Stanovanje u Hrvatskoj, a osobito u Zagrebu, već godinama je tema koja izaziva žustre rasprave, i to s punim pravom. Cijene kvadrata dosegnule su povijesne maksimume, plaće teško prate taj rast, a podstanarstvo se pretvorilo u stalnu borbu za sigurnost i pristojne uvjete. Na Redditu, jednoj od rijetkih platformi gdje građani otvoreno dijele svoja iskustva, proteklih se dana povela rasprava o tome koliko je teško doći do stana, bilo kupnjom ili najmom.
Na forumu se može pročitati niz svjedočanstava o tome kako podstanarski život iz godine u godinu postaje nesigurniji i skuplji, a mnogi mladi Zagrepčani svjedoče o nemogućnosti rješavanja stambenog pitanja.
"Radim u IT-u, plaća 1700 eura, žena 1200 eura. Stanarina za dvosobni stan u Zagrebu nam je 700 eura plus režije. Kad sve platimo i podmirimo troškove, ne ostane gotovo ništa za štednju. Kredit? Banka nam nudi maksimalno 120.000 eura, a za to možeš kupiti jedva garsonijeru", jedan od korisnika opisao je vlastitu situaciju, na što se drugi nadovezao sa sličnom pričom.
"Podstanar sam već 12 godina, mijenjam stan svake dvije-tri godine jer gazda diže cijenu ili prodaje stan. Nemam nikakvu sigurnost, a već imam 35 godina. Trebao bih razmišljati o djeci, a ja ne znam hoću li iduće godine imati gdje živjeti."
Posebno se problematičnim ističe sustav subvencioniranih APN kredita, koji je, prema mišljenju brojnih komentatora, dodatno pogoršao stanje na tržištu:
"APN je napravio više štete nego koristi. Cijene su otišle u nebo, a stanovi se kupuju špekulativno. Mi obični ljudi nemamo šanse."
Kupnja nekretnine - noćna mora
I dok je podstanarstvo obilježeno nesigurnošću, kupnja stana sve se češće opisuje kao prava noćna mora. Na drugom threadu, korisnici su dijelili svoja iskustva i razočaranja.
"Kupnja stana u Zagrebu 2023. godine bila je najstresnije iskustvo u mom životu. Agencije naplaćuju tri posto provizije plus PDV, stanovi se razgrabe u roku od tjedan dana, a cijene su apsolutno sulude. Kvadrat na Trešnjevci 4000 eura, stanovi bez lifta i parkinga. I svejedno nestane", napisao je jedan građanin Zagreba, a drugi zaključio:
"Dođeš na razgledavanje i shvatiš da stan nema ni osnovne papire, legalizaciju, upis u zemljišne knjige. A cijena kao da je zlatna poluga. Banka ti kaže da ne možeš dobiti kredit dok se to ne riješi, a prodavatelj ni ne pomišlja na spuštanje cijene."
Jedan od forumaša opisao je svoj neuspjeli pokušaj kupnje:
"Našli smo stan koji nam je bio savršen. Dogovorili cijenu, krenuli u kreditnu proceduru. Tjedan dana kasnije, prodavatelj diže cijenu za 20.000 eura jer ‘ima još zainteresiranih‘. Mi odustali, stan prodan u roku od tri dana."
Mnogi koji aktivno traže stan u Zagrebu kažu kako se svakodnevno suočavaju s frustracijom i osjećajem bespomoćnosti. Jedan korisnik opisuje kako je pretraživanje oglasa postao emocionalno iscrpljujuć ritual.
"I ja tražim, ali izvan Zagreba. Obično njuškam oglase 10-30 minuta, zatvorim oglasnik pa plačem. I tako u krug."
Njegovo iskustvo dijeli i drugi korisnik, koji već tri godine živi u podstanarstvu pa mu najam dodatno opterećuje svakodnevicu:
"I ja isto... već tri godine... i kad najam platim isto plačem."
Frustracije nisu ograničene samo na financijski aspekt. Starogradnja, kako navode korisnici, često skriva nesigurnosti i "zamke":
"Pridružujem se patnji. Starogradnja ko najgori građevinski mafijaši, lažu čim zinu. Vrhunac ‘dvosoban stan‘. Ja došao, ono jednosoban stan s pregradom od knaufa iza koje je krevet."
I dok neki stalno pretražuju oglase, drugi su gotovo razvili tzv. "PTSP" - pamte svaki tlocrt i svaki oglas, a nada se često sudara s realnošću:
"Ja isto imam noćne more, svaki dan po oglasima, oglase sve već znam napamet, sad sam u fazi da kad vidim tlocrt znam i gdje se nalazi stan. I onda ti se nešto svidi, pa dođe netko sa kešom taman prije nego si došao na red za pogledat stan, ili se dogovorio za razgledavanje, pa te agent zavlači i javi pet minuta prije da je stan prodan, ili žena napravi licitaciju, kaže velik interes, nije više x cijena nego y. Onda dođeš vidjet stan, a tamo salon za masažu i goli ljudi po stolovima. Ovaj život je baš teška robija."
Čak i oni koji se odluče pogledati stan uživo često bivaju razočarani uvjetima i cijenama:
"Isto, već godinu dana svakodnevno gledanje po oglasima.. pa se ohrabrimo otići pogledati uživo, i onda se samo nazivciramo kad vidimo da za starogradnju traže 4.200-4.500 (a kupaonica stara 25 godina, parkete treba čupati, kuhinju također).. Užas živi.. Na kraju prije par tjedana kaparili pionir iz 2023 na Ferenscici, 81m2 i vanjski parking za 360k.. al ajd, bar je namješten."
Je li nekad bilo lakše?
Pitanje koje se često nameće jest: je li nekad bilo lakše doći do stana ili je problem uvijek bio isti? Rasprava o toj temi pokazuje da su mišljenja podijeljena.
"U devedesetima i početak dvijetisucitih si bio sretan ako si imao posao, a kamate su bile manijakalne. Pred financijsku krizu žena i ja smo s natprosječnim plaćama robovali kreditu za prosječan stan (a ne bi dobili kredit da nismo uletili u kombinaciju chf i ostatak vrijednosti, što nas je praktično potopilo)", podsjeti je jedan korisnik.
Drugi pak naglašava kako je prije samo nekoliko godina situacija bila značajno povoljnija:
"Prije pet godina sam mogla kupit stan bez problema - glupača. Sad sam jedva kupila stan i to 40m2. Dobro sam i ovo uspjela, neću komentirati na šta je stan sličio."
Treći zaključuje:
"Nikad nije bilo teže doći do stana nego danas, ali isto tako nikad neće biti lakše doći do stana nego danas."
Neki komentatori podsjećaju i na praksu iz prošlih desetljeća kada su tvrtke gradile stanove za svoje radnike, što je danas nezamislivo:
"Naši starci su, dobar dio njih, cijeli svoj radni vijek proveli u istoj tvrtki, što je mnogima danas nezamislivo. Tvrtke su gradile stanove i kuće za svoje radnike (cijeli kvartovi u gradovima su tako izgrađeni), isto tako - danas nezamislivo."
Iz rasprava na Redditu jasno je da je stambeno pitanje u Hrvatskoj postalo jedan od ključnih društvenih problema. Nesigurnost podstanarstva, eksplozija cijena i nesređeno tržište nekretnina tjeraju ljude u očaj i stvaraju osjećaj da je vlastiti dom luksuz dostupan samo rijetkima. Ostaje pitanje koje je na kraju rasprave postavio jedan od korisnika:
"Je li se u Hrvatskoj ikada s prosječnim prihodima mogla priuštiti prosječna nekretninu?"


Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....