Ovaj vikend rezerviran je za festival Open House Zagreb, koji prvi put u glavnom gradu otvara vrata čak 35 istaknutih arhitektonskih ostvarenja. Uz stručna vodstva građani i turisti mogu razgledati i obići atraktivne lokacije i objekte te kroz izravne susrete s njihovim vlasnicima, arhitektima, građevinarima i investitorima otkriti život koji se odvija u njima.
Vijest o festivalu brzo se proširila, a kako je u vrlo kratkom roku popunjena većina prijava, na određene su lokacije dodani i novi termini stručnih vođenja. No, s obzirom na velik interes, čini se da ni to nije dovoljno: u samo tri dana organizirano je više od 70 obilazaka, a loša je vijest za sve zainteresirane koji bi se tek sad uključili da su sva mjesta popunjena. Tako je jučer u rasporedu, među ostalim, bio obilazak obiteljske kuće u Maksimiru (o kojoj smo pisali u D&D-u), Klinike za psihijatriju Vrapče, putničkog terminala Zračne luke "Franjo Tuđman", zgrade Kemikalije export-import i Popova tornja. Danas je planiran obilazak OŠ Ksavera Šandora Gjalskog, Gradskog poglavarstva, stambene zgrade Vukovarska i stambenog-poslovnog objekta Veslačka, a sutra Kockice, bazenskog kompleksa Svetice, Laube i novozagrebačkog naselja Dugave, gdje će se govoriti o urbanizmu.
Mi smo dobili priliku nešto ranije obići stambeno-poslovnu zgradu u Veslačkoj, gdje nas je u srijedu dočekao arhitekt Svebor Andrijević, koji s Lukom Korlaetom potpisuje projekt. Riječ je o zgradi sa 119 stanova, tri lokala i prostorom mjesne zajednice koja se nalazi neposredno uz Savski nasip, južno od poznate "trijade" stambenih tornjeva arhitekta Slavka Jelineka, a istočno od stambene lamele arhitekta Milana Žerjavića.
S obzirom na to da je projekt rađen prije nekih sedam godina, iz današnje perspektive predstavlja svojevrsnu prekretnicu u modernom idealu tadašnjeg višestambenog stanovanja, gdje je uz visoku energetsku učinkovitost naglasak stavljen na kvalitetu života s velikodušnim vanjskim prostorima stanova i ozelenjenim krovom koji mogu koristiti svi stanari.
Parcela trokutastog oblika bila je zahtjevna, a arhitekti su reagirali na način da su građevinu "povukli" na njezin vanjski rub uz ulicu.
- Time se maksimalno odmakla od postojeće susjedne stambene zgrade, da se ne bi narušila kvaliteta života tamošnjih stanara, a dobio se zajednički javni prostor poluzatvorenog tipa u obliku malog trga i parka - kaže arhitekt Andrijević.
Opisuje da je ideja bila izbjeći ravnu liniju fasade pa su zamislili građevinu "L" oblika rasplesanog, cik-cak pročelja, što joj daje oblikovnu prepoznatljivost. Pritom je svaka etaža drukčija, a važno je spomenuti duboke lođe ili balkone u punoj širini stanova, s tim da se na dvorišnoj strani nalaze i veliki vrtovi prizemnih stanova, skriveni od pogleda posađenim biljem.
Zgrada ima dva javna prilaza, stazu koja je ujedno i vatrogasni pristup i široki pasaž kroz koji se, preko transparentnih staklenih zidova poslovnih prostora u prizemlju, ulični karakter uvlači u sam park.
U prizemlju su stanovi nešto manjih površina, koje se povećavaju u gornjim etažama.
- Još jedna posebnost je fleksibilnost stanova. Budući da su svi prodani još u fazi gradnje, većina ih je tlocrtno izmijenjena prema zahtjevima stanara, ali uz naša odobrenja, jer nismo dali da se nosivi zidovi ugrožavaju. Sve te izmjene uvrštene su u izvedbeni projekt, nakon čega je proveden tehnički pregled i dobivena uporabna dozvola - pojašnjava Andrijević.
Zanimljivi su i pregradni elementi s nišama na lođama i balkonima, gdje stanari mogu sami intervenirati te ih koristiti prema vlastitim potrebama ili čak pomaknuti i na taj način pregraditi lođu na dva ili više dijela. Sama boja tih pregradnih elemenata podudara se s koloritnim detaljima ostalih zgrada u okruženju, a opet čini kontrast betonskim "V" nosačima u pasažu i podzemnoj garaži, a koji su kasnije poslužili i kao logo cijelog projekta.
U predvorju stubišta u prvi plan dolazi izbor boja i materijala, kao i detalji poput grafičkih prikaza za skrivene tehničke potrepštine. S obzirom na to da su prizemni stanovi zbog zaštite privatnosti podignuti od razine predvorja, pristup osobama s invaliditetom i roditeljima s dječjim kolicima olakšan je dizalom koje u prizemlju ima dvije stanice i dvostruko otvaranje.
Na zadnjoj etaži je 15 stanova s velikim lođama s kojih vanjske stepenice vode na privatne krovne terase. Drugi dio krova, gustim zelenilom odvojen od privatnih krovnih terasa, zamišljen je kao zajednički prostor svih stanara sa šetnicom i spravama za vježbanje.
- Aktivni krov oblikovan je kao artificijelni pejzaž, čime se nadoknađuje teren koji je zgrada zauzela u prizemnoj zoni - kaže Andrijević.
Na krovu uočavamo i svjetlarnike - element koji se u zagrebačkoj tradicionalnoj arhitekturi uvijek koristio. Ti svjetlarnici omogućuju dodatno prirodno osvjetljenje i ventilaciju u centralnim kuhinjama i kupaonicama stanova. S druge strane, na krovu nema bučnih klima-jedinica i ostalih uređaja koji bi dodatno grijali građevinu i zagađivali okoliš. Upravo je u ovom projektu izveden jedan novitet u višestambenoj arhitekturi - strojarski sustav koji se temelji na principu dizalica topline voda-voda i podzemnim sondama kojima se temperatura tla koristi za površinsko grijanje i hlađenje stanova, čime se ostvaruju značajne energetske uštede.
Zgrada je građena između 2016. i 2018. godine, a investitor je tvrtka Alfa Stan Grupa. Na projektu su sudjelovali i arhitekti Senka Dombi, Iva Šimić Erjavec, Ana Karabatić, Petra Starčević i Stipe Šešelja. Za krajobrazna rješenja i odabir vegetacija zaslužna je krajobrazna arhitektica Ksenija Jurčić Diminić.
Za kraj jedna zanimljivost, tadašnje tražene cijene stanova, kako je Jutarnji pisao u lipnju 2017. godine, kretale su se od 2300 do 2700 eura po kvadratu.
