Jutarnji list donosi najbolje iz The Economista - jednog od najrelevantnijih i najuglednijih svjetskih medija koji se fokusira na geopolitiku, ekonomiju, znanost i tehnologiju. Svaki tjedan donosimo analitički uvid i perspektivu o globalnim vijestima.
Sve dosad objavljene članke pročitajte ovdje
© 2026. The Economist Newspaper Limited. Sva prava pridržana.
Početkom prošle godine, kada je kineski laboratorij za umjetnu inteligenciju DeepSeek izazvao paniku među svojim zapadnim konkurentima, o njegovu osnivaču Liangu Wenfengu znalo se vrlo malo. I danas nije puno poznato o toj tajanstvenoj osobi, no jedno je sigurno: nakon što je DeepSeek zaključio novi krug financiranja kojim je tvrtka procijenjena na 71 milijardu dolara, Liangovo osobno bogatstvo poraslo je na oko 38 milijardi dolara. Time je postao znatno bogatiji od osnivača Anthropica Darija Amodeija i čelnika OpenAI-ja Sama Altmana.
Liang nije osoba koju se može vidjeti na tehnološkim konferencijama. Nikada nije gostovao uživo na kineskoj televiziji, a u javnosti postoji tek nekoliko njegovih fotografija na kojima se po ničemu ne ističe. Po tome se uklapa u novu generaciju mladih kineskih milijardera. Kina ih, nakon Sjedinjenih Država, danas kreira više nego bilo koja druga zemlja. Prema podacima istraživačke kuće Hurun, koja prati bogatstvo najimućnijih ljudi svijeta, Kina ima najmanje 29 milijardera mlađih od 40 godina koji su bogatstvo stekli vlastitim radom. Uvrsti li se i Liang na tu listu, koji će ove godine navršiti 41 godinu, njihov broj raste na 30, odnosno devet više nego prošle godine.
Nova generacija kineskih bogataša u mnogočemu se razlikuje od svojih prethodnika. Umjesto špekuliranja nekretninama i raskošnih večera s državnim dužnosnicima, više ih zanimaju videoigre i druženja posvećena japanskim animeima. Istodobno su iznimno uspješni u pretvaranju inovativnih ideja u globalne tvrtke, i to čine brže nego ijedna prethodna generacija kineskih poduzetnika.
Povijest kineskih milijardera zapravo je relativno kratka. Osamdesetih godina prošlog stoljeća prvi su tajkuni iskoristili gospodarske reforme kako bi preuzeli državnu imovinu. Među njima je bio Zhang Ruimin, koji je preuzeo državnu tvrtku za proizvodnju hladnjaka Haier i pretvorio je u današnjeg najvećeg svjetskog proizvođača kućanskih aparata. Liberalizacija tržišta nekretnina tijekom 1990-ih stvorila je novu generaciju milijardera, među kojima je bio i Xua Jiayina, osnivač danas propalog građevinskog diva Evergrandea.
Manosfera se širi Kinom - i problem je puno dublji nego na Zapadu
Početkom 2000-ih, nakon ulaska Kine u Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO), industrijalci poput Wanga Chuanfua, osnivača BYD-a, tada proizvođača baterija, pokrenuli su novi val proizvodnih kompanija. Desetljeće kasnije procvat internetskog gospodarstva omogućio je prvu generaciju kineskih tehnoloških milijardera, među kojima su Jack Ma, osnivač Alibabe, i Pony Ma, osnivač Tencenta i tvorac aplikacije WeChat. Nekoliko godina poslije golema bogatstva stekli su i osnivači ByteDancea, vlasnika TikToka, te internetskog modnog trgovca Sheina. Obojica su danas u ranim četrdesetima.
Nova generacija kineskih milijardera bira drukčiji put. Više od dvije trećine mladih milijardera s Hurunove liste bogatstvo je steklo u sektorima robe široke potrošnje i medija. Sedmero ih je zaradilo na razvoju videoigara, a četvero je izgradilo lance trgovina čajem ili kavom. Nakon Lianga Wenfenga najbogatiji među njima je Wang Ning, osnivač tvrtke Pop Mart, poznate po neobičnim lutkama Labubu. Samo su trojica milijardera bogatstvo stekla u području umjetne inteligencije. Među njima je i Yang Zhilin, 34-godišnji osnivač tvrtke Moonshot AI, koja je 17. srpnja predstavila novi model za koji se tvrdi da može konkurirati najboljim američkim rješenjima. Na popisu više nema nijednog nekretninskog magnata, što nije iznenađenje s obzirom na višegodišnju krizu tog sektora.
Tvrtke koje osnivaju novi kineski milijarderi mnogo su usmjerenije na inozemna tržišta nego što je to bio slučaj s prethodnim generacijama poduzetnika. Nekada su kineskim tvrtkama trebala desetljeća da se prošire izvan granica zemlje, a danas to čine gotovo od samog početka poslovanja. Tako je Zhanga Junjiea, danas 33-godišnjeg osnivača lanca trgovina čajem s mlijekom Chagee, tvrtku pokrenuo 2017., a prvu poslovnicu izvan Kine otvorio već dvije godine kasnije. Danas je Chagee uvršten na burzu u New Yorku i posluje u devet država.
Snažno oslanjanje na inozemna tržišta posljedica je i slabe domaće potrošnje. Oko 80 posto prihoda proizvođača kućanskih uređaja Dreame, koji je osnovao 39-godišnji Yu Hao, ostvaruje se izvan Kine. Slična je situacija i s tvrtkom Insta360, proizvođačem malih vodootpornih kamera. Pop Mart je prošle godine izvan Kine ostvario više od dvije milijarde dolara prihoda, odnosno oko 40 posto ukupne prodaje. Dok prodaja Chageeja na domaćem tržištu usporava, poslovanje u inozemstvu i dalje snažno raste.
Nova generacija poduzetnika razlikuje se i po odnosu prema radu. Posljednjih desetak godina kineskim tehnološkim sektorom dominirala je kultura rada poznata kao „996” – od devet ujutro do devet navečer, šest dana u tjednu. Takav način rada zagovarao je osnivač Alibabe Jack Ma, a prihvatile su ga i druge velike tehnološke kompanije. U nekima od njih, poput platforme Pinduoduo, zabilježeni su i slučajevi smrti zaposlenika povezani s prekomjernim radom.
Je li Kina od Europljana nabavila najvažniji stroj na svijetu?
Mlađi poduzetnici sve više napuštaju takvu praksu. U mnogim njihovim tvrtkama radno vrijeme je fleksibilnije, a veći naglasak stavlja se na ravnotežu između poslovnog i privatnog života. Liu Wei, 39-godišnji suosnivač gaming tvrtke miHoYo, odbacio je „kult ureda” i uveo poslovnu filozofiju „sretan rad, stabilan rast”, koja naglašava brigu za mentalno zdravlje zaposlenika. Ipak, ni takav pristup nije u potpunosti uklonio stare navike; jedan zaposlenik tvrtke nedavno je također preminuo od posljedica povezanih s prekomjernim radom, što pokazuje koliko je teško promijeniti duboko ukorijenjenu poslovnu kulturu. Osnivač DeepSeeka Liang Wenfeng navodno smatra da se ljudski mozak može učinkovito koncentrirati samo šest do osam sati dnevno te da prekomjerni rad povećava broj pogrešaka.
Jedan ulagač iz sektora privatnog kapitala smatra da je upravo spremnost Kineza da rade dulje od gotovo svih drugih naroda posljednjih 30 godina bila temelj gospodarskog uspona zemlje. Nakon nedavnog posjeta jednoj perspektivnoj kineskoj potrošačkoj tvrtki zaključio je da mu se novi, opušteniji pristup radu nije svidio. Neki analitičari smatraju da takav odnos proizlazi iz činjenice da su mladi poduzetnici odrasli u znatno ugodnijim okolnostima od svojih prethodnika.
Za razliku od starije generacije tajkuna, čije su životne priče bile obilježene siromaštvom i političkim te gospodarskim previranjima, među današnjim mladim kineskim milijarderima samo su Liang Wenfeng i Zhang Junjie odrasli u siromaštvu. Trojica osnivača tvrtke miHoYo povezala su se još kao ljubitelji japanskih animea te su kompaniju osnovali iz strasti prema videoigrama i stripovima. Osnivač AI laboratorija MiniMax toliko je zaljubljen u videoigru Dota 2 da ga zaposlenici zovu „IO”, prema jednom od likova iz te igre.
Bogatstvo nosi rizike
No mladi kineski milijarderi nisu bezbrižni. Odnos između kineske države i najbogatijih poduzetnika posljednjih se godina znatno pogoršao. Starija generacija tajkuna nekoć je sebe doživljavala kao dio projekta izgradnje moderne Kine; nekretninski sektor, koji je u vrijeme najvećeg procvata činio gotovo četvrtinu kineskog BDP-a, razvijao se kroz blisku suradnju privatnih poduzetnika i lokalnih vlasti, a Jack Ma odigrao je ključnu ulogu u razvoju kineskog digitalnog gospodarstva. No posljednjih godina upravo su ti sektori postali meta državnih intervencija. Vlasti su ograničile zaduživanje nekretninskih kompanija, a Maovo poslovno carstvo našlo se pod regulatornim udarom nakon što je 2020. javno kritizirao državne regulatore. Predsjednik Xi Jinping pritom je kao jedan od glavnih ciljeva istaknuo smanjenje društvenih nejednakosti kroz politiku „zajedničkog prosperiteta”.
Koliko se brzo bogatstvo može istopiti pokazuje primjer Zhonga Shanshana, 71-godišnjeg osnivača proizvođača flaširane vode Nongfu Spring. Njegovo je bogatstvo 2021. dosegnulo gotovo 100 milijardi dolara, no od tada je palo na oko 39 milijardi, ponajviše zbog pada vrijednosti dionica njegove tvrtke. Slično je prošao i Jack Ma, čije je bogatstvo danas tek oko petine onoga iz 2021. godine. Mnogi internetski milijarderi doživjeli su sličan pad, dok su neki nekretninski magnati završili i u pritvoru.
Događa se zaokret u najmnogoljudnijoj državi svijeta: posljedice su goleme
Takvo okruženje stvorilo je osjećaj nesigurnosti među mladim kineskim milijarderima. Steven Hai sa Sveučilišta Xi‘an Jiaotong-Liverpool kaže da mnogi žele sudjelovati u provedbi državne industrijske politike, ali za to imaju vrlo malo prostora. Istodobno su njihove globalne ambicije sve više izložene pogoršanju odnosa između Kine i Sjedinjenih Država. Primjerice, Xiao Hong, 33-godišnji osnivač AI tvrtke Manus, postao bi milijarder još početkom godine da kineske vlasti nisu spriječile prodaju njegove kompanije američkom tehnološkom divu Meti.
Prema Rupertu Hoogewerfu, osnivaču istraživačke kuće Hurun, mladi kineski poduzetnici svjesni su da bi njihove tvrtke u svakom trenutku mogle biti pogođene iznenadnim političkim odlukama u Kini ili Sjedinjenim Državama. Upravo zato nastoje izbjegavati medijsku pozornost, vjerujući da će tako dulje ostati izvan fokusa vlasti. Većina mladih kineskih milijardera nikada nije dala intervju stranim medijima, a mnogi izbjegavaju i kineske novinare. Tako je nastala generacija poduzetnika koja je istodobno najviše u kineskoj povijesti povezana s ostatkom svijeta, ali ujedno i potpuno zatvorena za javnost.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....