Mora biti praktičan i funkcionalan, a pritom ugodan za boravak i vizualno privlačan. Budući da u svojim stanovima provodimo većinu svog slobodnog vremena, oni nam osim za spavanje služe i kao prostor za učenje, objedovanje, odmaranje i druženje pa čak i kada nemamo mnogo prostora na raspolaganju promišljeno raspoređene i prilagodljive zone ključ su uspjeha. Ta je misao vodilja bila prisutna pri osmišljavanju stana na fotografijama koji ima 37 četvornih metara, ali zato ima više odličnih obilježja koja vrijedi istaknuti.
Vlasnici su angažirali dizajnericu Irinu Shevchenko u fazi izgradnje stana. Stan su namijenili kćer koja započinje samostalan život. S ograničenim budžetom, željeli su funkcionalniji prostor s izoliranom spavaćom sobom i prostranom kuhinjom-dnevnim boravkom. Tri velika prozora ovog stana postala su ključna i omogućila dizajnerici da realizira sve svoje ideje na prilično skromnoj površini od 37 četvornih metara.
Izvorno je to trebao biti jednosobni stan s vrlo kompaktnom kupaonicom. Ali konfiguracija i proporcije prostorija, kao i količina prirodnog svjetla, omogućili su odvajanje spavaće sobe. U preostalom prostoru smjestila se kuhinja-dnevni boravak i dva prostrana ormara za odlaganje stvari.
“Ovaj stan je vrlo osunčan: dva prozora gledaju na jug, prozor spavaće sobe gleda na zapad. Veliki prozori čine ga doslovno prožetim sunčevom svjetlošću. Upravo je ta značajka bila temelj projekta. Željela sam ga učiniti pomalo ljetnim, neozbiljnim i prozračnim za razliku od naše sive metropole”, kaže dizajnerica.
Izbor završnih materijala diktirao je ograničeni budžet i vrijeme isporuke. Porculanska keramika i pločice za mokre zone, a za stambene prostore odabrana je inženjerska ploča. “Dugo mi je draža nego laminat. Uz malu razliku u cijeni, daje potpuno drugačije vizualne i taktilne osjećaje prostora. Takav pod izgleda moćno, monolitno i skupo, za razliku od laminata sa svojim sintetičkim sjajem i nestabilnoj lebdećoj instalaciji,” dodaje Irina.
U interijeru su korišteni elementi boho stila, prirodne drvene grede i rukotvorine. Svjetlija shema boja s prevlašću bijelih i svijetlo sivih nijansi, žuti akcenti i veliki broj zrcalnih površina pomogli su vizualno povećati prostor. Središnje mjesto u dnevnoj sobi zauzima fragment mozaik ploče iz 60-ih, demontiran sa zidova tvornice tkanja. Savršeno pristaje oblikom, bojom i značenjem.
Kako bi se zadržala prozračnost u interijeru, dio namještaja je trebalo "stopiti" s prostorom (kuhinju, konzole, ormare), dok su drugi predmeti, odabrani kao kontrastni - krevet s pletenim uzglavljem, pleteni balijski abažur iznad stola, kauč s aerodinamičnim mekim oblicima i konzola u kupaonici. Isto vrijedi i za vrata. Zapravo, samo su jedna vrata u unutrašnjosti - žuta vrata za spavaću sobu. Vrata kupaonice izgledaju kao dio zida.
“Kupaonica nije savršena. U vrlo kompaktnom prostoru, morala sam smjestiti perilicu-sušilicu rublja. Kako prostor ne bi izgledao maleno, morali smo bojom “razbiti” geometriju i stopiti ormare sa zidovima”, zaključuje dizajnerica.
