Cadaqués je slikovito primorsko mjesto smješteno na istočnoj obali Španjolske, u pokrajini Girona, u Kataloniji. Nalazi se na rubu poluotoka Cap de Creus, najistočnijeg dijela Pirenejskog poluotoka, i poznato je po svojoj jedinstvenoj kombinaciji prirodne ljepote, bogate kulturne povijesti i snažne umjetničke energije. Naime, ovo je mjesto poznato kao omiljeno odredište brojnih umjetnika 20. stoljeća, a posebno je usko povezano sa Salvadorom Dalíjem, koji je u obližnjem Port Lligatu imao svoj dom i atelje - danas muzej.
Unatoč popularnosti, Cadaqués je sačuvao intimnu, gotovo boemsku atmosferu. Uličice su popločane kamenjem, a kuće bijelih fasada, često s plavim ili zelenim prozorima, tvore prepoznatljiv vizualni identitet mjesta. Upravo ta tradicionalna arhitektura, često očuvana u izvornom obliku, daje mu šarm i osjećaj autentičnosti.
U slikovitom središtu ovog mjesta nalazila se i nekadašnja ribarska kuća koja je prošla kroz temeljitu transformaciju, ali je, uz prilagodbu suvremenom načinu života, uspjela sačuvati svoj "izvorni duh". Za pomno osmišljen projekt zaslužan je španjolski arhitektonski studio Bea Portabella + Jordi Pagès, sa sjedištem u Barceloni.
Stotinu godina povijesti
Kuća na pješačkom trgu, u izuzetnom ambijentu, bila je u stanju ozbiljnog propadanja, zbog čega je zahtijevala pažljivu i duboku intervenciju. Izazov nije bio samo u konstruktivnoj obnovi, već i - na izričit zahtjev vlasnika - u očuvanju jedinstvene atmosfere koja ju je definirala, modernizirajući je bez da izgubi svoju "dušu".
S više od stotinu godina povijesti, ova je kuća svjedočila razvoju mjesta. Izvorno dom lokalnog ribara - moguće povezanog s povijesnom Bratovštinom ribara iz Cadaquésa - kasnije je služila kao gostinjska kuća, a u jednom je razdoblju gornji kat bio i ispostava Civilne garde. Izvorna građa, s nosivim kamenim zidovima debljine 50 cm, čuva tradicionalne elemente lokalne arhitekture, poput stropova s drvenim gredama na gornjim etažama i katalonskog svoda u prizemlju.
Nevjerojatna transformacija stare ribarske kuće na Hvaru
"Unatoč robusnoj gradnji, zub vremena ostavio je trag, pa je obnova zahtijevala osjetljiv balans između očuvanja i suvremene reinterpretacije. Projekt je uključivao i konstruktivno ojačanje i potpunu reorganizaciju unutarnjeg rasporeda, pretvarajući nekada fragmentirani tlocrt u funkcionalan, svijetao dom snažno povezan s prirodnim i kulturnim kontekstom", opisuju autori projekta.
Nova prostorna logika
Kuća se prostire na četiri etaže, a ukupna korisna površina iznosi 263 kvadrata. Prizemlje, s karakterističnim svodom, zamišljeno je kao fleksibilan prostor: može poslužiti kao igraonica za djecu ili kao spremište za nautičku opremu. Tijekom obnove dodano je malo unutarnje dvorište koje omogućuje prirodno osvjetljenje i ventilaciju prostorije uklesane u stijenu, čime je prostoru dodana i prostorna i materijalna vrijednost.
Na prvom se katu nalaze zajedničke prostorije: kuhinja, blagovaonica i dnevni boravak. U okviru renovacije otvoreni su novi prolazi unutar nosivih zidova, čime su uspostavljene vizualne veze između prostorija i omogućeno propuštanje prirodne svjetlosti. Veliki otvor prema dvorištu stvara snažnu povezanost interijera i eksterijera te daje prostoru otvorenu, svježu i živu atmosferu.
Ulica s kućama u nizu krije jedan neočekivano moderan objekt
Drugi kat rezerviran je za spavaće sobe i kupaonice - privatne prostore osmišljene za mir, udobnost i intimnost. Treći kat se otvara prema mediteranskoj svjetlosti, s terasom okupanom suncem i pogledom na more, čime kuća dobiva željeni prostor za odmor.
Između tradicije i suvremenosti
"Jedan od glavnih ciljeva projekta bio je spojiti tradicionalne materijale sa suvremenom estetikom. Originalne keramičke pločice pažljivo su restaurirane, prizivajući sjećanje na prošlost i duh mjesta, dok zidovi premazani bijelom vapnenom žbukom naglašavaju mediteranski ugođaj i omogućuju ‘disanje‘ građevine - što je ključna kvaliteta u vlažnoj klimi obale Empordà", navode arhitekti.
Iroko drvo - izdržljivo, toplo i izražajno - korišteno je za izradu po mjeri rađenih stolarijskih elemenata i namještaja, donoseći bogat materijalni kontrast dominantnoj bjelini interijera. Ovom igrom materijala arhitekti su prostoru dali karakter, toplinu i dubinu.
Fasada i urbana memorija
Unatoč potpunoj transformaciji interijera, fasada je očuvana s najvećim poštovanjem: zadržana je izvorna konfiguracija, a postojeća drvena stolarija pažljivo je restaurirana. Takvim se pristupom ne štiti samo arhitektonsko pamćenje same kuće, već se pridonosi i estetskoj cjelovitosti urbanog tkiva Cadaquésa.
Inspiriran lokalnom arhitekturom sredine 20. stoljeća, projekt održava suptilan, ali snažan dijalog sa svojim okruženjem. Pokazuje da tradicija i suvremenost ne moraju biti u sukobu - naprotiv, mogu koegzistirati skladno, ako im se pristupi s osjetljivošću, lokalnim razumijevanjem i pažnjom prema detaljima.


Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....