Prošetate li Zadarskom ulicom u srcu Splita, naletjet ćete na nešto neočekivano: malu galeriju gdje je sve, ali baš sve, napisano na hrvatskom. Nema engleskog. Nema turističkih prijevoda. Samo čisti, tvrdoglavi lokalni identitet.
Ovo je Galerija Jelača, i šalje snažnu poruku.
Ljetni broj magazina D&D u prodaji: saznajte sve o mobilnim kućama
Prošlog ljeta obitelj Jelača - umjetnica Tončica Jelača Marijančević, njezin suprug Marinko i kći Jelena - otvorila je ovaj prostor nakon što su izgubili prijašnje izložbeno mjesto u podrumima Dioklecijanove palače. Kao i mnogi lokalni umjetnici i obrtnici, istisnuti su 2024. godine, dok se splitska povijesna jezgra sve više prilagođava gužvama s brodova za krstarenje.
Njihov odgovor? Galerija koja odbija igrati po pravilima turizma. U izlogu ovog intimnog prostora odmah upadaju u oči neobične bijele skulpture organskih oblika. Djelo su Tončice Jelače Marijančević, izrađene od rižinog papira, gline, žice i drva - materijala koji odišu toplinom i autentičnošću.
- Moja glavna preokupacija je sam Život i njegovo neumorno stvaranje - objašnjava umjetnica jednostavno i dodaje kako se upravo ta fascinacija začetkom života koji se odvija u prostorima mira, zaštite i topline pretače u njezin rad i ukazuje na sličnosti koje imamo sa svim ostalim bićima Zemlje.
Njezine skulpture koje oblikom podsjećaju na sjemenke, jaja, gnijezda i kukuljice govore jezikom koji ne trebamo učiti. Pozivaju da ih osjetimo, a ne da ih analiziramo.
- Moje skulpture ne pričaju racionalnim jezikom - kaže Tončica i govori kako one pozivaju promatrača da ih osjeti intuicijom. I doista, mnogi posjetitelji njezinih izložbi reagiraju duboko emotivno. Neki su, kako priznaje umjetnica, pred radovima čak i zaplakali.
U novijim radovima Tončica istražuje odnos zvuka i forme kroz ambijentalne instalacije koje pozivaju na osluškivanje i prisutnost. Nova izložba, trenutačno u pripremi, donosi još jednu prostornu instalaciju izrađenu od kaširanog rižinog papira na žičanoj konstrukciji, ovog puta kombiniranu s eksperimentalnim zvukom: u suradnji s umjetnikom Jakšom Matošićem, umjetnica će koristiti vlastiti glas kao zvučnu pozadinu.
Kako sama umjetnica najavljuje, u njezinu radu možemo očekivati još više ovakvih, taktilnih, slušnih i vizualnih iznenađenja.
Ali priča o Galeriji Jelača nije samo umjetnička - ona je i duboko politička. U vremenu kada Split sve više liči na pozornicu za turiste, ova obitelj odlučno čuva svoju autentičnost. Naziv galerije, kao i svih izložaka, dosljedno ostaje na hrvatskom jeziku. To nije slučajnost. To je svojevrsni dalmatinski "dišpet" prema trendovima koji naš grad čine generičnim, poput Barcelone, Venecije ili Santorinija.
- U vremenu kada smo vizualno često preopterećeni, a naša pažnja fragmentirana, skulpture Tončice vraćaju nas osnovama - kaže njena kći Jelena i naglašava kako pozivaju na tišinu. Na prisutnost. Na povezivanje.
Vila na Klisu ima pogled na cijeli Split
Možda je najvažnije što Tončicina umjetnost ne zahtijeva obrazovanje ili pripremu. Njezina bijela boja - koju je ruski umjetnik Kandinsky zvao "tišinom punom mogućnosti" - govori svima jednako.
- Djela prenose univerzalnu poruku ljubavi, sigurnosti i pripadnosti. Rezoniraju s posjetiteljima na emocionalnoj razini, čineći ih pristupačnima čak i onima kojima suvremena umjetnost inače nije bliska - objašnjava sama umjetnica.
U Galeriji Jelača izlažu i Marinko Jelača, čiji je rad usmjeren na grafiku, i kći Jelena, dizajnerica nakita. Svi zajedno stvaraju prostor koji njeguje osoban pristup umjetnosti i autentičnu vezu s lokalnim identitetom.
Možda je to ono što Split danas najviše treba - povratak početku. Povratak onom što nas čini posebnima, različitima, našima.
Galerija Jelača u Zadarskoj ulici 3 u Splitu i otvorena je svaki dan, a ulaz je besplatan.
Komentari
0