U trenutku kada ljetne vrućine postaju sve intenzivnije, a obala sve prometnija, mnogi svoj idealan odmor više ne traže uz more, nego duboko u šumi. Ondje gdje nema gužvi, zvuk automobila zamjenjuje pjev ptica, a klima-uređaj hladi prirodne krošnje. Sve je više putnika koji, umjesto hotelskih sadržaja, biraju jednostavnost, mir i iskustvo života u skladu s prirodom, otkrivajući da pravi luksuz danas nije raskoš, nego prostor za predah.
Takav način odmora posljednjih godina doživljava pravi procvat. Robinzonski kampovi, drvene kućice i održiva imanja smještena u netaknutoj prirodi postaju utočišta za one koji žele usporiti, odmaknuti se od ekrana i ponovno osjetiti ritam dana koji određuju izlazak sunca, šumske staze i večeri pod zvjezdanim nebom. Nije riječ o odricanju od udobnosti, već o drukčijem poimanju luksuza – onom koji se mjeri tišinom, čistim zrakom i osjećajem slobode.
Upravo je takvu filozofiju moguće doživjeti na Žumberku, jednom od najočuvanijih prirodnih područja Hrvatske. U srcu šume, daleko od užurbanosti svakodnevice, nastao je Robinzonski kamp Žumberak, mjesto koje nije zamišljeno kao klasičan turistički smještaj, nego kao poziv da na nekoliko dana živimo sporije, jednostavnije i bliže prirodi. O tome kako je nastala ova priča, zašto je odabrano upravo ovo mjesto i što gosti ondje pronalaze, razgovarali smo s Franjom Radovanićem, čovjekom koji je ljubav prema prirodi pretvorio u jedinstveno mjesto za odmor.
Za Franju Žumberak nikada nije bio poslovna prilika. Bio je, kaže, susret koji je promijenio njegov pogled na život.
– Po struci i životnom putu uvijek sam bio blizak prirodi, krajoliku i načinima života koji čovjeka vraćaju jednostavnosti. Krajem devedesetih lutao sam Žumberkom i jednog kišnog, maglovitog dana našao se na brdu Zminjak. U jednom trenutku oblaci su se otvorili i kroz njih je prošla zraka sunca. Teško je to racionalno objasniti, ali taj je trenutak u meni ostavio osjećaj da me taj prostor pozvao. Počeo sam vrlo skromno s komadom divljine, malim šatorom i idejom da stvorim mjesto na kojem će ljudi moći osjetiti ono što sam ja tada osjetio, prisjeća se.
Od tog trenutka više nije bilo povratka. Iako je put od ideje do stvarnosti bio dug, upravo mu je Zakon o robinzonskom turizmu otvorio mogućnost da svoju viziju razvija legalno, korak po korak, gradeći ono što je danas Robinzonski kamp Žumberak.
Kad je prvi put došao na zemljište, ondje nije bilo ničega što bi podsjećalo na današnji kamp.
– Bilo je to zapušteno poljoprivredno zemljište obraslo nižim raslinjem i mlađim drvećem. Priroda je već polako vraćala prostor sebi, ali sam upravo u toj divljini vidio potencijal za nešto posebno, govori.
Ni danas ne krije koliko je cijeli projekt bio osoban. Gotovo sve što se nalazi u kampu nastalo je njegovim rukama. Jedina iznimka su viseći šatori koje je kupio, dok je sve ostalo nastajalo polako, bez žurbe i s puno strpljenja.
– Prve godine bile su posvećene osnovnoj infrastrukturi, a kasnije je uslijedilo uređivanje detalja koji stvaraju doživljaj. Danas smo navikli da se sve može riješiti brzo, ali ovdje to ne funkcionira tako. Bilo je mnogo birokratskih prepreka, a najveći izazov bio je svladati sve to, kaže.
Robinzonski turizam u Hrvatskoj sve traženiji, a cijene noćenja penju se do vrtoglavih iznosa!
Upravo se u tom sporom procesu, dodaje, krije i bit cijele priče. Kamp nije nastajao prema rokovima ni tržišnim pravilima, nego tempom koji je određivala priroda.
Dok je danas gotovo sve dostupno jednim pritiskom na gumb ili dodirom zaslona, na Žumberku se život odvija prema sasvim drukčijem ritmu. Ovdje vrijeme ne određuju obavijesti na mobitelu ni dnevni raspored, nego izlazak sunca, miris šume i zvukovi prirode.
Za Franju robinzonski turizam nikada nije značio odricanje od udobnosti, nego oslobađanje od svega suvišnog.
– Ne očekujem da netko promijeni život nakon nekoliko dana provedenih na Žumberku. Ali volio bih da se vrati kući s osjećajem da može živjeti malo sporije, malo jednostavnije i svjesnije.
Upravo je ta misao postala temelj cijelog kampa. Održivost, očuvanje prirode i poštovanje krajolika ovdje nisu trendovi ni marketinške poruke, nego razlog zbog kojeg kamp uopće postoji. Bez netaknute prirode, tišine i divljine, kaže Franjo, ova priča izgubila bi svoj smisao.
Svaki detalj prostora nastajao je s namjerom da se priroda ne mijenja, nego da joj se prilagodi. Inspiraciju nije tražio u luksuznim resortima ni suvremenim turističkim kompleksima, nego upravo u krajoliku koji ga okružuje.
– Bavim se uređenjem vrtova i kroz taj posao naučio sam da prostor ne treba prisiljavati da bude nešto što nije. Prirodan izbor bio je poštovati i osluškivati krajolik te graditi kamp tako da se uklapa u njega, a ne da se nameće prirodi. Nisam želio stvoriti luksuz usred šume, nego ugodan boravak u prirodi.
U gradnji koristi isključivo materijale koji pripadaju ovom podneblju – glinu, slamu, kamen i drvo. Njihova je uloga, objašnjava, stvoriti osjećaj topline i sigurnosti, ali bez narušavanja prirodnog karaktera prostora.
I upravo to, čini se, privlači sve veći broj posjetitelja. U kamp ne dolaze ljudi u potrazi za sadržajima koji će ispuniti svaku minutu dana, nego oni kojima je potreban predah od ubrzanog načina života.
– Najčešće dolaze ljudi koji žele usporiti i na nekoliko dana pobjeći od svakodnevice. To su parovi, obitelji s djecom, individualni putnici, planinari, motoristi i ljubitelji prirode iz Hrvatske, ali i iz cijele Europe.
Bez obzira na to odakle dolaze, većina gostiju dijeli isti osjećaj čim stigne.
Najveće iznenađenje, kaže Franjo, nije smještaj, pogled ni priroda koju su već vidjeli na fotografijama, već tišina.
Iako je kroz kamp prošlo mnogo ljudi, Franjo kaže da ne postoji jedno iskustvo koje bi izdvojio iznad svih ostalih. Svaki gost, objašnjava, sa sobom donese neku svoju priču, razlog dolaska i način na koji doživi Žumberak.
Možda upravo zato vjeruje da ovaj kraj najbolje upoznaju oni koji se usude sići s utabanih staza. Onima koji imaju dovoljno iskustva i dobro se snalaze u prirodi savjetuje da istraže Žumberak izvan najpoznatijih ruta.
– Ako imate dovoljno uvjeta i dobro se snalazite u prostoru, preporučujem da se maknete s utabanih putova.
U tome, smatra, leži prava vrijednost ovog kraja. Žumberak nije mjesto koje će vas osvojiti spektakularnim atrakcijama ili užurbanim sadržajima, nego autentičnošću koju je uspio sačuvati desetljećima.
Iako razmišlja o novim sadržajima i daljnjem razvoju kampa, detalje za sada ne želi otkrivati.
Kada govori o budućnosti robinzonskog turizma u Hrvatskoj, optimizma mu ne nedostaje. Vjeruje da upravo ono što se nekada smatralo jednostavnošću danas postaje najveća vrijednost.
– Žumberak je jedan od primjera koliko Hrvatska još uvijek ima očuvanu prirodu. A kako su mir, prostor i izolacija postali rijetkost, gotovo luksuz, ljudi ih sve više cijene i traže.
Sve češće upravo tišina, prostor i osjećaj potpune prisutnosti postaju razlog zbog kojeg ljudi biraju ovakav odmor. Ne traže bijeg od života, nego priliku da ga barem nakratko ponovno osjete sporijim tempom.
Zamolili smo Franju da Robinzonski kamp Žumberak opiše u samo tri riječi. Nije dugo razmišljao.
– Tišina. Sloboda. Prisutnost.
Tri riječi koje možda najbolje sažimaju cijelu filozofiju mjesta koje je nastajalo godinama, daleko od užurbanosti i velikih turističkih priča.
A svima koji već neko vrijeme razmišljaju kako usporiti tempo života i ponovno se povezati s prirodom, na kraju upućuje kratku, ali znakovitu poruku.
– Ne čekajte.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....