Institut za društvena istraživanja u Zagrebu u suradnji s Urbanističnim inštitutom Republike Slovenije iz Ljubljane provodi znanstvenoistraživački projekt pod nazivom "Kvaliteta života u stambenim naseljima iz socijalističkog i postsocijalističkog razdoblja: komparativna analiza između Slovenije i Hrvatske (2020.-2023.)", u sklopu kojeg je tijekom 2022. na ukupnom uzorku od 2236 kućanstava u četiri hrvatska te dva slovenska grada provedena anketa o kvaliteti stanovanja i zadovoljstvu životom u odabranim stambenim naseljima, tzv. starima - izgrađenima od 1945. do 1990., i novima - izgrađenima nakon 1990. godine.
Rezultati stručne studije, čiji su autori Anđelina Svirčić Gotovac i Ratko Đokić, nedavno su predstavljeni u prostorima Tribine Grada Zagreba.
Neke od osnovnih tema istraživanja bili su elementi stambenog standarda na razini kućanstva i višestambene zgrade, zatim opremljenost i stanje naselja u općem smislu (izgled, uređenost, javna infrastruktura i usluge) te ukupno zadovoljstvo stanara kvalitetom života i stanovanja na razini stana, zgrade i naselja.
Anketno istraživanje u Sloveniji je obuhvatilo naselja u Ljubljani i Mariboru, a u Hrvatskoj ona u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku. Istraživanje je provedeno u ukupno 39 hrvatskih naselja - 21 starom i 18 novih. Neki od njih su Knežija, Prečko, Studentski grad, Split 3, Gornja Vežica, Sjenjak i druga stara naselja, a nova su Vrbik, Vrbani 3, Selska-Baštijanova, Jaruščica, Mejaši, Retfala nova... Među novim naseljima je i šest POS naselja te model zagrebačke i osječke stanogradnje: Oranice-Špansko, Novi Jelkovec, Kila u Splitu, Rujevica u Rijeci, Uske njive u Osijeku...
Prema riječima Anđeline Svirčić Gotovac, voditeljice projekta za Hrvatsku, rezultati su i za hrvatska i za slovenska naselja neočekivano dobri, posebno za stara naselja, za koja su ocjene često išle u rasponu od 3,5 do 4 na skali od 1 do 5 Likertova tipa.
"Rezultati istraživanja ukazuju na razmjerno visoke razine zadovoljstva stanara uvjetima stanovanja u oba tipa naselja u obje države, kako na razini stana, tako i na razini zgrade i naselja. Ipak, identificirani su i elementi stanovanja koji se mogu označiti problematičnima te za koje postoji prostor za daljnja poboljšanja. Prema sva tri navedena aspekta stanovanja, rezultati su, iako često s malim razlikama, većinom išli u korist stambenih naselja u Sloveniji, ukazujući na trend boljeg standarda stanovanja u slovenskim nego u hrvatskim starim i novim stambenim naseljima", stoji u pratećoj publikaciji.
Općenito se može reći da su stanari obiju država, ocjenjujući udobnost stanovanja, održavanje, veličinu, raspored prostorija, broj soba i ukupno zadovoljstvo stanovanjem, zadovoljni svojim stanovima i u starim i novim naseljima, s prosječnim ocjenama jednakim ili višim od vrijednosti 4,0. Pritom su Slovenci izrazili veću razinu zadovoljstva od Hrvata.
"Zagreb se, u odnosu na tri preostala hrvatska grada, izdvojio prema višem stupnju zadovoljstva stanovima u starim nego u novim naseljima, što se može objasniti različitom kvalitetom novogradnje i njenom brzom gradnjom te manjkom stambenog prostora kod dijela stanara, odnosno određenim općim nezadovoljstvom novim naseljima, a s druge strane prisutnim povjerenjem i adaptiranošću na stanove u starijim zgradama i naseljima. Prema obrnutom trendu - višeg stupnja zadovoljstva stanovima u novim naseljima - između tri preostala grada u Hrvatskoj prednjačila je Rijeka", navodi se.
I pored visoke starosti zgrada u starim naseljima (između 45 i 50 godina), općenita razina zadovoljstva, mjerena prema kriterijima kvalitete izgradnje zgrade, održavanja, energetske učinkovitost, vanjskog i unutarnjeg izgleda te ukupnog zadovoljstva zgradom, i dalje je bila razmjerno visoka, iznad točke 3,5 na nacionalnoj razini. Također, i ovaj je segment stanovanja u starim naseljima bolje ocijenjen u Sloveniji nego u Hrvatskoj, dok su nova naselja bila jednako ocijenjena. "U tom je aspektu važno naglasiti da je u slovenskim starim naseljima tzv. energetska obnova višestambenih zgrada sustavnije i cjelovitije provedena nego što je to slučaj u Hrvatskoj", dodaje se.
Stara naselja u hrvatskim gradovima izdvajala su se prema nižim ocjenama za vanjski i unutarnji izgled zgrade te njihovu energetsku učinkovitost, odnosno vrlo slabu energetsku obnovu. Primjerice, najniži je rezultat zabilježen za stara naselja u Zagrebu (3,2 za energetsku učinkovitost) i Splitu (3,2 za unutarnji izgled zgrada).
Ukupne prosječne ocjene zadovoljstva općim obilježjima stambenog naselja (opća uređenost, gustoća izgrađenosti, izgled naselja, sigurnost, mir, čistoća, zelene površine, dječja igrališta i ostale vanjske javne površine u naselju) kretale su se oko vrijednosti 4,0 i ponovno su bile nešto više u oba tipa naselja u Sloveniji.
- Najzanimljivije je da je u tri hrvatska grada iz uzorka, Zagrebu, Splitu i Rijeci, ukupno zadovoljstvo naseljem veće u starim naseljima nego u novim, dok je samo u Osijeku veće u novim naseljima. Tome su posebno pridonijele ocjene o odrednicama izgrađenog prostora, javnim i zelenim prostorima i opremljenosti primarnim institucijama kao što su vrtići, škole, dom zdravlja i pošta, koji češće i više postoje u starim nego u novim naseljima i koja su urbanistički planirana kao stambene cjeline, što je danas sve manje slučaj. I stoga su stanari i zadovoljniji. Nova naselja su često neadekvatno opremljena i nedostaju im i javni i zeleni prostori te institucije. Pregusto su izgrađena i osim stanogradnje često nema dovoljno prateće infrastrukture, koju ‘posuđuju‘ od starih naselja i dodatno je opterećuju. U tom smislu bolje su prošla ona naselja koja su inkorporirana u grad nego periferna naselja, kao primjerice Jaruščica u kojoj nema ni vrtića ni škole - komentira Anđelina Svirčić Gotovac.
Razlika između starih i novih naselja u oba slovenska grada bila je manje izražena.
Među najistaknutijim problemima s kojima se susreću u svojim naseljima stanari su naveli nedovoljno odvoženje otpada i nečistoća, odnosno razbacivanje smeća; manjak zelenih površina i ostalih javnih te biciklističkih površina; probleme s nedostatnom pratećom infrastrukturom; nerazvijenu kulturu stanovanja; starost i zapuštenost naselja te (pre)veliku gustoću izgrađenosti; nedovršenost naselja i manjak parkirališnih mjesta.
Cilj projekta, koji financiraju Hrvatska zaklada za znanost (HRZZ) i Javna agencija za raziskovalno dejavnost Republike Slovenije (ARRS), bio je dobiti detaljnije uvide u prednosti i nedostatke života i stanovanja u starim i novim naseljima u obje države koje nesumnjivo imaju sličnu stambenu tradiciju i naslijeđe, a još uvijek nemaju stambenu strategiju. Upravo bi ova znanstvena podloga gradskim i državnim razinama vlasti mogla poslužiti kao okvir za daljnje definiranje javnih politika u domeni stanovanja u Hrvatskoj i Sloveniji.
- Općeniti zaključak bio bi da je tzv. cjelovita obnova naselja nužna kako bi se i stara i nova naselja adekvatno opskrbila i obnovila; jedna zbog zapuštenosti i starosti, a druga zbog nepostojećeg urbanizma i tržišnog modela novogradnje - kaže Anđelina Svirčić Gotovac.
