Liverpool protiv Bournemoutha bila je prva utakmica Premier lige još od 25. svibnja. Neki su zazirali od prvog sučevog zvižduka jer je označio kraj mirnih 12 tjedana bez nogometa.
Za druge su ta tri mjeseca trajala kao vječnost. Među njima nisu samo tradicionalni navijači, već i nova generacija štrebera opsjednutih podacima. Grupa je to ljudi koji proučava metrike poput PPDA (pritisci po defenzivnoj akciji) i uspoređuje statističke profile igrača.
Mediji poput The Athletica ohrabruju ih objavljivanjem podataka o primjerice dva posto igrača koji su najuspješniji u driblinzima. Samostalni analitičari, ili “tacticosi”, grade karijeru na društvenim mrežama koristeći analitiku da bi objasnili kako se igrači uklapaju u različite taktičke sustave.
Nigdje glad za podacima nije jača nego među sudionicima Fantasy Premier Leaguea (FPL). Igra, u kojoj sudjeluje više od 11 milijuna igrača diljem svijeta, jednostavna je. Svaki tjedan birate momčad od 11 igrača. Ako u stvarnosti odigraju dobro, dobivate bodove. Neki se pri izboru momčadi oslanjaju na intuiciju. Oni nisu ti koji pobjeđuju. Igrom dominiraju analitički tipovi opsjednuti “očekivanim golovima” (xG) stvorenima, primljenima i realiziranima.
Nogometna metrika xG zaštitno je lice nogometne opsesije podacima. Metrika koristi podatke o stotinama tisuća udaraca kako bi procijenili kolika je vjerojatnost da će igrač postići pogodak s pojedinih mjesta na terenu. Takve metrike pojavile su se sredinom 2000-tih, a kreirali su ih matematički pismeni zaljubljenici u nogomet. Trebale su proći godine da nogometni mainstream prepozna njihovu vrijednost.
Nogometni menadžeri i treneri smatrali su uvredom samu pomisao da bi štreberi s naočalama mogli bolje poznavati igru od njih. Europski nogometni stručnjaci zamjerali su američkim investitorima, nadahnutima statistikama prepunim strategijama najuspješnijih bejzbolskih klubova, što guraju ovu podatkovnu revoluciju. Neki su analitiku vidjeli samo kao još jednu fazu gentrifikacije radničke igre.
Ali nogomet je igra rezultata. Liverpoolovo prihvaćanje analitike tijekom 2010-ih često se navodi kao razlog zbog kojeg su mogli parirati Manchester Cityju čiji je vlasnik petrodolarna država.
Do tad rezultatski nestabilni klubovi poput Brightona i Brentforda, u vlasništvu stručnjaka za klađenje koji su među prvima primijenili strategiju vođenu podacima, etablirali su se kao premierligaške momčadi. Tijekom proteklog desetljeća odjeli za skauting potpuno su preoblikovani, a uvedeni su i specijalizirani treneri koji koriste analitiku kako bi usavršili ubacivanja iz kornera i auta.
I navijači se sve više privikavaju na analitiku. Nathan Clark, analitičar za “Extra Inch”, podcast o Tottenham Hotspuru, objašnjava: “Navijači žele znati zašto njihov klub gubi utakmice kad ih gubi, i…zašto ih dobiva kad ih dobiva.”
Podaci su neprocjenjivi za ambicioznog FPL igrača. Dodjeljivanjem brojčanih vrijednosti određenim nogometnim akcijama, FPL pretvara subjektivnu igru u nešto više matematičko. Specijalizirane FPL stranice tako naplaćuju igračima pristup tablicama podataka. Influenceri su ti koji brojkama daju kontekst. Prošle sezone, na pitanje li nogometaš Chris Wood iz Nottingham Foresta dobar izbor za nadolazeći tjedan, jedan FPL stručnjak odgovorio je: “Ne kad mu je žena u osmom i pol mjesecu trudnoće.”
Neki su i dalje nevoljni prihvatiti sve veću ulogu analitike. Na društvenim mrežama “pravi nogometni frajeri” žale se na “potpune gluposti” poput metrike “očekivana asistencija” (koja mjeri xG vrijednost koju stvara dodavanje). Uvijek će biti onih koji odolijevaju, no uspon analitike nezaustavljiv je. “Dobit ćemo kulturni rat,” izjavio je Clark, “bilo to na kraju dobro ili loše".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....