U bukovačkom "moru kamena" - zabačenom krškom kraju u sjevernoj Dalmaciji, između padina Velebita i Ravnih kotara - smjestila se Medviđa, selo udaljeno 20-ak kilometara od mora i 60-ak kilometara od Zadra, na pola puta između Obrovca i Benkovca. U tom brdovitom kraju, čije zeleno prostranstvo probijaju brojne velike kamene stijene, još se vide tragovi bunjevačkog načina života u malim, raštrkanim zaseocima koji su funkcionirali slično plemenskom načinu života, a koji i danas nose nazive po prezimenima nekadašnjih tamošnjih obitelji. U jednom od njih - Katušama - rođen je Goran Katuša.
"Ovaj ruralni kraj pokazivao je velike znakove iseljavanja u 20. stoljeću, ali Domovinski rat doslovce ga je dotukao, devastirao", kaže 49-godišnji Goran Katuša, čija se obitelj ubrzo nakon njegova rođenja preselila u Zadar, gdje je odrastao i osnovao vlastitu obitelj. Iako će za sebe reći da je Zadranin, nikad nije raskinuo vezu sa svojim rodnim krajem.
Kao strastveni planinar i alpinist, još 2013. godine u okolici je vodio međunarodni volonterski kamp Vilina dolina. Međutim, projekt je obustavljen zbog izgradnje vjetroelektrana koje su, ističe, dodatno devastirale taj kraj. Iako se pokušao boriti protiv te gradnje, nije uspio, ali je nekoliko vjetroelektrana na njegovu inicijativu i pobunom mještana, investitor pomakao. Naime, vjetroelektrane su se planirale graditi u neposrednoj blizini kuća i pokraj kamenog ledenjaka - krškog fenomena koji je donedavno bio nepoznat i lokalnom stanovništvu
"Na oko 650 metara nadmorske visine, iznad zaselka Katuše, a podno brda Kunovac, nalazi se prirodni fenomen veličine 400x300 metara, koji ni ja osobno nisam doživljavao kao nešto značajno sve dok turisti i stranci nisu počeli ispitivati što je to jer nikad takvo nešto nisu vidjeli. Nakon što je stavljen u turističke karte benkovačkog kraja, njegova popularnost je značajno porasla", kaže Goran, koji je sam uredio staze do ledenjaka te na vrhu postavio izletnički stol.
U međuvremenu su se Goran, supruga Katica i sin Lovre trajno preselili u Katuše te obnovom starih kuća počeli razvijati imanje Ranch Wild North. Bilo je to prije pet godina, s prvim zabranama kretanja uslijed pandemije koronavirusa.
"Zadnjih desetak godina u zaselak sam s obitelji dolazio vikendima, a onda kad je počeo covid, nismo se dvoumili ni sekunde. Od rodbine smo kupili stare porušene kamene kuće, bile su u jako lošem stanju, u njima su već rasla stabla čija su debla bila debljine 20-ak centimetara. Uselili smo se u jednu staru kuću u kojoj se donekle moglo živjeti, a paralelno smo ih sve krenuli obnavljati. Moji su roditelji i prije mene počeli ulagati u zapuštene kuće u istom zaselku uz moj nagovor da ih preorijentiraju na turizam; dvije dovršene u starinskom stilu potom smo stavili u turistički najam. Taj dio danas vodim sa suprugom i sinom. Drugi dio, odmah pored ovih, tri su kamene kuće koje također obnavljamo, s interijerima u starinskom stilu. To je naša obiteljska investicija: u jednoj kući živimo, a jedna je pred dovršetkom i ona će također biti namijenjena za najam. Kad sve bude gotovo, izgledat će kao malo kameno selo", govori nam Goran.
Cijeli je projekt, kaže, vrlo kompleksan jer je stalna želja osuvremeniti kuće i prilagoditi ih današnjim suvremenim standardima uz tradicionalnu obnovu s debelim kamenim zidovima izvana i iznutra, bez kamenih obloga koje smatra prevarom. Spominje i jednu anegdotu kad su američki turisti kuckali u zid i pitali se je li to plastika...
"Skupljanje starog kamena bilo je vrlo izazovno, kamen je sam po sebi težak, a trebalo ga je kamiona i kamiona", slikovito opisuje te dodaje kako je sve rađeno u grubom stilu kako bi se maksimalno uklopilo u sveprisutni kamen u seoskom ambijentu. Sam je, pak, izvodio instalacije na kućama i sve sitnije detalje.
Cijelo imanje prostire se na 40.000 kvadrata, a ukupno je, dakle, pet kuća: dvije dovršene za najam površine su 50 kvadrata, Goran s obitelji živi u kući od 100 kvadrata, a kuća koja je u fazi obnove ima 60 kvadrata. Tu su i dva bazena; oba vezana uz kuće za odmor, s time da se jedan trenutačno koristi za privatne potrebe. Ipak, najzanimljivija je obnovljena vatrenica bake Janje, objekt od 20 kvadrata gdje je ognjište, baš kao nekad, na podu, a okolo se sjedi. Nekad je, prisjeća se, ta ista vatrenica služila i za spavanje.
Magazin D&D dostupan je i putem Hanza Media webshopa: Naruči ga i preuzmi u odabranom paketomatu!
Starost kuća potvrđuje i podatak da su kuće na imanju bile upisane u Austro-Ugarski katastar iz 1826. godine, a oduvijek su bile u vlasništvu njegovih predaka.
Prema popisu stanovništva iz 2021. godine, Medviđa ima 108 stanovnika, ali u Katušama danas žive samo Goranova obitelj i roditelji.
"Otac je imao jednu od najvećih farmi ovaca u županiji, no kako su došle godine i on se vratio na selo poslije nas, a trenutačno drži samo 70 do 80 ovaca. U našem je planu uzgoj konja i nabava zaprežnih kola kako bismo i turistima pokazali ovaj kraj te ih vodili na brdo odakle puca pogled dijelom na Velebit, a dijelom na zadarski arhipelag", kaže Goran koji, iako svaki dan putuje na posao u Zadar, nije požalio.
Navikao se, kaže, na gradsku gužvu, ali smatra kako ne bi mogao funkcionirati da poslije posla ostaje u toj istoj gužvi. Uvjeren je da se stanovništvo u gradu osjeća usamljenije nego na selu.
"Aktivni smo u lokalnom KUD-u, organiziramo i druženja s planinarskim društvima, a često nas netko posjeti pa se družimo. Svojim načinom života pokušavamo i druge motivirati, pokazati im da se može živjeti u ruralnom kraju, a osnovni nam je cilj promovirati našu prekrasnu Bukovicu, prvenstveno selo Medviđu u zadarskom zaleđu. Nažalost, činjenica je da naša sela odumiru i da ni sami žitelji i potomci ne vide potencijal Bukovice i njezinih sela. Ali, mi smo primjer da se može kad se hoće", zaključuje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....