Pronaći pristojan podstanarski stan u Zagrebu pravi je izazov. Cijene najma rastu, ponuda je sve skromnija, a mnogi podstanari sve češće pristaju na kompromise koje prije nekoliko godina ne bi ni razmotrili. Među njima našla se i jedna djevojka čija je objava na hrvatskom Redditu privukla veliku pozornost.
Objasnila je da već gotovo dvije godine živi kao podstanarka u stanu od svega 32 četvorna metra u potkrovlju obiteljske kuće. Nakon prekida veze ostala je sama u stanu za koji plaća 550 eura mjesečno, od čega je 500 eura najamnina, a 50 eura fiksne režije.
Kaže da je stan u početku bio sasvim korektan, ali da se tijekom posljednje godine odnos sa stanodavcima potpuno promijenio. Zato je odlučila nabrojiti sve situacije koje je dovode ‘do ludila‘.
Stanodavac ju je izbacio nakon 7 godina, malo je reći da nije očekivao njen sljedeći potez...
Najveći joj problem, priznaje, predstavlja dijete stanodavaca.
"Radim noćne smjene, putujem na posao oko dva sata, radim težak fizički posao i jedina mi je želja kad dođem s posla da odspavam."
Opisuje kako zbog loše zvučne izolacije svaki dan sluša vikanje, plač i trčanje petogodišnjeg dječaka.
"Meni nije normalno da dijete vrišti 24 sata dnevno. Ponekad je to u šest ujutro, ponekad u deset navečer. Čuje se kao da mi dijete vrišti u kuhinji."
Dodaje kako ima desetke glasovnih poruka koje je iz očaja slala prijateljima i majci, samo kako bi pokazala koliko je buka postala nepodnošljiva. Dijete je, tvrdi, znalo zalutati i lupati po njezinim vratima ili povlačiti kvaku, a roditelji uglavnom reagiraju tek povremenim upozorenjem.
No situacija koja ju je posebno uznemirila dogodila se jedne noći dok je bila na poslu.
Ostavila je otvorene prozore jer se stan nalazi u potkrovlju, a tijekom ljeta postaje gotovo neizdrživo vruć. Nekoliko sati kasnije stigla joj je poruka supruga stanodavke da je ušao u njezin stan jer je prozor lupao na vjetru.
"Koliko sam ja upoznata s odnosom najmodavca i najmoprimca, on bi se meni trebao prethodno najaviti i pitati je li u redu da uđe u stan. A ne samo odlučiti da je potpuno okej uzeti ključ i šetati po mom stanu."
Priznaje da joj nije bilo ugodno pri pomisli da netko ulazi u njezin privatni prostor dok nije kod kuće.
Problema je bilo i oko ugovora. Istekao je u ožujku, a novi je, kaže, mjesecima pokušavala ishoditi. Stanodavka joj ga je na kraju donijela tek u lipnju, zbog čega su se datumi potpuno pomaknuli, iako je ona tada već razmišljala o preseljenju.
Na popisu zamjerki našao se i bicikl koji zbog nedostatka prostora većinu vremena stoji na kiši. Lanac je, piše, toliko zahrđao da je puknuo na putu do servisa, a dodatno ju je naljutilo što su ukućani ponekad preko njega vješali rublje.
Na kraju je korisnike upitala pretjeruje li ili su njezini stanodavci doista nekorektni.
Većina komentatora nije imala dvojbi.
Najviše pozitivnih reakcija dobio je komentar koji naglašava zlatno pravilo, a to je da, uz iznimke, treba izbjegavati stanove u kućama.
Jedan stanodavac usporedio je vlastito iskustvo i napomenuo kako svom podstanaru nije ušao u stan pune tri godine.
"Ja iznajmljujem garsonijeru od 30 kvadrata na Središću s potpuno novim namještajem i klimom za 420 eura. Ti plaćaš apsurdno puno za ovo što si opisala. A kamoli da mu upadam kad ga nema. Van pameti. Odseli."
Sličnog je mišljenja bila i korisnica koja je i sama podstanarka.
"Nisi luda, ali ćeš poludjeti ako ostaneš."
Objasnila je da i sama plaća gotovo isti iznos, ali za znatno bolje uvjete, te da njezini stanodavci čak sklone njezin bicikl pod nadstrešnicu ako počne kiša dok nije kod kuće.
Ipak, nisu svi stali na stranu autorice objave.
Jedan korisnik smatra da dio problema nema veze s podstanarstvom nego sa životom među ljudima.
Podsjetio je da dijete može biti glasno bez obzira na to jesu li roditelji stanodavci ili obični susjedi, dok je ulazak u stan bez dopuštenja izdvojio kao jedinu doista neprihvatljivu situaciju. Istodobno je primijetio da je dio problema možda mogao biti riješen običnim razgovorom, primjerice oko mjesta za bicikl ili sadržaja novog ugovora.
Sličan stav zauzeli su i oni koji smatraju da je ulazak u stan bio opravdan zbog opasnosti od oštećenja prozora.
Jedan korisnik napisao je kako je to usporedivo s puknućem cijevi jer je jak vjetar mogao razbiti prozor ili izazvati veću štetu, dok je druga komentatorica, koja iznajmljuje apartmane turistima, objasnila da i sama u takvim situacijama ulazi zatvoriti prozore kako bi spriječila prodor kiše i uništavanje parketa.
Na kraju se rasprava ipak vratila na isto pitanje s početka. Većina korisnika smatra da je, bez obzira na to tko je u pravu oko pojedinih situacija, odgovor prilično jednostavan.
Ako za 550 eura mjesečno nema mira, privatnosti i osnovnog osjećaja doma, vrijeme je za selidbu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....