Donald Trump želi Grenland, ovoga puta bez zadrške. "Sve što tražim je da Grenland bude naše vlasništvo", poručio je tijekom jučerašnjeg Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu, a prije toga kazao je kako "Nema povratka" naglašavajući da je Grenland "imperativ za nacionalnu i svjetsku sigurnost".
Iako formalna najava o "osvajanju" ne postoji, diplomatska nervoza je očita, a europski čelnici požurili su ponoviti ono što Grenlanđani već godinama jasno govore, a to je da Grenland nije na prodaju.
Trumpove izjave o mogućoj aneksiji izazvale su zabrinutost europskih saveznika i snažan otpor Danske koja je upozorila kako bi takav potez značio kraj NATO-saveza. Istodobno, interes za Grenland pokazuju i Rusija i Kina, dodatno komplicirajući geopolitičku sliku Arktika. Većina Grenlanđana podržava veću autonomiju ili neovisnost, ali odlučno odbacuje pripajanje bilo kojoj velikoj sili.
No, iza Trumpove fascinacije Grenlandom ne stoji klasična geopolitička strategija. Ona je, prije svega, mentalitet njujorškog trgovca nekretninama. U Trumpovu svijetu postoje samo dvije kategorije: oni koji posjeduju i oni koji iznajmljuju. Savezništva, zakupi vojnih baza i politički kompromisi djeluju slabo. Pravi potez je – kupnja. I to velika. Najveća moguća.
Na karti Grenland izgleda kao ultimativni trofej: ogroman, gotovo prazan, vizualno moćan. U Trumpovoj logici to nije arktički ekosustav, dom autohtonog stanovništva i osjetljiva politička autonomija, nego "loše upravljano zemljište". Prazna zemlja znači lošu nekretninu. A loša nekretnina samo čeka pravog developera, iznosi zanimljivo stajalište Zakka Jacoba za News18.com.
Zašto je Grenland toliko privlačan
Ispod ledene površine Grenlanda nalazi se jedno od najvećih, ali još uvijek slabo iskorištenih rudnih bogatstava na svijetu. Otok raspolaže značajnim zalihama rijetkih zemnih elemenata ključnih za energetsku tranziciju, kao i velikim nalazištima željezne rude, cinka, olova i grafita. Znanstvenici procjenjuju i da Grenland skriva potencijalno goleme rezerve nafte i prirodnog plina, iako dosadašnja istraživanja nisu dovela do komercijalne eksploatacije. Klimatske promjene dodatno povećavaju njegovu važnost jer topljenje leda otvara nove pomorske rute i olakšava pristup resursima. Upravo kombinacija strateških sirovina, geoprometnog položaja i relativno malog broja stanovnika čini Grenland jednim od najpoželjnijih teritorija.
Problem je, međutim, što Grenland funkcionira po pravilima koja su Trumpu, i većini Amerikanaca, potpuno strana.
Možete kupiti kuću, ali ne i zemlju
Grenland ima jedan od najneobičnijih sustava vlasništva na svijetu. Naime, privatno vlasništvo nad zemljištem tamo ne postoji. Nema zemljišnih knjiga u klasičnom smislu, nema parcela koje se mogu kupiti, prodati ili založiti. Sva zemlja pripada javnosti i njome upravljaju država i općine.
To ne znači da ljudi ne žive u kućama ili da ne postoji tržište nekretnina. Ali kada netko “kupi nekretninu” na Grenlandu, on zapravo kupuje isključivo zgradu – stan, kuću ili poslovni objekt. Zemlja ispod nje nikada ne postaje privatno vlasništvo, piše Relator.
Umjesto vlasništva nad zemljištem, postoji ono što se zove site allotment – pravo korištenja određene parcele za točno određenu svrhu: stanovanje, trgovinu, skladište. To pravo dodjeljuje lokalna općina, često na neodređeno vrijeme, i ono se može prenijeti na novog vlasnika zgrade, ali samo uz odobrenje vlasti. Zemlja sama po sebi nikada ne ulazi u promet.
Drugim riječima: kupujete zidove, krov i instalacije – ali ne i tlo.
Stroga pravila i zatvoreno tržište
Zbog pojačanog međunarodnog interesa, osobito iz SAD-a, Grenland je dodatno pooštrio pravila. Danas nekretnine tamo mogu kupovati uglavnom grenlandski, danski ili farski državljani, kao i osobe koje su najmanje dvije godine živjele i plaćale porez na Grenlandu. Stranci mogu zatražiti iznimku, ali odluke se donose pojedinačno, uz procjenu utjecaja na lokalno tržište.
A tržište je ionako tijesno. U glavnom gradu Nuuk i drugim većim mjestima kronično nedostaje stanova, velik dio fonda vezan je uz javni sektor, a država aktivno sprječava špekulacije. Brzi profiti i preprodaja nekretnina ovdje jednostavno ne funkcioniraju.
Zemlja kao zajedničko dobro
Ovakav sustav nije slučajan. On proizlazi iz povijesti, geografije i snažne autohtone tradicije prema kojoj se zemlja ne doživljava kao roba, nego kao zajednički resurs. Razdvajanje korištenja od vlasništva smanjuje pritisak tržišta i omogućuje da se prostor razvija prema potrebama zajednice, a ne investitora.
U tom kontekstu Trumpova ideja o "kupnji Grenlanda" zvuči gotovo apsurdno. Čak i kada bi politički bila moguća, pravno i kulturno ona udara ravno u temelj grenlandskog društva: zemlja se ne posjeduje.
Možda je upravo u tome najveći nesporazum. Dok Trump Grenland vidi kao veliku nekretninu na globalnoj Monopoly ploči, Grenlanđani ga vide kao dom koji se ne prodaje ni po kojoj cijeni.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....