U gradovima diljem svijeta coworking je postao standard - pa tako i kod nas. Današnji profesionalci ne traže samo radno mjesto, već okruženje koje ih pokreće, nadahnjuje i povezuje. Upravo takvu atmosferu nude dva zagrebačka coworking prostora imena BIZkoshnica, koje smo nedavno posjetili. S vlasnicom Mirelom Marović Omerzom i dizajnericom interijera Kristinom Cappucci razgovarali smo o ideji iza projekta, viziji zajednice koju su izgradile te o uređenju koje prostorima daje prepoznatljiv identitet.
Jer iza svakog uspješnog coworking koncepta stoji više od funkcionalnog tlocrta - stoji priča. Kada se poduzetnička energija spoji s promišljenim dizajnom, nastaje prostor koji ne definira samo način rada, već i način razmišljanja.
BIZkoshnica danas djeluje na dvije zagrebačke lokacije - Jabukovac i Ilica (Britanac). Obje nose snažnu povijesnu priču, a upravo im je taj sloj značenja od početka bio presudan. Nisu željele "prazne kutije", već prostore sa slojevima, karakterom i pamćenjem. Govore mi to Kristina i Mirela, prijateljice koje se poznaju još od dana kada su zajedno trenirale triatlon. Od tada dijele istu energiju, disciplinu i viziju prostora.
Ideja o BIZkoshnici Mireli se rodila prije više od deset godina.
- Željela sam prostor koji ću dijeliti s drugim poduzetnicima i kreativcima - mjesto gdje ćemo raditi, ali i učiti jedni od drugih, surađivati i rasti. Nisam tada znala da postoji koncept coworkinga, samo sam slijedila svoj unutarnji feeling. Iza sebe sam imala godine rada u project managementu, projektima EU i poduzetništvu, ali vodila me temeljna vrijednost - sloboda. Sloboda da radiš na svoj način, a da ne moraš biti sam. Danas znam da je BIZkoshnica nastala iz osobne potrebe i možda je baš zato ljudi tako snažno osjećaju - govori Mirela, koja je prostor od početka vidjela kao košnicu.
- Puno ljudi, svatko radi svoje, ali postoji zajednička energija. Ljudi dolaze, odlaze, stvaraju i povezuju se. Postoji struktura, ali i toplina. BIZkoshnica nikada nije bila samo radni prostor - ona je živi organizam, mjesto gdje se rađaju poslovna partnerstva, klijenti, ali i prijateljstva - dodaje.
I Kristina coworking prostor doživljava kao živi organizam koji mora istovremeno podržavati fokus, poticati interakciju i stvarati osjećaj pripadnosti. Zato uvijek kreće od funkcionalne matrice: zoniranja, akustike, fleksibilnosti i ergonomije, a tek potom gradi identitet i atmosferu.
- U oba slučaja cilj je bio isti: naglasiti ono što prostor već jest, a transformirati ono što mu nedostaje kako bi postao funkcionalan i suvremen - govori Kristina, suosnivačica i kreativna direktorica Studija Libra, u kojem sa suprugom Zoranom Skorićem, inženjerom grafičkog dizajna i 3D umjetnikom s više od dvadeset godina iskustva, kreira zanimljive prostore.
BIZkoshnica Britanac nalazi se u Hausu Lobe iz 1901., zgradi koju su projektirali Hönigsberg & Deutsch.
- Riječ je o starom građanskom stanu u Ilici, s visokim stropovima, kaljevim pećima i pogledom na Britanski trg. Osjeti se duh početka 20. stoljeća, ali i puls grada. Tamo rade freelanceri, kreativci, digitalni nomadi, ali i timovi i kompanije koje trebaju iskorak iz svakodnevice. Održavaju se strateški sastanci, radionice i planiranja. To je prostor susreta i odluka - govori Mirela.
U skladu s energijom centra, Kristina je ondje tražila snažniji, ekspresivniji odgovor.
- Unijele smo više kontrasta i jasnije definirale radne cjeline, ali smo zadržale princip da prostor vodi dizajn. Parket je prebrušen i osvježen, a paleta boja razvijala se iz njegovih toplih tonova i nijansi kaljevih peći. Odabrale smo prigušene, zemljane nijanse - oker, zagasitozelenu i toplu prljavoružičastu - koje smo razbile odvažnim komadima namještaja poput jarko žutog stola ili crvenih stalaka za kapute - objašnjava Kristina.
Poseban identitet prostoru daju zidne ilustracije. Na ulazu je ilustrirana kuća Lobe, dok je druga hommage Britanskom trgu - ritam suncobrana iz ptičje perspektive, bez suvišnih detalja. U kuhinji ilustracija inspirirana Mirelinim Caminom de Santiago evocira put, introspekciju i pomicanje granica - podsjetnik da posao nije samo operativa, već i osobni rast.
S druge strane, BIZkoshnica Jabukovac smještena je u vili iz 30-ih godina 20. stoljeća, koju je projektirao Aladár Baranyai.
- Skrivena u zelenilu Tuškanca, ima potpuno drugačiju energiju - mir, svjetlo i vrt. Vila je pretvorena u kreativni hub s privatnim uredima, dvoranama za događanja, podcast studijem i BIZmakers maker spaceom. To je mjesto gdje ideje postaju konkretne - možete ih razvijati u tišini, ali i 3D isprintati, izraditi prototip i testirati. Kontemplativniji je prostor, idealan za fokus i dugoročne projekte. Simbolika mi je važna - u kućama starim više od sto godina danas nastaju novi biznisi i suradnje - kaže Mirela, koja sebe opisuje kao thinker & dreamer.
Kristina je odmah prepoznala potencijal secesijske vile.
- Izazov je bio napraviti suvremeni iskorak, a zadržati njezin karakter. Naglasile smo drvene podove, stubište i prirodno svjetlo, pročistile vizualni šum i suptilno redefinirale funkciju, ostavljajući arhitekturu u glavnoj ulozi.
Na Jabukovcu si je dopustila veću razigranost: jarke boje, štukature i printovi inspirirani secesijom i Bauhausom postali su temelj vizualnog jezika. Dizajnirane su custom ilustracije, korištene geometrijske forme i motivi cvijeća te Mireline omiljene biljke - monstere.
Toplina je bila jednako važna kao i estetika. Prozračni zastori unose mekoću, baršun i ratan taktilnost, a drvo stabilnost. Dramatični tonovi crnog drveta kombinirani su s prljavoružičastom i smaragdnozelenom. Poseban akcent je pink kuhinja, jedan od najupečatljivijih elemenata prostora.
Velik dio identiteta proizlazi iz upcyclinga. - Zadržavale smo ploče stolova, mijenjale noge, pretraživale Britanac i Jakuševac, a poseban ‘ulov‘ pronašle smo na rasprodaji namještaja iz kina Europa - mid-century fotelje, komode, ogledala i sklopive kino stolice koje su postale pravi statement komadi - zaključuju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....