Bodljikave kruške obrubljuju rubove polja, crvena poput cigle. Na nekima se uzgajaju usjevi, ali jedini trag zelenila je kaktus. Mala djeca, koja bi trebala biti u školi, tjeraju mršava goveda po prašnjavim putovima. Uz glavnu cestu žene prodaju vreće drvenog ugljena ispred klimavih drvenih koliba. Kraj je sušne sezone na jugu Madagaskara; mještani žude za kišom. Nemaju novca i često su gladni. Također, jako su usamljeni.
Mnogi misle da je usamljenost problem prvog svijeta i da se bogata društva atomiziraju dok ljudi jure za bogatstvom umjesto društvenih veza. No istraživanja sugeriraju da je to pogrešno. Zapadna, individualistička društva, u kojima više ljudi živi samo i gdje je religija postala marginalna, u prosjeku su manje usamljena. Ljudi u siromašnim zemljama znatno su skloniji osjećaju usamljenosti. A najusamljenija regija od svih, iznenađujuće, jest Afrika; dom ubuntua, društvenog pojma prema kojem "ljudi postoje kroz druge ljude". U 2024. više od četvrtine ispitanih Afrikanaca reklo je da su se prethodnog dana osjećali usamljeno.
Za one koji vole definicije, usamljenost je bolni nerazmjer između očekivanja društvene povezanosti i onoga što se u stvarnosti događa. Zadovoljavajući odnosi obično uključuju nekoliko sastojaka, kaže Samia Akhter-Khan s Medicinskog fakulteta Brandenburg. Među njima su bliskost, podrška, intimnost, zabava, poštovanje te osjećaj da doprinosimo ili da smo potrebni zajednici.
Opasno je
Usamljenost je opasna. Istraživači su je povezali sa srčanim i moždanim udarima. Jedna studija iz 2010. procijenila je da društvena izolacija skraćuje život jednako kao pušenje 15 cigareta dnevno. Novije metaanalize, koje proučavaju podatke milijuna ljudi, otkrivaju da usamljenost povećava rizik od smrti u određenom trenutku za oko 14%. Iako su usamljeni ljudi skloniji nezdravim navikama, istraživanja pokazuju da usamljenost sama po sebi šteti zdravlju, neovisno o tim čimbenicima.
A biti usamljen znači živjeti u bijedi. Usamljenost povećava rizik od anksioznosti i depresije te stvara začarani krug. "Imate usamljenost koja uzrokuje mentalne poremećaje, i imate mentalne poremećaje koji pogoršavaju ili čak uzrokuju izolaciju", kaže Palmira Fortunato dos Santos, klinička psihologinja u Ministarstvu zdravstva Mozambika.
Najrigoroznija istraživanja usamljenosti uglavnom su provedena u Europi i Americi. No te regije obuhvaćaju tek mali dio svjetske usamljene populacije. U lipnju je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) objavila analizu 23 skupa podataka, uključujući Gallup World Poll, koji obuhvaća 150.000 ljudi iz otprilike 150 zemalja. Analiza je pokazala da što je zemlja siromašnija, to su njezini stanovnici skloniji usamljenosti. Analiza časopisa The Economist, temeljena na izvornim Gallupovim podacima, pokazuje da ta veza vrijedi i unutar samih zemalja: najbogatiji ljudi na najbogatijim mjestima najmanje su usamljeni, a najsiromašniji u najsiromašnijim sredinama najviše.
A najusamljenije mjesto od svih jest Madagaskar. The Economist je ondje otputovao kako bi otkrio zašto je tako.
Većina ljudi zna vrlo malo o ovom golemom otoku u Indijskom oceanu. Vjerojatno s pravom misle da su raspjevani plešući lemuri iz istoimene popularne animirane franšize plod mašte. Možda su čuli da su milijuni godina izolacije omogućili razvoj zapanjujuće palete jedinstvenog životinjskog svijeta u madagaskarskim džunglama; od žabe rajčice do zastrašujuće fose nalik pumi. Možda su čak čuli i da je Madagaskar doživio državni udar 2025. godine. No o ljudima koji ondje žive ne znaju gotovo ništa.
Izrazito siromašni
Na otok dvostruko većem od Britanije živi svega 33 milijuna ljudi. Najveća etnička skupina, Malgaši, potječu od doseljenika iz istočne Afrike, jugoistočne Azije i Oceanije. Većina stanovništva živi na selu i izrazito je siromašna. Oko 70% njih preživljava s manje od tri dolara na dan.
U Ambovombeu, gradu u sušnom, ciklonima opustošenom jugu zemlje, ulice prekrivene crvenom prašinom ne čini se usamljenim. Drvene tezge mame kupce; zaprežna kola vuku volovi; radnici se zadržavaju u skupinama i razgovaraju dok čekaju ponudu za posao. Čini se da svi imaju neku vrstu društvene veze. Ipak, za mnoge to nije dovoljno. Prema Gallupovu istraživanju, čak šest od deset ljudi u južnom Madagaskaru osjećalo se usamljeno prethodnog dana.
Binette, prodavačica kućanskih potrepština srednjih godina, kaže da provodi mnogo vremena s ljudima. No većina su kupci, a ne prijatelji. Živi u unajmljenoj sobi s djecom, ali bez muža; poligamija je u ovom području česta i mnoge su žene prepuštene same sebi u odgoju djece. Malo je ljudi koji joj mogu pomoći, žali se. Često se osjeća usamljeno.
Siromaštvo samo po sebi ne uzrokuje usamljenost, ali novac snažno utječe na to kako i koliko često se ljudi druže. U bogatijim zemljama ljudi tvrde da znatno više vremena provode s prijateljima, obitelji i kolegama nego u siromašnijim sredinama gdje stanovnici češće viđaju susjede, ali puno rjeđe sve ostale. Nadalje, lakše je pronaći vrijeme za druženje ako si možete priuštiti stvari koje vam štede vrijeme; od perilica rublja do dostave namirnica.
Nova revolucija u Kini toliko je velika da ju je teško i shvatiti
Čini se da novac utječe i na kvalitetu odnosa. Čak i kada se uzme u obzir učestalost kontakata s prijateljima i obitelji, viši prihodi povezani su s manjom usamljenošću. To ima smisla. Lakše se povezati uz večeru ako možete platiti račun, lakše je sprijateljiti se s drugim nogometnim navijačima ako si možete priuštiti ulaznice i lakše je opustiti se s prijateljima ako vas ne muče stalne brige oko novca.
Najsiromašniji ljudi gube bezbroj sati na iscrpljujuće poslove. U Ambovombeu, primjerice, većina ljudi nema tekuću vodu u kući pa je moraju donositi iz bunara ili kupovati od prodavača. Dieu Donné, muškarac srednjih godina sa skoliozom, previše je bolestan da sam nosi vodu, pa ovisi o pomoći drugih. Kada nema kiše, bunari presuše, voda poskupi, a prijatelji i obitelj moraju provoditi još više vremena u potrazi za novcem. Tada nemaju vremena za njega i on se ne osjeća samo izolirano, već je i žedan. Kad njegovi najbliži "traže novac", "nije ih briga za mene", kaže. Razmišljao je o samoubojstvu.
Sukobi i siromaštvo
Siromaštvo nagriza odnose. Istraživanja ga povezuju s nepovjerenjem i sukobima. Stigmatizacija dodatno pogoršava problem. Brigitta, mlada žena iz Ambovombea, kaže da je ljudi izbjegavaju jer nema posao.
Kako bi ublažili siromaštvo, mnogi ljudi sele se u potrazi za poslom. To dodatno produbljuje njihov osjećaj usamljenosti, kaže Lana Razafimanantsoa iz Afričkog fonda za razvoj žena, nevladine organizacije. Budući da je Madagaskar golem, surov i s malo asfaltiranih cesta, radnici migranti često su na duge periode odvojeni od svojih najmilijih. Brigittina majka napustila je Ambovombe kako bi potražila posao. "Nedostaje mi svaki dan", kaže Brigitta.
Migracija utječe i na one koji odlaze i na one koji ostaju, tvrdi Chido Rwafa-Madzvamutse, savjetnik Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) za mentalno zdravlje u Africi. Iako nedostaju kvalitetna longitudinalna istraživanja, postoje dokazi da su razdoblja masovnih migracija povezana s padom kvalitetnih društvenih veza. Spominjanje usamljenosti u engleskoj književnosti poraslo je u 19. i početkom 20. stoljeća, kada su se mnogi Britanci selili sa sela u gradove. Pregled 25 studija o starijim osobama u Kini pokazao je da je usamljenost naglo porasla između 1995. i 2011., u razdoblju kada su mladi napuštali sela i zapošljavali se u tvornicama. Oni koji su ostali bili su često stariji, siromašniji, lošijeg zdravlja i na kraju postali usamljeni.
Kultura također igra ulogu. U kolektivističkim društvima neka stroga očekivanja, primjerice da djeca moraju brinuti o starijim roditeljima, znači da ostaju u odnosima koji su za njih često frustrirajući. No ako te obveze ne ispune, onda osjećaju sram, kaže doktor Akhter-Khan. S druge strane, u individualističkim kulturama ljudi imaju više slobode prekinuti odnose s osobama koje ih čine nesretnima.
Sve što smanjuje siromaštvo vjerojatno bi učinilo i svijet manje usamljenim. No i izravno suočavanje s usamljenošću može dati rezultate. Oko 10.000 kilometara od Madagaskara u tijeku je eksperiment čiji je cilj poboljšati društvene veze. Provodi se u Fromeu, engleskom trgovišnom gradiću koji je, prema standardima bogatog svijeta, sasvim običan, ali neusporedivo bogatiji od Ambovombea. Okolni krajolik je bujan i zelen. Glavna ulica prepuna je kafića, knjižara i umjetničkih galerija. Plakati najavljuju jazz koncerte i tečajeve plesa. Ipak, i tamo se mnogi stanovnici osjećaju usamljeno. Liječnica Helen Kingston primijetila je da izolacija njezine pacijente ne samo čini bolesnijima, nego ih i češće dovodi u ordinaciju, dijelom zato što ondje imaju s kim razgovarati.
Nova metoda
Godine 2013. doktorica Kingston i njezina kolegica Jenny Hartnoll promijenile su način na koji funkcionira njihova ordinacija. Uspostavile su novu uslugu u kojoj su počele "propisivati" recepte za društvene kontakte te su osposobile tisuće stanovnika kao "povezivače zajednice" - osobe koje susjede usmjeravaju prema izvorima pomoći i društvenim aktivnostima.
Rezultati su bili zapanjujući. Između 2013. i 2017. neplanirani bolnički prijemi u Fromeu pali su za 14%, dok su u okolnom okrugu Somerset porasli za gotovo 30%. Istraživači procjenjuju da je program lokalnom zdravstvenom sustavu uštedio više od milijun funti (1,3 milijuna dolara). Stotine drugih gradova i mjesta već su se javile s nadom da će replicirati taj model.
Slične ideje mogu funkcionirati i u drugim siromašnim zemljama. U Zimbabveu su ispred klinika postavljene stotine "klupa prijateljstva". Starije žene, poznate kao "bake", obučene su da sjede, slušaju, daju savjete i potiču ljude da potraže pomoć. Osim što pomažu drugima, same bake često pronađu novi osjećaj svrhe, kaže dr. Rwafa-Madzvamutse.
U Ambovombeu, osobe s invaliditetom okupljaju se svake subote u prostoru koji im je ustupila kršćanska humanitarna organizacija. Druže se i odlaze u posjete drugim usamljenim osobama s invaliditetom. Ovogodišnja oluja odnijela je krov, koji još nije bio popravljen u vrijeme posjeta dopisnika The Economista. Vremenske nepogode donekle su smanjile broj sudionika, no oni koji i dalje dolaze govore o snazi koju crpe iz zajedništva i pomaganja drugima. "Dobro smo povezani", kaže jedna žena. "I s nadom gledamo u budućnost."