Ponekad novi dom nije samo nova adresa. Može postati granica između života koji smo poznavali i onoga koji tek trebamo izgraditi. Za Chris je preseljenje u malu kuću u Sjevernoj Karolini značilo upravo to, priliku da nakon velikih osobnih gubitaka počne iznova, okružena stvarima koje voli, uspomenama koje je odlučila ponijeti sa sobom i bojama koje za nju imaju mnogo dublje značenje od dekoracije.

Nakon suprugove smrti Chris je još dvije godine živjela u njihovoj prostranoj prizemnici. Ta je kuća bila njezino utočište, mjesto na kojem je mogla tugovati, suočiti se s gubitkom i razmišljati o tome kako će izgledati njezin život nakon svega što se dogodilo.

No nakon dvije godine postalo joj je jasno da takav životni aranžman više nije održiv. Nikada u životu nije kosila travu; o svemu tome brinuo se njezin suprug. Održavanje posjeda od nekoliko akara za nju je postalo prevelik teret, a istodobno je osjećala da joj je potrebna nova životna etapa. Nije vjerovala da može izgraditi novi život na mjestu koje je u sebi čuvalo sve ono za čime je još uvijek tugovala.

Počela je zato obilaziti naselja s malim kućama. Posjetila ih je četiri ili pet prije nego što je pronašla Simple Life u Hendersonvilleu u Sjevernoj Karolini. Ostala naselja nisu joj ulijevala dovoljno povjerenja; neka su joj više nalikovala kampovima nego mjestima na kojima bi mogla zamisliti svakodnevni život.

Chris je željela pravo susjedstvo, samo u manjem mjerilu. Simple Life imao je asfaltirane ceste, uređene okućnice i atmosferu stvarne zajednice sastavljene od malih kuća. Vratila se onamo čak tri puta prije nego što je donijela konačnu odluku, a posljednji posjet iskoristila je kako bi odabrala točnu parcelu na kojoj će stajati njezin budući dom.

FOTO Je li ovo najbolja mala kuća u Dalmaciji? Ima 14m2, nalazi se na kultnoj plaži, arhitekt ju je napravio za sebe

Pogledajte video!

Slučajnost koja ju je dovela do novog doma

Priča o tome kako je uopće otkrila to mjesto posebna je sama po sebi. Gotovo u šali prijavila se na Facebook natječaj turističke zajednice Hendersonvillea, rekavši Bogu da, ako je to mjesto na kojem bi trebala biti, neka pobijedi.

I doista je pobijedila.

Osvojila je boravak od dvije noći i večeru, a upravo ju je to putovanje naposljetku dovelo do naselja Simple Life i do modela kuće koji danas naziva svojim domom.

Kuća je izrađena po mjeri, a Chris ju je platila u gotovini - 166.000 dolara. Nikada prije nije posjedovala potpuno novu kuću pa joj je mogućnost da sama sudjeluje u odabiru detalja predstavljala sasvim novo iskustvo.

Odlučila se za širi model zbog otvorenog dnevnog prostora i visokih stropova. Galeriju za spavanje, kakvu često viđamo u malim kućama, svjesno je izostavila. Tijekom jednog od razgledavanja prespavala je u kući s takvim rješenjem i shvatila da joj osjećaj spavanja u galeriji jednostavno ne odgovara.

Dom koji je mogla oblikovati prema sebi

Sama je odabrala radne ploče, zidne obloge u kuhinji i boje zidova. Kao dodatnu nadogradnju odlučila se za kamin, koji je potom sama ukrasila šablonama i premazala bajcom. Pokazalo se da taj izbor nije bio samo estetski, bila je itekako zahvalna što ga ima kada sustav grijanja nije uspijevao pratiti niske zimske temperature.

Kući je dodala i bočnu terasu jer obožava sjediti na suncu.

Preseljenje u mnogo manji prostor zahtijevalo je i veliko raščišćavanje. Chris se riješila otprilike 90 posto stvari koje je posjedovala. Danas njezina kuhinja ima sve što joj je potrebno za život jedne osobe, uključujući kućanske uređaje pune veličine i kuhinjski otok koji istodobno služi kao stol za blagovanje.

Krevet dimenzija „queen size” postavljen je na okvir visok 35 centimetara, čime je dobila dragocjen dodatni prostor za pohranu ispod njega. Zid spavaće sobe pretvorila je u malu osobnu galeriju umjetničkih djela povezanih s biblijskim stihovima.

Pogledajte video!

Ružičasta boja kao uspomena na majku

Paletom interijera dominiraju ružičasta i zelena, uz dodatke plave boje. No ružičasta u ovom domu nije odabrana samo zato što se lijepo uklapa u interijer. Za Chris ima mnogo osobnije značenje.

Ona sama, kaže, nikada nije bila velika ljubiteljica ružičaste. Odrasla je kao djevojčica kojoj su bile draže aktivnosti koje su se tradicionalno smatrale „dječačkima”. Njezina majka, međutim, obožavala je ružičastu boju.

Majka joj je preminula otprilike šest mjeseci prije supruga, pa je u vrlo kratkom razdoblju Chris izgubila dvije iznimno važne osobe u svojem životu. Danas se ružičasta u različitim detaljima provlači kroz čitav njezin mali dom. I svaki put kada prostoru doda još nešto u toj nijansi, pomisli na majku.

Tako je boja koju nekoć možda ne bi odabrala postala svojevrsna nit koja povezuje njezin novi život s osobom koju je izgubila.

U maloj kući izgradila je i novi posao

Chris danas vodi tvrtku pod nazivom The Redeemed Widow („Otkupljena udovica”), kroz koju udovicama pruža podršku utemeljenu na biblijskim načelima, pomažući im da se nose s gubitkom i okrenu životu ispunjenom smislom.

Posao trenutačno vodi iz vlastitog doma, za pisaćim stolom za rad u stojećem položaju smještenim u dnevnom boravku, gdje većinu dana u tjednu stvara sadržaj.

Ipak, uskoro bi i taj dio njezina života trebao dobiti vlastiti prostor. Planira ured preseliti u vrtnu kućicu dimenzija otprilike 3 × 3,6 metara, čim u nju uvede električnu energiju. Razlog je dijelom želja za zasebnim radnim prostorom, a dijelom vrlo praktična potreba, nada se da će je fizička odvojenost posla od doma napokon spriječiti da radi do deset sati navečer.

Ova slovačka kućica od 25 m2 je maleni dom po pristupačnoj cijeni: Ima sve više nego dovoljno

Prvi put u životu živi sama

Postojao je još jedan veliki izazov na koji se morala naviknuti: Chris nikada prije u životu nije živjela sama.

Takva je promjena, priznaje, zahtijevala određeno vrijeme prilagodbe. No upravo je u tom procesu otkrila i nešto važno o sebi – sposobna je učiniti mnogo više nego što je prije vjerovala.

Mala kuća tako za nju nije postala samo praktičnije mjesto za život nakon odlaska iz velikog doma i zahtjevnog posjeda. Postala je prostor u kojem je, nakon razdoblja obilježenog gubitkom i velikim promjenama, ponovno pronašla osjećaj samostalnosti.

I, možda najvažnije, pronašla je mir.

Njezin savjet

„Uspomene pripadaju nama, a ne kući. Bez obzira na to gdje živite, te uspomene pripadaju vama. Kuća je samo sredstvo. Također sam naučila da mogu učiniti puno više nego što sam mislila. Život u samoći… Nikada to prije nisam iskusila. Bila je to velika promjena. No imati takvo vrijeme za razmišljanje i vlastiti prostor pravi je dar i blagoslov. Ako razmišljate o životu u maloj kući, kažem vam – samo naprijed.”