Prodaja knjiga za samopomoć suludo raste. Zašto?

Ako želite razumjeti suvremenu literaturu za samopomoć, dovoljno je posegnuti za knjigom "Uvijek zapamti: Dječak, Krtica, Lisica, Konj i Oluja" (Always Remember: The Boy, the Mole, the Fox, the Horse and the Storm). Riječ je o nastavku knjige "Dječak, Krtica, Lisica i Konj" (The Boy, the Mole, the Fox and the Horse). Te su životinjske parabole za Božić zasjele na vrh britanskih ljestvica najprodavanijih knjiga. Prodane su u nekoliko milijuna primjeraka (što je često loš znak) i opisivane kao "dirljive" (još gori znak). Njezini životinjski protagonisti vole život, kao i jedni druge, te izgovaraju naglas misli o ljubavi koje su ispisane šarmantnim fontom. Uvidi su navodno namijenjeni djeci, no obožavaju ih i odrasli.

"Ponekad se um poigrava s tobom. Može ti govoriti da ne vrijediš ništa, da je sve beznadno", stoji u jednom zapisu koji je nedavno postao viralan na Instagramu. "Ali zapamti ovo: voljen si, važan si i u ovaj svijet donosiš stvari koje nitko drugi ne može. Zato izdrži." Ton podsjeća na onaj kojim je pisan Winnie Pooh, ali bez grubosti i tame koju u sebi sadržava taj klasik.

Raznolik žanr

Danas je žanr samopomoći veoma raznolik: obuhvaća slikovnice i poeziju, jednako kao i priručnike za napredovanje u karijeri. Ipak, rijetko je onoliko poučan koliko tvrdi. Kupite li "Sedam navika visokoučinkovitih ljudi" (The Seven Habits of Highly Effective People), nije vam baš zajamčeno da ćete i sami postati "visokoučinkovita osoba".

Unatoč tome, takve su knjige često financijski profitabilne i uvijek znakovite. One su neprocjenjiv izvor za društvene povjesničare jer govore ponešto o tome kakvi želimo biti, ali još više o tome kakvi doista jesmo. Stoljeće knjiga samopomoći zapravo je povijest ljudske tjeskobe.

Što se događa u trening-kampu za muškarce koji se boje žena

U temeljnom viktorijanskom djelu "Samopomoć" (Self-Help) Samuel Smiles poručivao je čitateljima zarobljenima u krutom hijerarhijskom društvu da su im za uspjeh potrebni samo "volja" i "navika da se bude usredotočen". "Misli i obogati se" (Think and Grow Rich) iz 1937. učila je Amerikance u doba velike depresije da je za bogatstvo dovoljno vizualizirati "kako već posjedujete novac". "Atomske navike" (Atomic Habits), bestseller objavljen 2018., poučavaju kronično prezaposlene suvremene čitatelje da trebaju samo slijediti "četiri zakona promjene ponašanja".

Novija djela otkrivaju i druge karakteristike. Bog, sve prisutniji u kulturnom životu, ukazao se i na policama za samopomoć. Reid Hoffman, suosnivač LinkedIna, jednom je rekao da društvene mreže najbolje funkcioniraju kada "igraju na jedan od sedam smrtnih grijeha", poput pohlepe ili oholosti. Preletite li pogledom po popisu bestselera samopomoći, među kojima su i naslovi poput "Pet vrsta bogatstva" (The Five Types of Wealth) ili "Mini navike za mršavljenje" (Mini Habits for Weight Loss), čini se da vrijedi isto pravilo. Sedam smrtnih grijeha često vodi do sedmeroznamenkastih prodajnih brojki.

Stoicizam

Mnoge druge knjige za samopomoć čine i vlastite, specifične grijehe. Velik dio njih griješi zamornom kapitalizacijom; mnoge se ogriješe o grafikone bez ikakve ljestvice; neke posežu za groznom riječju "elevate"; a druge čine neoprostivi grijeh – pišu poeziju. "Svaki dan iznenađen sam/novinom koju vidim… složenošću mene", stoji u jednoj pjesmi iz nedavno objavljene antologije "Radost je izabrala tebe" (Joy Chose You), koja bi vas lako mogla ostaviti s osjećajem gađenja.

Velik broj knjiga teži antičkoj uzvišenosti. Stoicizam je popularan: "Meditacije" (Meditations) Marka Aurelija imaju 4,7 zvjezdica na Amazonu, a uskoro izlazi i knjiga "Kako živjeti poput stoika" (How to Live Like a Stoic). No stil i ciljevi većine tih djela zapravo su duboko moderni, a to se najbolje vidi u opsjednutosti vremenom. Smilesova "Samopomoć" prvi je put objavljena 1859., u istom desetljeću u kojem je Britanija postala prvo pretežno urbano društvo na svijetu. Ljudi koji su nekoć obitavali u ritmu godišnjih doba (vrijeme za sijanje, vrijeme za žetvu, vrijeme za spavanje) tada su počeli živjeti uz neumoljivo otkucavanje sata.

Zvuk sata koji otkucava danas odjekuje cijelim žanrom. Dok je Marko Aurelije razmatrao ispraznost ljudskih nastojanja pred "beskonačnošću vječnosti", suvremena samopomoć kreće se znatno bržim tempom. Nedavni bestseller "Četiri tisuće tjedana" (4,000 Weeks) podsjeća da je to prosječna duljina ljudskog života. "Atomske navike" nude "pravilo dviju minuta" za povećanje produktivnosti.

Problemi odraslih

Knjige o samopomoći bave se problemima odraslih osoba. Istovremeno su začuđujuće infantilne. (Prisjetimo se ponovno "Dječaka, Krtice, Lisice, Konja".) Pregledate li popis bestselera, od knjige "Zašto mi to nisu rekli prije?" (Why Has Nobody Told Me This Before?) do "Ne možeš me povrijediti" (Can’t Hurt Me), mogli biste steći dojam da ne gledate popis literature za odrasle, nego dječje citate. Čak i kada autori posežu za "zrelijim" rječnikom, ton podsjeća na dijete koje se duri: jedan hit-priručnik tako poučava "suptilnu umjetnost ignoriranja svega" (The Subtle Art of Not Giving a Fck).

Umjetna inteligencija upravo mijenja našu djecu. Hitno im treba zaštita

To je, kaže Svend Brinkmann, danski profesor psihologije i autor knjige "Ostani čvrst" (Stand Firm), knjige koja kritizira samopomoć, postao standard. U velikom dijelu tog žanra vlada "prioritizacija svega što je… dječje". Mnoge knjige slave "autentičnost" neobuzdanih emocija i potiču čitatelje da se oslobode "lažnog sebstva". Ideja da svaka misao i svaki osjećaj moraju biti prezentirani gotovo je sigurno proizvod solipsističkog doba društvenih mreža.

Te knjige prizivaju stoicizam, ali čine to na nestoički način. Podnaslov jedne nadolazeće, navodno stoičke knjige glasi "Priručnik za sreću". No sreća, u engleskom značenju te riječi, nije osobito klasičan filozofski cilj. ‘Happiness‘ (riječ koja dijeli korijen s pojmovima poput ‘happenstance‘) nestalna je stvar: dodir dobre sreće je slučajan, a ne trajno stanje kojem se može planski težiti. Antički filozofi nisu tražili nešto što je nestalno, nego su željeli "živjeti dobar život", kaže James Warren, profesor filozofije na Sveučilištu u Cambridgeu. A dobar život ne može se ostvariti samo "čitanjem knjige".

Možda je najveće pitanje koje žanr samopomoći uopće otvara: pomaže li on doista onima kojima je namijenjen? Postoje neki dokazi da to čine, no rezultati su skromni. Postoje, međutim, znatno snažniji dokazi o tome što ljude doista ispunjava, a većina tih stvari uključuje ono što je filozofkinja i spisateljica Iris Murdoch nazvala "raz-sebljivanjem": okretanje pažnje prema svijetu izvan sebe, bilo u igri s djecom ili kućnim ljubimcima, šetnjom u prirodi, odlaskom u kazalište ili druženjem.

Ispunjenje je, kaže Brinkmann, "u potpunosti raz-sebljivanje": ono se nalazi onda kada je "vaša pažnja okrenuta od vas samih prema svijetu". Možda biste, stoga, ovog siječnja trebali posegnuti za knjigom koja vas ne uči o samopomoći.