Postoje kuće koje nastaju prema precizno razrađenom planu, s unaprijed odabranim namještajem i gotovo svakim detaljem određenim prije useljenja. A postoje i one koje se stvaraju godinama, sloj po sloj, od stvari koje njihovi vlasnici vole, čuvaju, pronalaze i nasljeđuju. Dom Željke Belobrajdić i njezina supruga Danka u Gornjoj Dubravi pripada upravo ovoj drugoj skupini.
Na zemljištu površine čak 2500 četvornih metara smjestila se prostrana visoka prizemnica od približno 500 kvadrata. No, ono što danas izgleda kao dom stvoren za veliku obitelj, prijatelje, nedjeljne ručkove i duga druženja, izvorno uopće nije trebalo imati stambenu namjenu. Željka i Danko kuću su kupili 2016. godine u roh-bau stanju, a objekt je bio zamišljen kao poslovni prostor.
U tome su, međutim, prepoznali priliku za stvaranje sasvim drukčijeg mjesta.
- Kuću smo kupili 2016. u roh-bau stanju, a namjena joj je bila poslovni objekt. Na njoj smo radili nešto manje od dvije godine, velikim dijelom sami, naravno uz majstore za poslove poput vodovoda, struje, grijanja, keramike i zidarskih radova. Uselili smo se u studenome 2017. godine - prisjeća se Željka.
Bivši nogometaš obnovio ruševinu u Plavoj laguni
Izvorni projekt potpisuje arhitektica Vlasta Jukić, kojoj su se novi vlasnici nakon kupnje ponovno obratili. Pred njom je bio prilično zanimljiv zadatak. Naime, postojeću poslovnu zgradu trebalo je, prema idejama i potrebama novih vlasnika, pretvoriti u funkcionalnu obiteljsku kuću.
No, Željka i Danko nisu željeli dom u kojem će sve biti novo samo zato što se useljavaju u novu kuću. Upravo suprotno. U novi prostor željeli su unijeti predmete koji su već bili dio njihova života, ali i dati novu priliku materijalima koji su ondje postojali. Prozori te unutarnja i vanjska stolarija sačuvani su gdje god je to bilo moguće, a uz njih su svoje mjesto pronašli komadi namještaja koje su supružnici godinama skupljali.
Njihovo podrijetlo teško bi se moglo svesti pod jedan nazivnik. Nešto je pronađeno na Hreliću, nešto preko Njuškala, pojedini dizajnerski komadi stigli su iz trgovina, dok su možda najosobniji među njima oni naslijeđeni od baka i djedova te Željkine pokojne tete.
- Godinama smo skupljali i kupovali različite stvari, od Hrelića i Njuškala do dizajnerskih komada iz trgovina, a tu je i naslijeđeni namještaj naših baka i djedova te moje pokojne tete. To je jednostavno kuća u koju sve stane - kaže Željka.
Upravo ta rečenica možda najbolje opisuje filozofiju njezina uređenja. Ovdje se nije pokušavalo postići da svaki predmet pripada istoj kolekciji, razdoblju ili stilu. Poveznica je mnogo osobnija: vlasnici su birali ono što im nešto znači i tražili način da različite predmete uklope u zajednički prostor.
Prije preseljenja u kuću obitelj je živjela u velikom stanu koji je potom prodala. Iz njega nisu izašli samo s osobnim stvarima i nekoliko najdražih komada. Ponijeli su sav namještaj.
Ponesite novi broj magazina D&D gdje god vas ljeto odvede
Zato uređenje novoga doma nije krenulo od praznih prostorija i pitanja što kupiti, nego od potpuno suprotnog izazova - kako ono što već imaju uklopiti u mnogo veći i arhitektonski posve drukčiji prostor. Među tim komadima bio je i namještaj koji je ranije izrađen po mjeri u stolarskoj radionici.
A onda je sve snažnije u priču ulazilo drvo.
Oboje ga vole, kao i predmete nastale ručnim radom, no Danko je tu sklonost pretvorio u vrlo konkretan doprinos stvaranju kuće. Prihvatio se brojnih drvenih radova i tako postao, kako ga Željka opisuje, "glavni izvođač" tog dijela uređenja.
- Suprug i ja volimo drvo i ručnu izradu, pa se on prihvatio brojnih poslova. Radio je galerije, podove i stubišta - za spavaću sobu, dnevni boravak i podrum - zatim kupaonske elemente, drveni zid u niši dnevnog boravka te dodatne komade namještaja. Na kraju je upravo naša ljubav prema drvu u velikoj mjeri odredila izgled kuće - objašnjava Željka.
Drvo se tako kroz interijer provlači kao svojevrsna nit koja povezuje vrlo različite predmete i prostore. Ujedno prostoru od nekoliko stotina četvornih metara daje potrebnu toplinu, što je kod tako velikih, otvorenih površina osobito važno.
Jedan od najupečatljivijih dijelova kuće otkriva se praktički odmah nakon ulaska. Hodnik, kuhinja, blagovaonica i dnevni boravak tvore otvorenu cjelinu površine od približno 200 četvornih metara.
Umjesto da tako velik prostor razdvoje zidovima, vlasnici su odlučili sačuvati njegovu otvorenost. Funkcionalne cjeline određuju namještaj i ormari pa svaki dio ima svoju namjenu, a istodobno ostaje povezan s ostatkom kuće.
- Otvoreni tlocrt zapravo je jedan od glavnih aduta kuće. Kada se uđe, dolazi se u prostor koji povezuje hodnik, kuhinju, blagovaonicu i dnevni boravak, ukupne površine oko 200 četvornih metara. Podijelili smo ga na četiri cjeline, ali one nisu omeđene zidovima. Zone smo stvorili ormarima i namještajem - govori vlasnica.
Pet domaćih brendova koje vrijedi upoznati: Kreativne ideje pretvorili su u posao
U prizemlju se nalaze još praonica rublja, radna soba, kupaonica te dvije dječje spavaće sobe s kupaonicom. Otvoreno stubište iz dnevnog boravka vodi prema galeriji, koja nije samo prolazni ili dekorativni prostor. Ondje su smješteni dodatni dnevni boravak i spavaći dio namijenjen gostima.
Tlocrt kuće oblikovan je poput slova T, a iz drugog dijela hodnika stubištem se dolazi do spavaće sobe vlasnika, koja ima vlastitu kupaonicu i lođu. Podrum se prostire ispod otprilike trećine kuće i povezan je s njezinom unutrašnjošću, dok se na zapadnoj strani nalazi velika natkrivena terasa. Upravo ona tijekom toplijih mjeseci postaje produžetak životnog prostora i mjesto ljetnih okupljanja.
Petsto četvornih metara zvuči kao mogućnost za ostvarenje gotovo svake ideje, no u stvarnosti takva kvadratura donosi i sasvim praktične izazove. Nakon kupnje nekretnine budžet za uređenje bio je ograničen, zbog čega su Željka i Danko morali dobro razmisliti gdje će uložiti novac, što mogu iskoristiti od postojećeg i što mogu napraviti sami.
- Kada smo kupili kuću, na raspolaganju smo imali ograničen iznos za uređenje, a s obzirom na to da kuća ima jako puno kvadrata, cijeli proces bio je istodobno izazovan i kreativan. Zato smo nastojali iskoristiti što više onoga što već imamo i puno toga napraviti sami - otkriva Željka.
Takav pristup naposljetku je pridonio i karakteru interijera. Umjesto dojma prostora uređenog odjednom, u njemu se vide različita razdoblja i različite priče. Naslijeđeni, "starinski" predmeti bez problema stoje uz moderne, apstraktne slike, a namještaj izrađen po mjeri susreće se s komadima pronađenima na sajmovima ili oglasnicima.
Je li ovo najljepša kuća u zadarskom zaleđu?
Rezultat je eklektična cjelina koja ne pokušava sakriti različitost svojih sastavnih dijelova.
- Kuća odlično funkcionira i sa svim starinskim stvarima koje smo naslijedili od svojih predaka i s modernim, apstraktnim slikama. Sve zajedno djeluje kao eklektična cjelina - kaže vlasnica.
Iza uređenja i estetike krije se još jedna važna ideja koju su vlasnici imali već na početku. Željeli su postići što veću energetsku neovisnost.
Kuća ima vlastitu solarnu elektranu snage 10 kW, čija proizvodnja, prema riječima vlasnice, zadovoljava njihove potrebe za električnom energijom, dok se višak predaje u mrežu. Vodu dobivaju iz vlastitog bunara, odakle odlazi u tlačne spremnike smještene u podrumu.
Razmišljalo se i o različitim mogućnostima grijanja. U velikom dnevnom prostoru nalazi se kamin, a kuća ima i tri suvremena klimatizacijska uređaja za grijanje i hlađenje te dodatno centralno grijanje preko vlastite kotlovnice.
Sve to pokazuje da se pri stvaranju doma nije razmišljalo samo o njegovu izgledu. Kuća ove veličine mora svakodnevno funkcionirati, a upravo su praktična rješenja bila važan dio dugoročnog projekta.
Jer projekt, zapravo, još traje.
Od kupnje je prošlo desetak godina, od useljenja gotovo devet, no Željka svoj dom ni danas ne smatra završenim. Radovi se nastavljaju, ponešto se preuređuje, dodaje ili prilagođava novim životnim okolnostima.
U međuvremenu su odrasla i djeca. Danas su Željka i Danko u velikoj kući ostali sa svoja dva psa i dva mačka, pa prostor koji je nekoć pratio svakodnevicu cijele obitelji ulazi u novu životnu fazu.
- Kuća još nije dovršena, radovi i dalje traju i ona se zapravo mijenja zajedno s nama. Djeca su odrasla, pa smo sada suprug i ja ostali u njoj s naša dva psa i dva mačka - govori Željka.
Ipak, postoji trenutak u kojem ovih 500 kvadrata ponovno postaje sasvim ispunjeno. To se događa kada stignu obitelj i prijatelji.
Otvoreni prostor tada pokazuje možda i svoju najveću prednost. U njemu ima mjesta za duge večere, nedjeljne ručkove, rođendane i blagdane, bez potrebe da se ljudi razdvajaju u različite prostorije. Kuhinja, blagovaonica i dnevni boravak povezani su, razgovori se prelijevaju iz jednog dijela u drugi, a za toplijih dana druženje se može nastaviti na velikoj natkrivenoj terasi.
- Naša kuća idealna je za velika druženja, večere s prijateljima, nedjeljne ručkove, proslave rođendana i blagdana. Upravo tada, kada je puna ljudi, nama je najljepša - ističe Željka.
Možda upravo zbog toga najveća vrijednost ove kuće nije njezinih 500 četvornih metara, veliko zemljište ili otvoreni dnevni prostor. Zanimljivija je činjenica da vlasnici nisu pokušali izbrisati tragove prethodnih života predmeta koje su unijeli u nju. Naslijeđena stvar ne mora izgledati novo da bi dobila svoje mjesto, baš kao što ni komad pronađen na Hreliću ne mora imati isto podrijetlo kao dizajnerski namještaj da bi zajedno funkcionirali.
Slično vrijedi i za samu kuću. Nekadašnji poslovni objekt postupno je postao obiteljski dom, a gotovo desetljeće poslije još se mijenja.
Ovo su biljke koje preživljavaju sušu i daju urod sve do jeseni
Upravo zato Željka o njoj govori bez potrebe da je predstavlja kao dovršenu ili savršenu. Naprotiv, njezine nesavršenosti doživljava kao sastavni dio doma koji je nastajao vlastitim radom, prema potrebama ljudi koji u njemu žive.
- Uživamo živjeti u takvoj kući. Ona nije savršena i još uvijek nije dovršena, ali je odraz nas samih. Ima toplinu i dušu - zaključuje Željka.
A možda je upravo to najbolji opis kuće u koju, kako njezina vlasnica kaže, "sve stane". Ne samo namještaj različitih stilova i generacija, nego i godine obiteljskog života, okupljanja i uspomena koje tek trebaju nastati.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....