Prvog dana kolovoza prošle godine odlučio sam iz temelja promijeniti svoj život.
Doslovno.
Uzeo sam pajser i čekić te napravio ogromnu rupu u zidu i tim pothvatom označio početak kompletne adaptacije vlastitog stana od 50 kvadrata.
Plan je bio sljedeći – promijeniti instalacije (struja, voda, odvod), postaviti podno grijanje, srušiti određene zidove te podići nove i još do kraja urediti sve prostorije u kući. Sve to, prema mojoj naivnoj procjeni, trebalo je trajati dva, maksimalno tri mjeseca. Zašto ne, mislio sam? Imam sve majstore, materijal je naručen, novac pripremljen. U kalendaru sam optimistično zaokružio 1. listopad kao datum kada spavam u novom stanu.
Realnost je, pak, bila puno, puno drugačija. Radovi su se produžili sve do kraja godine, svako malo sam morao kupovati dodatni materijal, a troškovi su iz mjeseca u mjesec samo sve više rasli.
Priznajem, danas shvaćam da nisam najbolje ušao u projekt zbog čega se sve pretvorilo u klasičnu hrvatsku priču o renovacijama koje traju u nedogled. No, iz ovog pothvata sam izvukao izuzetno mnogo vrijednih lekcija koje će mi u budućnosti zasigurno dobro doći. I, upravo zato, želim ih podijeliti s ostatkom svijeta s time da ću se isključivo koncentrirati na kupaonicu za koju svi kažu kako je daleko najkompliciranija prostorija za renovaciju.
Napravite sve odjednom
Prije nego se bacimo na detalje same adaptacije, skočit ćemo na sami početak ove priče, odnosno na trenutak kada sam dogovorio majstora.
Bio je svibanj i sjedili smo kod mene u kuhinji. Iznio sam mu svoj plan – renovirati ovo ljeto kupaonicu pa sljedeće godine, kada ušparam još malo sredstava, nastaviti s ostatkom kuće. Njegov odgovor je upravo i moj prvi savjet svima koji se upuštaju u adaptaciju.
- Prijatelju, ako rušiš jednu prostoriju, ruši odmah sve. Lakše je sve odjednom napraviti, nego dio po dio, jer nikada ne znaš što je jedan majstor ostavio, a drugi nastavio – kazao je.
Tako je, na kraju, i bilo. U samo dva mjeseca morao sam promijeniti svoj plan radova i angažirati dodatne majstore za sve ostale prostorije u kući. Nekako sam uspio i, kao što sam rekao, 1. kolovoza festival uređenja bio je službeno otvoren.
Što se tiče nove kupaonice, ovakav je bio grubi plan – postaviti podno grijanje, staviti keramičke pločice na pod i do vrha zida, ugraditi podžbukni vodokotlić, podignuti zid od knaufa koji će dijeliti kupaonicu od izbe te napraviti walk-in tuš.
Prvi veliki izazov bio je taj što sam kupaonicu odlučio premjestiti u drugi dio kuće, točnije u prostoriju od 5,85 kvadrata koju sam, prema novom rasporedu, podijelio na kupaonicu (4,52 m2) i smočnicu (1,33 m2). Nova pozicija zahtijeva i nove instalacije, tako da je prvi korak bio srušiti zid koji dijeli staru kupaonicu te otvoriti pod i iskopati kanal za odvodne cijevi. Važno je naglasiti da živim u prizemlju etažirane kuće, tako da je ispod mene bila zemlja, što je jednim dijelom olakšalo sami proces provođenja instalacija jer nije bilo potrebno paziti da slučajno ne propadnem u susjedov stan. No, koliko je ova okolnost pomogla, toliko je i donijela problema. Otvoreni rovovi odlični su izvor vlage, tako da budite spremni uložiti u aparate za isušivanje kako kasnije ne bi imali dodatnih problema s razvijanjem plijesni.
Za vrijeme izvođenja instalacija majstor mi je postavio i prvu dilemu – walk-in ili tuš kabina? Ovo mu je bitna informacija jer tuš u ravnini poda zahtijeva ugradnju podnog slivnika u sam pod za razliku od klasične kabine u kojoj se slivnik nalazi u samoj kadi, a potom se spaja na cijevi u podu.
U NAŠEM SPECIJALU SAZNAJTE NAJVEĆE TRENDOVE ZA UREĐENJE KUPAONICE
Walk-in tuš
Ispočetka sam bio izuzetno nabrijan na tuševe u razini poda, no uvijek se pojavio pokoji nevjerni Toma koji me odgovarao od tog pothvata. Bilo je tu nekih klasičnih pitanja, poput: „Što ako ti ne naprave dobar nagib za pad vode?“ ili „Što ako ti zeznu ugradnju kanalice?“, no bilo je i onih životnih, primjerice, „Kako ćeš kupati dijete u tome?“. Na kraju sam ipak prelomio i uzeo walk-in tuš. I dobro da jesam jer mi je tuš jedan od ljepših dijelova novog stana, tako da ovo rješenje predlažem svima. Elegantni su, lako se održavaju i stvarno mogu doći u milijun stilova.
No, ova odluka povukla je sa sobom samo još niz dodatnih pitanja – dimenzije tuša, vrsta podloge, kakav će biti pregradni zid, podžbukna ili nadžbukna miješalica?
Prvi odgovor je bio veoma jednostavan jer zbog kvadrature nisam mogao previše šarati s brojkama, tako da je metar stao na 90x90 formatu.
Što se tiče podloge, odabrao sam „golu“ pločicu na koju se ugradi kanalica. Iskreno, do nedavno sam mislio da je to jedina opcija, no, zapravo, nije. Moguće je i ugraditi posebnu površinu za tuširanje, što sam otkrio listajući novi Geberitov katalog za kupaonicu. Primjerice, linija Geberit Setaplano.Radi se o površini za tuširanje izrađenoj od mineralnog materijala koja na prvu izgleda kao da je od satena. Riječ je o materijalu bez pora koji je posebno otporan na klizanje, a sama površina dolazi bez rubova u području odvoda na kojima se može taložiti prljavština.
Ove specijalne površine imaju i poseban način odvoda. Kao na primjer, linija Geberit Sestra. Ovdje odvod ne zauzima mnogo prostora. Voda se skuplja i teče po kanalici koja se nalazi na tuš površini te dolazi do središnjeg odvoda. Ključni faktor odvodnje u ovom sustavu je praktični češalj koji se lako vadi, što omogućuje jednostavno uklanjanje nakupina na njemu i time olakšava čišćenje.
Više opcija postoji i u području pregradnih zidova. Najčešće rješenje jest staklena površina, no u mom slučaju je odabrana druga varijanta – sagradio sam novi zid od siporeksa. Ovo rješenje je puno jeftinije, a i otvorila mi se prilika da unutar zida ugradim nišu za šampone.
Nadžbukno ili podžbukno
Za kraj je još ostalo pitanje miješalice. Čitajući po portalima primijetio sam da kod tuševa nije rijetkost da na spojevima cijevi procuri voda ili da dođe do puknuća. Iz tog razloga sam odabrao nadžbukni, iako sam skoro napravio veliku pogrešku. Prilikom kupovine nisam obraćao pažnju na visinu tuš ruže, zaboravljajući činjenicu da imam nizak strop. Na kraju sam imao puno sreće i miješalica je ugrađena s time da je između ruže te stropa ostalo doslovno centimetar „lufta“. Stoga, provjerite visinu prije kupovine!
Iako sam se kod tuša odlučio za nadžbuknu miješalicu, kod odabira vodokotlića sam otišao u suprotnom smjeru. Razlog je čiste estetske prirode – ponekad je ljepše kada se neki dijelovi kupaonice ne vide. No, prilikom odabira je došlo do greške u komunikaciji s majstorom. Naime, on za vodokotlić kaže geberit, što je zapravo ime poznate marke sanitarnih proizvoda. Kako on nije nikada koristio termin „vodokotlić“ nisam primijetio da je on njega unaprijed već kupio pa smo na kraju oboje kupili po jedan, i to isti, Geberitov Duofix Delta. Tako da, uvijek dodatno provjerite svaku stvar na majstorovom popisu.
U NAŠEM SPECIJALU SAZNAJTE NAJVEĆE TRENDOVE ZA UREĐENJE KUPAONICE
Nedostatak komunikacije doveo me do još jednog problema. Majstori koji su mi radili zid za tuš su isti produžili za dva centimetra, zbog čega mi umivaonik više nije stao na predviđeno mjesto. Na kraju je bilo potrebno pomaknuti instalacije za par centimetara, što je samo dodatni dokaz (i trošak) da je ponekad potrebno stajati iza majstora i provjeravati svaki njegov korak.
No, ima situacija kad majstor nije ništa kriv već krivnja pada na vlasnika stana. U ovom slučaju, mene, a moja oveća greška odnosi se na odabir pločica. Svi oni koji razmišljaju o renovaciji kupaonice znaju da se radi o najskupljem dijelu slagalice. S ciljem uštede pokoje kune, odlučio sam se za kupovinu pločica niže kvalitete, što je samo zadalo dodatne muke majstoru jer nisu bile uvijek istih dimenzija pa čak su se i nijanse boje znale mrvicu razlikovati. Tek sam onda saznao da postoje klase pločica i da uvijek treba težiti prvom razredu. Svoju pogrešku sam ispravio kod kupovine pločica za tuš i razlika se stvarno vidi – kvalitetnije su, ljepše i otpornije na mrlje.
Čišćenje nakon radova
Zadnji savjet tiče se čišćenja. Nakon nanošenja fug mase na pločicama došlo je do velikog propusta mog majstora. Naime, masu je obilno nanio preko cijele pločice umjesto ciljano, samo na praznine između pločica. To je bilo u petak, a kako nije radio preko vikenda, prašina se „zapekla“ na gres pločicama u tušu i bilo ju je nemoguće ukloniti. Pokušao sam s raznim deterdžentima, octom, benzinom, posebnim sredstvima za čišćenje betona, no ništa nije pomoglo. Zlata vrijedan savjet je na kraju pronašla djevojka na jednoj od Facebook grupa za uređenje doma – ulje i ocat. Ova mješavina se na kraju pokazala dobitnom kombinacijom i uspio sam urediti tuš.
I, nakon dugih šest mjeseci, radovi u stanu su napokon završili. Skoro sve je završilo po planu, tako da mogu reći da su se mjeseci stresa isplatili. Pogotovo kada je u pitanju kupaonica jer, iako se radilo o najzahtjevnijoj prostoriji, ona mi je i postala najljepši dio doma.
U NAŠEM SPECIJALU SAZNAJTE NAJVEĆE TRENDOVE ZA UREĐENJE KUPAONICE
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Geberita.
