera o ograničavanju rada. Cijeli svijet se mijenja i prilagođava suživotu s pandemijom, a to znači da se i mi moramo prilagoditi. Upravo zato smo razvili nove usluge kojima ćemo pokriti potrebe tržišta u novim uvjetima poslovanja te zajedno nadam se prebroditi i ovu krizu u što kraćem periodu.
Ako se situacija s epidemijom nastavi, morat ćemo promijeniti naše navike, a posebno navike u poslovnim uredima gdje je velika fluktuacija ljudi. Ima li što na tu temu reći Brigada, kakvi bi mogli biti prostorni koncepti ureda u vrijeme epidemije?
Većina upita koje dobivamo oko uredskih prostora odnosi se na osmišljavanje načina da se postojeće kvadrature smanje, a gotovo nitko ne razmišlja o širenju ili ulasku u nove prostore. Takav razvoj situacije je i očekivan, pogotovo u trenutku kad je rad od doma pokazao da i sa znatno manjim kvadratima tvrtke mogu uspješno poslovati. Međutim, vjerujem da je u toj situaciji naša ekspertiza još bitnija nego prije jer je teško moguće samo linearno smanjiti broj radnih stolova i očekivati da će sve biti super. Nov način rada je stvorio potpuno nove potrebe zaposlenika, a rad se više ne gleda jednoznačno, već u svim nijansama produktivnog spektra. U Brigadi smo prošlih mjeseci proveli veliko istraživanje ponašanja zaposlenika tijekom i nakon karantene te stvorili smjernice za prilagodbu radnih prostora novim željama i potrebama kako bi ured današnjice prostorno i funkcionalno odgovorio na te potrebe. Na taj način će tvrtke zadržati ono najbolje iz rada od kuće te dodatno unaprijediti poslovne rezultate, produktivnost i motiviranost zaposlenika kroz pristup koji je jedinstven svakoj od njih.
Za svoja rješenja Brigada je osvojila i priličan broj domaćih i međunarodnih nagrada. Možete li izdvojiti neke od značajnijih?
Nedavno smo osvojili još jednu jako bitnu nagradu BIG SEE Grand Prix za dizajn postava izložbe koja je potvrdila da smo upravo u tom segmentu stvaranja prostornog doživljaja izložbenih prostora najnagrađivanija regionalna agencija. Od samih početaka Brigade kad smo upravo za takav projekt 'Soba koja svijetli u mraku' za Adris osvojili naše prve nagrade, pa preko višestruko nagrađivanih izložbi 'Kultura pušenja' i 'Croatia je Hrvatska' u suradnji s agencijom Bruketa&Žinić, 'Zagreb, grad koji treba našu ljubav' za Hanza mediju ili 'Priče koje kroje Varteks' sve do aktualne izložbe 'Baltazargrad' u sklopu Rijeka 2020. Volimo raditi takve manje komercijalne projekte jer u njima možemo proširiti znanje i kreativnost u smjeru isključivog prenošenja poruke i doživljaja posjetiteljima, bez praćenja prodajnih ili poslovnih rezultata.
Više na: www.brigada.hr
