Postoje riječi i izrazi koje izgovaramo gotovo automatski, bez razmišljanja o njihovu pravom značenju. Jedan od takvih primjera u engleskom jeziku je izraz “o’clock”. Govorimo ga svakodnevno – “two o’clock”, “six o’clock”, “eight o’clock sharp” – no malo tko zapravo zna što to malo slovo “o” s apostrofom doista znači i zašto se koristi samo u određenim situacijama.
Je li riječ o skraćenici? Ima li neko skriveno značenje? I zašto se koristi samo uz pune sate?
(A ako ste obožavatelj serije Pozlaćeno doba na HBO-u, možda ste se čak zapitali ima li ovaj izraz ikakve veze s jednim od omiljenih likova kojeg obožavatelji od milja nazivaju “Sat Twink”.)
Ipak, podrijetlo riječi “o’clock” seže mnogo dalje od pozlaćenog doba. Ona ne označava riječ “hour” (sat), niti ima veze s nekim neobičnim irskim prezimenom.
Zapravo, “o’clock” je skraćeni oblik fraza “of the clock” i “of clock”, koje su ljudi počeli koristiti kako bi preciznije komunicirali vrijeme nakon pojave mehaničkih satova. Reći da je pet “of the clock” u biti je značilo pet “prema satu”.
„Kada su mehanički satovi postali rašireniji u Europi oko 14. stoljeća, ljudima je bio potreban način da razlikuju sat prikazan na satu od drugih načina određivanja vremena, poput sunca ili crkvenih zvona“, objašnjava Esteban Touma, kulturni i lingvistički stručnjak u aplikaciji za učenje jezika Babbel. „Ako je netko rekao ‘tri’, to je nekada moglo značiti tri sata nakon izlaska sunca ili jednostavno približnu točku u danu. Reći ‘tri sata’ razjasnilo je da mislite na točan sat označen na mehaničkom brojčaniku.“
Izraz “of the clock” u pisanju se pojavljuje još 1384. godine (u obliku “ten of the clokke”), dok je verzija “of clock” zabilježena 1419. godine (“eighte of clok”). Postoje i dokazi o skraćenoj varijanti “o’clock”, zapisanoj kao “four oclock”, koja datira još iz 1560. godine.
„Skraćeni oblik ‘o’clock’ standardizirao se u ranom modernom engleskom jeziku tijekom 16. i 17. stoljeća i od tada ostaje u svakodnevnoj upotrebi“, kaže Touma. On taj izraz opisuje kao svojevrsni „jezični fosil“ – preživjeli fragment mnogo duže srednjovjekovne fraze koju danas više ne koristimo u punom obliku.
No kako je točno nastala ta skraćena verzija?
Prema profesoru engleskog jezika Michaelu Adamsu sa Sveučilišta Indiana, odgovor je zapravo fonetski vrlo logičan rekao je za huffpost.com.
„U riječi ‘of’ suglasnik se izgovara na prednjem dijelu usta, dok se ‘clock’ izgovara na stražnjem dijelu“, objašnjava Adams. „Govornici prirodno nastoje izbjeći nagle pomake između tih pozicija u ustima. Zbog toga se s vremenom razvila kontrakcija umjesto punog oblika ‘of clock’, koji je ubrzo počeo nestajati iz upotrebe.“
Drugim riječima, brzi prijelaz s glasa “v” u riječi of na tvrdi “cl” u riječi clock zahtijeva promjenu položaja usta koju govornici engleskog jezika instinktivno nastoje pojednostaviti.
S vremenom su neki ljudi počeli koristiti i oblik “a clock”, izgovoren kao “uh clock”. To je primjer tzv. „schwa“ zvuka – najčešćeg samoglasničkog zvuka u engleskom jeziku. U nenaglašenim slogovima jezik se prirodno pomiče prema sredini usne šupljine kako bi uštedio energiju pri izgovoru.
„Kada se u nenaglašenom slogu u engleskom jeziku nalazi samoglasnik, on se obično pomiče prema središtu usta – u ono što nazivamo samoglasničkim prostorom – i proizvodi ‘schwa’“, objašnjava Adams. „U 16. stoljeću imamo dokaze da su ljudi govorili ‘a clock’, umjesto ‘of clock’ ili ‘o’clock’.“
Ipak, upravo je “o’clock” s vremenom prevladao kao najrašireniji oblik za izražavanje vremena.
„Ovakva fonetska erozija vrlo je česta u engleskom jeziku“, kaže Touma. „Sličan proces vidimo i u riječi goodbye, koja je zapravo nastala od izraza ‘God be with ye’.“
Još jedan zanimljiv primjer kontrakcije s “o’” nalazi se u izrazu “jack-o’-lantern”, koji je nastao od fraze “Jack of the lantern”.
Touma napominje da je “o’clock” također „rijedak primjer kontrakcije koja opstaje samo u jednom vrlo specifičnom gramatičkom kontekstu“.
„Koristimo ‘o’clock’ isključivo uz pune sate – ‘three o’clock’, ‘six o’clock’. Ta uporaba čuva strukturu izvorne fraze koja se odnosila na numerirani sat na brojčaniku. Upravo ta specifičnost čini ga malim, ali fascinantnim prozorom u razvoj engleskog jezika.“
Doista, nećemo reći “four thirty o’clock” ili “six five o’clock”. No posljednjih godina govornici postaju sve kreativniji.
„Ljudi prirodno modificiraju i igraju se jezikom“, kaže Adams, navodeći izraze poput “martini o’clock” ili “it’s five o’clock somewhere” – razigrane fraze kojima se često opravdava ili humoristično komentira vrijeme za piće.
„To je dobar podsjetnik da se način na koji govorimo stalno mijenja zajedno s kulturom, tehnologijom i svakodnevnim životom“, dodaje Madeline Enos, stručnjakinja za jezične trendove i voditeljica komunikacija u Preplyju. „Ono što se danas čini novim, sutra može postati sasvim uobičajeno. To je ljepota jezika – on raste s nama, a mi rastemo s njim.“
Skrenite fokus na jedan element u interijeru i nećete požaliti! Bez kompliciranih projekata
Povijest riječi “o’clock” zapravo odražava širu promjenu u načinu na koji su ljudi počeli razumijevati vrijeme.
„Širenje mehaničkih satova u 14. stoljeću stvorilo je potrebu za preciznijim rječnikom za mjerenje vremena“, kaže Touma. „‘O’clock’ je lingvistički trag tog povijesnog trenutka – trenutka kada je vrijeme prestalo biti određivano prvenstveno prirodom, a počelo ga je mjeriti tehnologijom.“
Zanimljivo je i da različiti jezici vrijeme izražavaju na vrlo različite načine. U francuskom i talijanskom, primjerice, vrijeme se često opisuje u odnosu na sljedeći sat. Tako je 2:45 na francuskom “trois heures moins le quart”, a na talijanskom “le tre meno un quarto” – doslovno “tri minus četvrtina”.
U njemačkom se pak 3:30 kaže “halb vier”, odnosno “pola četiri”, čime se naglašava da je vrijeme na pola puta do sljedećeg sata.
„To je zanimljiv kontrast u odnosu na engleske izravne izraze poput ‘three thirty’ ili ‘half past three’“, kaže Touma. „Podsjetnik da se čak i nešto tako univerzalno kao što je određivanje vremena može značajno razlikovati ovisno o jeziku i kulturi.“
I upravo zato mali apostrof u riječi “o’clock” nije samo gramatički detalj. On je tihi podsjetnik na povijest jezika – na trenutak kada su satovi počeli oblikovati naš svakodnevni ritam i kada je tehnologija počela mijenjati način na koji govorimo o vremenu.


Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....