U onome što je ostalo od groblja, na nekadašnjem rubu Bujumbure, živi istiskuju mrtve. Najveći grad Burundija raste toliko brzo da se kuće podižu ondje gdje su nekoć bile grobnice, ponekad i bez premještanja tijela koja ostaju zakopana ispod njih. Berchmans Nyandwi, koji kopa grobove, izrađuje nadgrobne spomenike i organizira pokope, stoji sa strane prekriženih ruku. Uskoro će, kaže dok gleda na groblje, sve ovo biti kuće.
U Burundiju se zauzima svaki raspoloživi komad prostora: 14 milijuna ljudi nagurano je na teritoriju od 27 tisuća četvornih kilometara, dakle upola manjem od Hrvatske. Mnoga su mjesta na svijetu znatno napučenija, a nekoliko otoka i gradova država još je gušće naseljeno. No jedine zemlje koje nadmašuju Burundi po oba kriterija su Bangladeš, Tajvan i, tek za nijansu, njegov sjeverni susjed, Ruanda.
To Burundi čini ekstremnim primjerom kako rast stanovništva mijenja afrička društva. Tijekom većeg dijela povijesti Afrika je bila rijetko naseljen kontinent i velik dio nje ostao je takav. No danas Afrika ima deset puta više stanovnika nego prije jednog stoljeća, a područja poput delte Nigera i etiopskih visoravni sve su gušće naseljena. Isto vrijedi i za područje oko Burundija, od Kenije do Konga - gusto naseljen pojas smješten između afričkih Velikih jezera, ondje gdje obilne kiše i veća nadmorska visina ublažavaju ekvatorijalnu vrućinu.
Ljudi, ne i gradovi
Gustoća naseljenosti ne znači nužno nastanak gradova. Većina Burundijaca i dalje živi u collinesima, valovitim brežuljcima, gdje na strmim padinama koje se osipaju u doline uzgajaju banane, manioku i grah. Uz ceste, u vrtovima, između kuća, čini se da je na svakom slobodnom komadiću zemlje zasađen kukuruz. Prema uobičajenim mjerilima, često temeljenima na administrativnim podjelama, Burundi je jedna od najruralnijih država na svijetu. Tijekom većeg dijela povijesti Afrika je bila rijetko naseljena, a velik dio kontinenta i danas je takav.
Istraživački projekt Africapolis, koji podupire OECD, organizacija uglavnom bogatih zemalja, smatra neko mjesto urbanim ako ima više od 10.000 stanovnika u zgradama udaljenim najviše 200 metara jedne od druge. Prema tom kriteriju, 78 posto stanovnika Burundija već danas živi u urbanim područjima, a do 2050. većina zemlje mogla bi se pretvoriti u jednu neprekinutu aglomeraciju. To, naravno, ne treba shvatiti doslovno. Prikladnije bi bilo reći da velik dio Burundija postaje nešto između: ni pravo selo, ali ni grad.
Ključno je pitanje kako proizvesti dovoljno hrane. Optimisti se pozivaju na Ester Boserup, dansku ekonomisticu koja je 1960-ih tvrdila da oskudica zemlje potiče poljoprivrednike na uvođenje intenzivnijih metoda. Kada je to rekla, mislila je na inovatore poput Viviena Nduwumwamija, umirovljenog poljoprivrednog službenika, s visoravni Kayanze. Dok se spušta niz padinu, novinarima pokazuje gdje je sagradio terase kako bi spriječio eroziju, rasuo vapno za smanjenje kiselosti tla i postavio sustav navodnjavanja koji mu omogućava tri žetve godišnje.
Uskoro bi mogao izbiti možda i najbrutalniji rat
No u Burundiju se teško oteti duhu Thomasa Malthusa, tmurnog engleskog svećenika koji je 1798. zapisao da je "sposobnost rasta stanovništva neusporedivo veća od sposobnosti Zemlje da proizvede sredstva za život". Nedaleko od Nduwumwamijeve kuće, u krajnjem siromaštvu, živi Ezechiel Niyibizi. Njegov otac i stričevi sukobili su se zbog oskudne obiteljske zemlje; nakon očeve smrti njemu nije ostalo ništa. Lokalna vlast pomogla mu je da dobije malu kuću s podom od nabijene zemlje i parcelu dugačku i široku deset metara. Kada ne uspije pronaći plaćeni posao, njegova djeca idu spavati gladna.
Nažalost, čini se da je Niyibizijeva priča tipična za Burundi. Svjetski program za hranu Ujedinjenih naroda navodi da je udio kućanstava koja su "nesigurna u opskrbi hranom" porastao s 28 posto 2008. godine na 41 posto u 2023. Polovica male djece zaostaje u rastu.
Uzroci ove krize djelomično leže u klimatskim promjenama, više u gospodarskoj krizi, a najviše u iscrpljenoj zemlji. Polja se više ne ostavljaju da miruju, a prinosi ne rastu.
"Bez gnojiva ne možemo ubrati ništa jer je tlo već iscrpljeno", kaže Victor Segasago, guverner pokrajine. Iako se gnojivo subvencionira i njegova se upotreba povećava, distribuciju vodi monopolist koji često kasni s isporukama.
Premalo zemlje
No kada 78 posto poljoprivrednika ima na raspolaganju manje od četvrtine hektara zemlje, odnosno površinu otprilike jednaku četirima teniskim terenima, subvencije nisu od velike pomoći. Do 2050. godine bit će deset milijuna novih usta koja treba nahraniti. Osim ako se stopa fertiliteta brzo ne smanji.
Edith Bizoza, medicinska sestra iz Kayanze, kaže da sve više mladih, svjesnih da na malim parcelama ne mogu uzdržavati velike obitelji, pokazuje interes za kontracepciju. Vlada želi smanjiti broj porođaja po ženi s današnjih oko 5 na 3 do 2040. godine. To nije nemoguće: Ruanda, kulturno vrlo slična zemlja, već je pala na 3,7, a Kenija na 3,2 djece. To će uspjeti samo uz ulaganja u obrazovanje kako bi se djevojke zadržale u školama, kao i investicijama u zdravstveni sustav; roditelji moraju vjerovati da njihova djeca imaju velike izglede doživjeti odraslu dob, kaže René Manirakiza sa Sveučilišta u Burundiju.
Tajna grada čijim ulicama vladaju djeca
U međuvremenu društvo se iznova oblikuje. Tradicionalni izvori ugleda u burundijskoj kulturi su zemlja, stoka i djeca. U budućnosti će ljudi imati svega toga manje. Sugovornici često opisuju kako među braćom i sestrama vladaju tenzije, odnosi su napeti i među susjedima, kao i između mladih i starih. Sporovi koji se vode zbog zemlje zatrpavaju sudove. Svakodnevni život postaje sve više monetiziran: posudba muške životinje za rasplod danas se naplaćuje. Mnogi mladi Burundijci odlaze u inozemstvo - na rad na farmama u Tanzaniji, u gradove diljem istočne Afrike ili kao kućni radnici u zemlje Perzijskog zaljeva.
Nekada, dok je Burundi još imao kralja, vjerovalo se da bi umro kad bi ugledao jezero Tanganjiku. Danas se, suprotno tom vjerovanju, ljudi spuštaju s brežuljaka prema Bujumburi, gradu na obali tog jezera. Nastanjuju se na rubovima grada, u ničijoj zemlji ciglana i tovarišta drva, gdje tutnjava kružnih pila nadjačava blejanje koza. Ono malo posla što postoji uglavnom je vezano uz prijevoz, trgovinu ili samu izgradnju grada.
U povoljnijim okolnostima energija mladih može potaknuti dinamiku i razvoj. No strah zbog rasta stanovništva stalno je prisutan, poput pozadinskog šuma, u već ionako napetoj politici regije Velikih jezera, prostora koji gotovo da ne poznaje mir. Burundijci pamte etnička masovna ubojstva, građanski rat i nemire iz 2015. koji su završili neuspjelim državnim udarom. Vojna kontrolna točka i dalje zatvara cestu prema nacionalnoj radioteleviziji, prvoj meti mogućih pučista. Pokraj nje, na zelenoj bankini, netko uzgaja kukuruz.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....