Japanski arhitektonski ured ikawaya su svoj novi projekt klinike i obiteljske kuće nazvali Sky Cave ili u slobodnom prijevodu Nebeska špilja što odmah na samom početku zagolica maštu, a da niste ni vidjeli o čemu se radi. Građevina je smještena u Tokiju i sastoji se od tri etaže s površinom od 452 metra kvadratna, gdje je u prizemlju smještena klinika, a na prvom i drugom katu stanovi za obitelj koja je ujedno i vlasnik klinike.
Projekt svoj naziv dobiva po zadnoj etaži koja ima neobičan i široki otvor prema prekrasnoj terasi koja je orijentirana prema zelenilu koje raste u blizini kuće, a i po vlastitom vrtu koji je osmišljen na pripadajućoj terasi. Kuća se smjestila u blizini željezničke pruge i okružuju ju bogata vegetacija što je arhitektima dalo inspiraciju za uređivanje same kuće.
Ulazeći u građevinu, u samom prizemlju gdje je smještena klinika gosta dočekuje prekrasni vrt ispunjen stablima i kameno popločanje koje kao da posjetitelja uvodi u neki potpuno drugi svijet. Ako se zaustavite u tom prolazu i pogledate prema gore vidjet ćete samo vedro nebo dok drveće pametno skriva elemente susjedne kuće. Na samom početku imate osjećaj kao da posjećujete jednokatnicu, zaboravljajući što vas čeka u nastavku. Arhitekti sami kažu da su ovaj vrt zamislili kao mjesto opuštanja koje posjetitelja priprema za boravak u kući i klinici s istom takvom atmosferom.
Prvi kat je stambeni prostor osmišljen za baku. S ciljem da se blokira buka obližnje željeznice i stvori intimni prostor zaštićen od znatižljenih pogleda susjeda ovaj dio kuće usmjeren je prema dvorišnom vrtu koji se smjestio na jugu i okružen je zidovima visokim 6 metara. Vanjski zidovi koji okružuju dvorište su ostavljeni u grubom betonskom završetku, dok su drugi obloženi drvom što izvrsno upija svu buku i ovaj prostor čini potpuno tihom i mirnom oazom usred vreve grada.
Drugi, ujedno i zadnji kat kat uglavnom koristi mlada obitelj. Iako se kuća odlikuje fantastičnim minimalističkim dizajnom interijera i ovaj kat svoje usmjerenje ipak ima prema prirodi i obližnjoj šumi na koju zadnja etaža ima predivan pogled. Arhitekti ipak nisu stali samo na tom pogledu, nego su i na tom drugom katu umetnuli još jedna vrt.
Prvotna ideja je bila u potpunosti otvoriti terasu prema vani, ali zbog buke su bili priomorani zatvoriti ju dubokim zidovima i nadstrešnicom kako bi blokirali zvukove, a i zaštitili se od pogleda. Da bi izbjegli stvaranje sjene prema obližnjoj šumi zbog zidova terase na zadnjoj etaži, iz ureda su se odlučili na jednu malo neobičnu formu pa su "omotali" terasu zidom, umjesto da su je klasično pregradili. I tim su postupkom stvorili oblik ulaznog dijela u špilju po kome je na kraju kuća i dobila ime.
Osim što su ovim postupkom iskazali izrazito poštovanje prema prirodi, arhitekti su stvorili intiman prostor u kojem se osjećate sigurno, a pogled posjetitelja usmjeren je samo na zelenilo i nebo.
