Jutarnji list donosi najbolje iz The Economista - jednog od najrelevantnijih i najuglednijih svjetskih medija koji se fokusira na geopolitiku, ekonomiju, znanost i tehnologiju. Svaki tjedan donosimo analitički uvid i perspektivu o globalnim vijestima.
Sve dosad objavljene članke pročitajte ovdje
© 2026. The Economist Newspaper Limited. Sva prava pridržana.
Unatoč svim pričama o zamahu Ukrajinaca na bojištu, u Kramatorsku, gradu na prvoj crti bojišnice koji se suočava s glavnim ruskim vojnim naporima, nema puno optimizma. Putinove trupe nalaze se 14 km od ruba grada, uništavajući sve što je preostalo. Višetonske navođene bombe redovito pogađaju to područje, rušeći stambene i industrijske blokove. Dronovi s prikazom iz prvog lica (FPV) love vojnike i civile. Dana 13. svibnja grad je počeo evakuaciju javnih spomenika.
Više od 1000 km dalje, u podnožju Karpata, u tijeku je još jedna evakuacija. "Novi Kramatorsk" je kolokvijalni naziv za pokušaj da se industrijsko srce grada, s tvornicama za obradu metala i strojeva, preseli u Perečin, uspavani gradić sa 7000 stanovnika na zapadnoj granici Ukrajine. Prve faze počele su 2022. godine, nedugo nakon potpune ruske invazije. Intenzivirale su se kako su se ruske linije sve više približavale. Malo tko vjeruje da je ostalo još puno vremena. NKMZ, kramatorski vodeći proizvođač strojeva, upravo je najavio zatvaranje i počeo je otpuštati ili premještati svoje radnike.
U Perečinu je iz polja izrasla ogromna industrijska zona. Plavo-bijele tvornice od valovitog lima sada su razasute po planinama. Tu je izgrađena nova glavna cesta, kojom neprestano prolaze kamioni; škole, dječji vrtići i tehnički fakultet; te nekoliko montažnih stambenih kompleksa. Više od 3500 kvalificiranih radnika preselilo se na zapad. Natalija Ševčenko bila je među prvima, stigavši 2023. sa svojim suprugom. "Perečin je bio selo kad smo stigli ovdje. Nije bilo ni prave ceste", kaže.
Ukrajina preokreće tijek rata: ‘Ovo djeluje kao prijelomnica, Rusima prijeti raspad‘
Većinu preseljenja financiraju kramatorske tvrtke, ali dio troškova pokriva i gradska uprava. Serhij Smirnov, bivši zamjenik gradonačelnika Kramatorska, stalno je zaposlen u Perečinu i nadgleda gradnju. U intervjuu s gradonačelnikom Perečina Ivanom Pohoriljakom, on opisuje taj projekt kao "dokaz koncepta": nitko prije u Ukrajini nije pokušao premjestiti cijeli industrijski "ekosustav".
Većina ukrajinske industrije izgrađena je na "pogrešnoj" strani zemlje, blizu granice s Rusijom, u vrijeme kada se pretpostavljalo da će neprijatelj doći sa zapada. Ako zapadne regije Ukrajine žele podržati novu industrijsku jezgru, morat će izgraditi novu infrastrukturu: ceste, mostove, energetske i plinske mreže. Smirnov se nada da će im nacionalna vlada u tome pomoći. Alternativa je, kaže, mnogo gora. "Ako se naši iskusni inženjeri rasprše, ako odu raditi u supermarkete, u trgovine, gubimo u biti sve što smo izgradili."
Projekt "Rame uz rame", kako se službeno zove, donio je lokalnom gospodarstvu nove prihode i prilike. "Pokušavamo stvoriti središte najkvalitetnijih inženjera u Ukrajini", kaže Pohoriljak. Novi tehnički fakultet obučava lokalne mlade ljude koji dobivaju dobro plaćene prakse u tvornicama.
No, nisu svi stanovnici Perečina oduševljeni došljacima s istoka. Bilo je i nekoliko prosvjeda. Inicijativa nije samo premjestila industriju, nego i dio rizika. U travnju je ruski dron udario u trafostanicu uz industrijski park nakon što je preletio granicu sa Slovačkom. To je bio prvi trenutak kada je ovaj uspavani grad osjetio rat.
Ruski vojnici moraju platiti mito ako ne žele biti poslani u ‘mašinu za mljevenje‘
Svitlana, čija kuća stoji točno nasuprot industrijskog parka, promijenila je karijeru kada se park otvorio i postala kvalificirana soboslikarica u jednoj od tvornica. Vjeruje da bi koristi mogle nadmašiti troškove. Ali njezin susjed Vasyl žali se da su radnici iz tvornice u Kramatorsku zaštićeni od mobilizacije, dok se lokalni stanovnici sve više pozivaju u vojsku. "Ne razumijem zašto bismo se borili za njihovu zemlju dok se oni ovdje mogu opuštati", kaže. Jurij Kačur, lokalni poduzetnik koji se trudio spriječiti da se njegova iznajmljena polja lavande pretvore u nove stambene objekte, kaže da lokalno stanovništvo malo tko sluša: "Razumijem da ovi ljudi nisu došli ovdje svojom voljom. Ali to im ne daje pravo da nam hodaju preko glava."
Ševčenko kaže da razumije neprijateljstvo. Rijetko čuje pritužbe izravno, ali joj ih prenosi lokalna kozmetičarka. Neprijateljstvo je nepravedno, kaže, ali i ljudsko. Stanovnici zapadne Ukrajine nisu prošli rat kao stanovnici Kramatorska; nisu gledali kako im se rodni grad polako uništava, niti su bili prisiljeni ostaviti svoje voljene. "Objasniti im zašto je to nepravedno je nemoguće", kaže. "Bog dao da to nikada ne razumiju."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....