U mirnom dalmatinskom zaleđu, ondje gdje je tišina toliko snažna da, kako kažu domaćini, "čuješ ptice, vjetar i vlastite misli", jedna je obitelj odlučila staroj djedovini dati novi život. U Zemuniku Gornjem, svega 18 kilometara od Zadra smjestila se Vila La Felicità koja je nastala iz emocije, upornosti i obiteljske tvrdoglavosti.
Iza projekta stoji obitelj Bakarić – Darija i Venko te njihove kćeri Loris, Andrea i Gloria koji su se upustili u projekt transformacije zapuštene starine u elegantnu mediteransku kuću za odmor koja danas predstavlja spoj obiteljske vizije, arhitektonske promišljenosti i topline doma.
No ova priča ne počinje kao investicijski pothvat, nego kao pokušaj da se spasi ono što je gotovo nestalo. "Kuća je stara djedovina iz početka prošlog stoljeća. U njoj su prije rata živjele generacije prije nas. Oko kuće su bile domaće životinje, dva konja, kokoši, svinje, vrt pun života. To nije bila samo kuća, to je bilo jedno malo imanje, jedan svijet", prisjeća se Venko.
Sagrađena od starog dalmatinskog kamena, s temeljima koje su podizale ruke njihovog djeda, kuća je godinama stajala zapuštena. Obitelj nije mogla dopustiti da takva priča nestane. Transformacija je trajala pune četiri godine, od 2018. do 2022., uz jednogodišnju stanku 2021. kada se Venko razbolio. "To je bilo posebno teško razdoblje – izazovi su se činili nepremostivima, a kombinacija zdravstvenih i financijskih ograničenja dodatno je testirala našu upornost. No volja je bila jača od svega", kaže Darija.
Počelo je, gotovo banalno, s idejom da malo urede okoliš. "Htjeli smo samo malo urediti okoliš, posaditi cvijeće, napraviti vrata, staviti dvije sjedalice da imamo gdje popiti kavu. I tu smo se ‘uhvatili‘. To je postao naš hobi. Naše zajedničko vrijeme."
Radili smo prije i poslije posla, a ubrzo su se u radove uključila i djeca. "Umjesto odlazaka na more s društvom ljeti su fugirale zidove, miješale maltu, dodavale alat." U projekt su se uključili i zetovi, ali posebno mjesto u ovoj priči ima kum Tomislav Rončević, čovjek čije ime, kaže Darija, zaslužuje biti zapisano uz ovu kuću.
Kamen po kamen, ova je žena izgradila kamenu kuću vlastitim rukama: Ono što je uslijedilo, zapanjuje
Bez arhitekata, bez dizajnera interijera, bez gotovih rješenja – Venko i Tomislav odradili su sve građevinske radove vlastitim rukama. "Sjeli bismo svi zajedno, nacrtali plan, kombinirali ideje i tražili najbolje rješenje. I onda bismo pokušali. Nekad išli korak naprijed, tri nazad, ali nikad nismo stali."
Kuća danas ima 90 četvornih metara raspoređenih na dvije etaže, tri spavaće sobe i dvije kupaonice, s otvorenim dnevnim prostorom koji povezuje kuhinju, blagovaonicu i boravak. Iako je namijenjena turističkom najmu, Bakarići ne vole da se o njoj govori kao o "objektu". "Ideja nije bila napraviti ‘objekt za najam‘, već kuću s karakterom – prostor u kojem se i sami osjećamo ugodno."
Vanjski prostor, koji se prostire na 160 četvornih metara, zamišljen je kao produžetak interijera. Privatni bazen sa sunčalištem, natkrivena terasa s blagovaonskim stolom, vanjski roštilj i šank stvaraju ležernu, mediteransku atmosferu. Smokva, mlade masline i limun dodatno naglašavaju dalmatinski identitet, dok balkon s cvjetnim detaljima omekšava stroge linije kamene fasade. Prizemlje je ostavljeno u izvornom rustikalnom izričaju, a masivni stup obložen opekom unosi toplinu kroz kontrast kamena i cigle.
Interijer je vođen rustikalnim, starinskim stilom s retro notom. Prevladavaju nježni, prirodni tonovi, dok su vrata, grilje i pojedini komadi namještaja naglašeni dubokom zelenom bojom koja prostoru daje dozu elegancije i mediteranskog karaktera. "Nismo željeli savršenstvo iz kataloga. Željeli smo dom s pričom", ističe Darija.
Posebnu priču nose kupaonice i kuhinja, najzahtjevniji dijelovi projekta. U jednoj kupaonici izveden je ovalni, zakrivljeni zid koji je tražio iznimnu preciznost.
"Druga kupaonica nosila je drugačiju, emotivniju težinu. Ondje smo pod svaku cijenu htjeli zadržati izvorni kamen. Bio je gotovo crn – desetljećima natopljen dimom i tragovima vatre koja se nekada ložila u kući. Čišćenje je trajalo dugo, sloj po sloj, s puno strpljenja i opreza, jer smo željeli očuvati njegovu strukturu i autentičnost. To nije bio samo građevinski zahvat, nego svojevrsno vraćanje dostojanstva starim zidovima", priča Darija.
Najveći izazov bio je uskladiti taj snažan kamen s današnjom ponudom keramike, sanitarija i namještaja.
"Trgovine su pune modernih, minimalističkih rješenja, a mi smo morali pronaći elemente koji neće "ugasiti" kamen niti djelovati kao da su zalutali iz nekog drugog prostora. Tražili smo tonove, teksture i oblike koji će ga naglasiti, ali mu dopustiti da ostane glavna zvijezda prostora. To je bilo balansiranje između prošlosti i sadašnjosti – i mislim da smo upravo tu postigli ono što smo željeli."
Za kuhinju su pak imali poseban zahtjev – retro hladnjak iz 60-ih koji su tražili mjesecima, a kada je stigao postao je središnji detalj.
"Oko njega smo slagali ostatak prostora, pažljivo birajući elemente koji će se uklopiti uz kamen, a opet omogućiti suvremeni komfor. Na kraju, kupaonice i kuhinja možda su nam zadale najviše brige, ali danas su nam upravo ti prostori najdraži."
Ipak, možda najposebniji detalj ove kuće nastao je – slučajno. U dnevnom boravku jedan je kamen imao veliku prirodnu šupljinu. "U početku smo to doživjeli kao manu", priznaju. No nakon čišćenja odlučili su unutra smjestiti bocu vina. Tako je nastala mala funkcionalna niša koja prirodno održava stabilnu temperaturu pića.
Ideja o zakrivljenom dekorativno-konstruktivnom stupu koji nosi balkon došla je jedne večeri dok su Venko i kum Tomislav gledali videozapise na YouTubeu. "Pa možemo i mi", zaključili su. Stup je građen sloj po sloj, pažljivo oblikovan, a reakcije u selu nisu izostale.
"Ljudi su zastajali dok bi prolazili, neki su fotografirali, neki raspitivali tko je radio i može li dobiti broj majstora." Jedan stariji susjed im je, međutim, prišao i ozbiljno rekao: "Lipo je to… ali nemojte više majstoru točiti. Ukosio vam je kolonu."
U selu je ravno – ravno. Sve što odstupa, izaziva sumnju. No perfekcionizam je presudio kada je kum primijetio razmak od tri milimetra. "Nitko drugi to nije vidio. Nitko to ne bi primijetio. Ali njemu nije davao mira. I tako je odlučio – ruši se." Stup je srušen i napravljen ponovno, samo zato da bude točno onakav kakvog je zamislio.
Danas taj stup najbolje oslikava duh čitavog projekta: "Malo hrabrosti, malo tvrdoglavosti, malo smijeha i puno srca", govori Darija.
Projekt bi, kažu, svrstali u viši cjenovni razred, ne zbog dizajnerskih brendova, nego zbog razine izvedbe, količine uloženog rada i pažnje prema svakom kamenu.
"Najdraže nam je što kuća ponovno odjekuje smijehom – naših djevojaka, gostiju i nas samih – i što smo uspjeli spojiti prošlost i sadašnjost u prostoru koji je i funkcionalan i emotivno bogat", zaključuje Darija.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....