Tamo gdje su se prije 18 mjeseci gađali teškom artiljerijom uvreda i optužbi, gdje su carevale fige, bosanski grbovi i falsificirani papiri, gdje je zaštitara bilo više od skupštinara, a netko se kleo da je u foajeu ispod jednog običnog sakoa vidio nešto nalik dršci pištolja, jučer je cvjetalo stotine cvjetova, neprijatelji i razbojnici su amnestirani, padale su puse i zagrljaji, baš kao da je Šuker zabio Barthezu u 90. i poslao nas u produžetke s Francuzima u borbi za finale svjetskog prvenstva. A nije! Šuker je samo u mirovinu poslao Vlatka Markovića.
Premda već dugo u nemilosti javnosti i medija zbog policijskih istraga nogometa i korupciji sklonih suradnika, mnogo lažnih obećanja i teških glagola, bankrota HNL-a i maćehinskog odnosa spram sirotih klubova, stalnih alibi večera u Pešti i Beču i još koječega, predsjednik se nije, pa nije dao. Sve dok nije bio primoran odigrati dupli pas s glavnim projektantom novog HNS-a Zdravkom Mamićem i svojim nasljednikom Davorom Šukerom. Marković je u tom trokutu bio samo mantinela... Ključne lopte bile su od Maminja... Baš kao one Asanovićeve, ne znaš koja je bolja, ona kad Šukera kao rukom pronalazi preko pola terena, a Šuker je istodobno prima i šalje sam sebe u for, pa pogled ispod obrve i fenomenalno prebacuje Schmeichela. Ili ona, opet Asanova, svi Francuzi još nisu ni istrčali iz svlačionice, a on kroz njihovu sedmoricu pronalazi Šukera u trku, Davor si je lijevom malo spusti, pa ga lijevom zabije Barthezu za Hrvatsku u finalu SP-a. Barem minutu...
Gledaš po tisuću i prvi put reprize tih Šukerovih golova i sav se naježiš. Legenda, kapa do poda. Gledaš ga onda kako mu je Mamić i slijeva i zdesna, ne znaš je li mu češće na uhu ili straga, i bude ti neugodno, najradije bi mu rekao: Davore, daj ostani slika u memoriji i na zidu, a ne lutak na koncu. Tim više kad čitamo kako ga živog spremaju konzervirati. Pa su brže bolje skupštinari, nedavno draškani boarding kartama za Poznan i Gdansk, izglasali promjenu Statuta ne bi li sproveli Mamićevu volju i totalnu dinamizaciju Hrvatskog nogometnog saveza. Trebalo je patentirati novu funkciju za desetljetnog direktora Dinama, prvog maksimirskog operativca i najodanijeg Mamićeva čovjeka. I ne samo to! Damir Vrbanović, o njemu je naime riječ, ne samo da će funkcijom postati Mamićev pandan u HNS-u, dakle izvršni predsjednik, nego će objediniti ovlasti Markovića i Srebrića. Što je to nego koncentracija cjelokupne moći u rukama našeg nogometnog Kim Il Sunga i njegova sina.
“U mojoj će nadležnosti biti unutarnja organizacija nogometa u Hrvatskoj, te djelovanje i rad u Savezu. Šuker će pak predstavljati Hrvatsku u inozemstvu, zajedno sa mnom, te voditi brigu da se odluke Izvršnog odbora provode, iako ih on operativno neće realizirati”, skromno je svoj budući posao najavio Damir Vrbanović.
Ne sjećamo se da se Vrbanović ovih dana očitovao što će bit s njegovim starim poslom u Dinamu. Nije to učinio ni jučer kada je za govornicom na Skupštini održao prigodnu besjedu. Dakle, koliko znamo, još ne znamo što će Vrbanović, izvršni predsjednik HNS-a, s Vrbanovićem izvršnim direktorom Dinama. Hoće li ga voditi sa sobom u Rusanovu? Ili će ga ostaviti pred vratima? Da ogoli farsu do kraja, možda će se HNS uskoro preseliti u Maksimir, ili će se u Rusanovu - nije problem dignuti još dva kata - preseliti plavi vagon sa 200 tajnica, medijskih magova, računovođa, blagajnika, uglavnom sve redom kćeri, sinova, prijatelja, supruga i kumova, zna se čijih zaštitnika, prijatelja i zagovornika? Što god, HNS je odsad i službeno jednako Dinamo jednako Mamić.