Brod s 250 tona potencijalno opasnog materijala pojavio se u četvrtak pred Splitom.
Vlasnik "Brodosplita" Tomislav Debeljak svečano je obećao građanima Splita da se lokalna epidemija raka mezotelioma neće moći povezivati s njegovim škverom jer će se uklanjanja azbestnih ploča s talijanskoga broda "Moby Drea" odraditi stručno i odgovorno.
Na to se nadovezao gradonačelnik Splita, koji je rekao da njegov grad neće tolerirati da tsunami karcinoma našteti njegovoj kampanji za drugi mandat. "Brod ‘Moby Drea‘ mora van Splita", kategoričan je Tomislav Šuta.
Kao redoviti anesteziolog javnosti, oglasio se i Državni inspektorat, koji je izvijestio da su inspekcije rada i zaštite okoliša započele inspekcijske nadzore iz svoje nadležnosti, a vezano uz izvođenje radova uklanjanja azbestnih ploča na brodu "Moby Drea".
DEBELJAK NA MORSKOM SKUTERU:
Što će biti s "Moby Dreom", trajektom nekada poznatim po prijevozu tisuća putnika na ruti između talijanskih luka? Hoće li se osjetljivi i opasni posao uklanjanja azbestnih ploča neometano odvijati u splitskom škveru? Je li ministar Butković sklon poslušati gradonačelnika Šutu, koji ga javno nagovara da Debeljaku ukine koncesiju? Hoće li Debeljak ležerno nastaviti sa sklapanjem i rastavljanjem brodova i kako je uopće ovaj samoborski poduzetnik došao do toga gdje je danas, da od njegova biznisa strepi stanovništvo drugoga grada po veličini u RH?
Evo priče o Tomislavu Debeljaku.
Sve je zapravo počelo prije Tomislavova rođenja, 1971. godine, kad je (od 2021. pokojni) otac Božidar (dotad zaposlenik Remontnog zavoda "Bregana) u jednoj samoborskoj garaži otvorio obrt pod nazivom "Debeljak – izrada vijaka" ili skraćeno DIV. Nakon četiri godine Božidar je zaposlio prvog radnika i dobio sina Tomislava. Od tada je poslovna priča ove obitelji išla samo uzlaznom putanjom.
DIV je rastao iz godine u godinu i po broju zaposlenika i po opsegu posla, pa je tako do devedesetih godina vijcima opskrbljivao većinu bivše Jugoslavije. Zbog toga se stvorila potreba da DIV ima pravu tvorničku halu, koju je Debeljak stariji svojim sredstvima izgradio u naselju Bobovici u Samoboru. Nekoliko godina poslije izgrađen je još jedan tvornički pogon u Samoboru.
No gdje je u svemu tome Tomislav?
– Nedjeljom bih kod kuće gledao emisije koje je vodio Saša Zalepugin i za stolom konstruirao alate, a maleni Tomislav bi mi se nalaktio na ramena i ispitivao: "Što je ovo, što je ono?" Sjećam se jednog poslovnog sastanka s nekim direktorom proizvodnje vijaka u Češkoj. Ne govorim engleski pa je sve razgovore vodio Tomislav. I pita ga taj direktor odakle sve tako dobro zna kad je tako mlad, a on mu je odgovorio da je u poslu od rođenja – riječi su kojima je u jednom davnom intervjuu ponosni otac Božidar opisivao djetinjstvo i poslovne početke svoga sina Tomislava, vlasnika "Brodosplita".
Da očevi gledaju ružičastim očima na svoje sinove, ne treba posebno naglašavati. Ali nije se samo otac trudio da u javnosti svojem potomku stvori auru poslovnog genija i skromnog obiteljskog čovjeka. Godinama smo mogli čitati kako je Tomislav talentirani svirač harmonike, klavira i saksofona. Da se opušta uz skijanje, tenis i jet-ski. Da je nježni otac devetero djece i brižni suprug Danijeli. Kako je unatoč desecima milijuna dobiti s mnogobrojnom nuklearnom obitelji stanovao u dvosobnom stanu u Bregani (sve do selidbe u prostraniju kuću, čija se gradnja oduljila). Da Fakultet strojarstva nije završio jer je bio posvećen izumu patenta. Da se zadovoljava s tri do četiri sata sna dnevno...
Možda je sve to istina, ali ovaj put usmjerimo se na nešto manje glamurozne činjenice. Tomislav je, kad je stasao, postao 50-postotni vlasnik DIV-a, a u Nadzorni odbor tvrtke uključeni su i njegova supruga Danijela i mlađa sestra Vedrana.
DIV je u međuvremenu 2003. godine u stečajnom postupku za 1,2 milijuna kuna kupio kninsku tvornicu vijaka TVIK, uz obvezu ulaganja desetaka milijuna kuna u proizvodnju i zapošljavanja stotina novih radnika. Što je i ostvario.
Na međunarodnom natječaju za privatizaciju "Fabrike mašinskih delova MIN, Svrljig a.d." u Srbiji, DIV se javio 2006. godine i kupio jedinog proizvođača kolosiječnog pričvrsnog pribora u ovom dijelu Europe. DIV je tamo izgradio još jednu novu tvornicu betonskih pragova te time nadopunio i udvostručio proizvodnju.
Ipak, prepoznatljivost u široj javnosti stekao je tek 2013. godine kupnjom dionica "Brodosplita".
Kao što često biva, brojne poslovne uspjehe pratile su i brojne kontroverzije. Od ekološkog incidenta s prelijevanjem otpadnih voda s mazutom iz bivše TVIK-ove lagune u kninsku rijeku Orašnicu, preko smrti dvojice radnika iste godine također u kninskoj tvornici vijaka, sve do pravosudne trakavice u Norveškoj, u koju je upao nakon kupnje malog brodogradilišta "Kleven Verft".
Spirala gubitaka kad je u pitanju splitsko brodogradilište nije zaustavljena ni u Debeljakovoj eri. Iako spada u rijetka preživjela hrvatska brodogradilišta, taj je život oslonjeniji na izvanbrodograđevnu djelatnost nego na gradnju brodova. Tomislav, koji je u poslu "od rođenja", zatražio je još 2022. godine otvaranje predstečajnog postupka zbog nelikvidnosti. I tada je vlasniku za neuspjeh bila kriva viša sila, poput rata u Ukrajini, sankcija Rusiji... Tko će biti odgovoran za narušeno zdravlje Splićana ako čestice azbesta počnu lebdjeti nad Splitom, pitanje je koje, nadamo se, neće biti potrebno postavljati u bližoj ili daljoj budućnosti. Za devetero Debeljakove djece, kao ni za suprugu Danijelu nema straha, oni ne žive u gradu pod Marjanom. Čestice azbesta ni u teoriji ne mogu s broda "Moby Drea" dolebdjeti sve do njihove obiteljske kuće u Samoboru.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....