Ovaj pokret prva je velika ideja 21. stoljeća

Jutarnji list donosi najbolje iz The Economista - jednog od najrelevantnijih i najuglednijih svjetskih medija koji se fokusira na geopolitiku, ekonomiju, znanost i tehnologiju. Svaki tjedan donosimo analitički uvid i perspektivu o globalnim vijestima.

Sve dosad objavljene članke pročitajte ovdje

© 2026. The Economist Newspaper Limited. Sva prava pridržana.

Misao prethodi djelu jednako kao što munja prethodi grmljavini, napisao je pjesnik Heinrich Heine. To se pokazalo točnim u slučaju takozvanog učinkovitog altruizma (EA), etičke doktrine koju su osmislili filozofi u Oxfordu i koja je nevjerojatnom brzinom prešla put od akademskih krugova do centara političke moći. Zagovornike učinkovitog altruizma možete pronaći diljem Silicijske doline. Nerijetko rade u vodećim svjetskim tvrtkama za umjetnu inteligenciju i nerviraju Trumpovu administraciju. "Sjedinjene Države nikada neće biti zemlja učinkovitog altruizma", poručuje Pentagon. Ministar rata tu filozofiju naziva "neispravnim altruizmom", dok je drugi članovi administracije opisuju kao "distopijsku". Te napade treba shvatiti kao pokazatelj njezina utjecaja.

Neki se žale da je 21. stoljeće donijelo malo novih ideja. U tu prazninu zakoračili su MAGA i srodni pokreti, pretvarajući nostalgični populizam u ono što su mislili da će biti veliki politički projekt ovog stoljeća. No prava velika ideja 21. stoljeća jest učinkoviti altruizam.

Početkom 2000-tih učinkoviti altruizam bio je ideja o tome kako novac za dobrotvorne svrhe usmjeriti tamo gdje može najviše pomoći. S vremenom je prerastao u širi pokret koji pokušava procijeniti koji su najveći problemi čovječanstva i gdje se može učiniti najviše dobra.

Danas mnoge pristaše doktrine smatraju da je jedan od najvažnijih zadataka spriječiti da napredna umjetna inteligencija jednog dana postane opasna za čovječanstvo.

Kako je učinkoviti altruizam osvojio svijet

EA je važan i sa sociološkog stajališta. Njegovih pristaša nema mnogo, ali ideja je privukla cijelu generaciju iznimno talentiranih mladih ljudi koji su stekli bogatstvo u kriptovalutama i umjetnoj inteligenciji. Pristaše EA-a pomogle su pokrenuti OpenAI i Anthropic, vodeće laboratorije za umjetnu inteligenciju, vjerujući da bi oni koji razumiju opasnosti AI-ja trebali kontrolirati njegov razvoj. EA je svojim utjecajem na razvoj umjetne inteligencije istodobno možda ubrzao njezin napredak i izazvao političke sukobe. Trumpova administracija posebno se protivi ograničavanju razvoja i vojne uporabe AI-ja, što je dovelo do sukoba s Anthropicom.

Vodeći zagovornici učinkovitog altruizma priznaju da bi umjetna inteligencija mogla donijeti ogromne koristi, ali ipak žele usporiti njezin razvoj kako bi smanjili mogućnost da nekontrolirani strojni um počne djelovati na načine koji nisu "usklađeni" s interesima čovječanstva.

Dio Amerikanaca želi ubrzati razvoj AI-ja zbog konkurencije s Kinom, dok kritičari učinkoviti altruizam opisuju kao opasan i fanatičan pokret. Ipak, njegovi se zagovornici snažno oslanjaju na dokaze, logiku i otvorenu raspravu, čak i o kontroverznim temama.

Impresivno je i to što su pripadnici tog pokreta više puta dobro predvidjeli brz napredak umjetne inteligencije. Također imaju pravo kada upozoravaju na moguće rizike koje AI može predstavljati za čovječanstvo. Mnogi nedavni sigurnosni incidenti podsjećaju na zabrinjavajuće scenarije o kojima su zagovornici učinkovitog altruizma pisali godinama ranije.

Ipak, kritičari upozoravaju da učinkoviti altruisti ponekad dolaze do neobičnih zaključaka. Poput utilitarističkih filozofa prije njih, oni etičko ponašanje svode na neku vrstu optimizacijskog problema: kako postići najbolje moguće rezultate za čovječanstvo u cjelini? Takav pristup pridaje manje važnosti neposrednim obvezama poput "održi obećanje" ili "brini se o svojoj obitelji". Najvažnije im je smanjiti patnju, nepristrano i gdje god ona postojala.

Zbog toga u svoje moralne procjene uključuju vrlo širok krug ljudi i problema. Lako je razumjeti zašto biti etičan znači pomoći svom susjedu. No učinkoviti altruisti pitaju: zašto ne bismo jednako ozbiljno pokušavali pomoći i ljudima koji žive daleko od nas? U svojim počecima pokret je zato poticao sljedbenike da prihvate dobro plaćene poslove u sektoru financija i savjetovanja. Ideja je bila da tako zarade mnogo novca i velik dio tog bogatstva usmjere u dobrotvorne svrhe, čime bi mogli učiniti više dobra nego da su sami radili u humanitarnim organizacijama.

Kako je učinkoviti altruizam jačao, tako je postajao i sve neobičniji. Neki njegovi zagovornici smatraju da moralna razlika između ljudi i drugih životinja nije velika jer i životinje osjećaju patnju. Smatraju da u moralne odluke treba uključiti i ljude koji još nisu rođeni. Mnogi učinkoviti altruisti smatraju da treba sprječavati rizike u dalekoj budućnosti, čak i ako to znači manje novca za današnje hitne probleme, poput pomoći ljudima u krajnjem siromaštvu.

Doveden do krajnosti, takav način razmišljanja može dovesti do moralnih zaključaka koji nisu samo neobični nego i odbojni; neki pripadnici pokreta vjeruju da je ukupna vrijednost života kukaca veća od vrijednosti ljudskog života jer kukaca ima puno više. Drugi daju veliku moralnu važnost svjesnim AI sustavima budućnosti. Zbog toga bi dio resursa radije usmjerili na buduće rizike nego na probleme ljudi koji pate danas.

EA + AI = rizik katastrofe

Filozofi od Aristotela do Rawlsa znali su da, ako neki argument dovodi do neprihvatljivih zaključaka, vjerojatno u njemu postoji neka skrivena pogreška. Učinkoviti altruisti, međutim, često su skloni neobičnim i neočekivanim zaključcima, makar djelovali izopačeno.

Jedan je problem u tome što takve moralne kalkulacije uvijek sadrže veliku nesigurnost. Nitko zapravo nije sposoban pouzdano odvagnuti moralna pitanja koja uključuju milijarde ljudi danas, a kamoli golemi broj budućih ljudi, tehnološki napredak, neizvjesne procjene i bezbroj drugih varijabli. Drugi je problem u tome što je izumiranje čovječanstva toliko strašan ishod da čak i mala mogućnost takvog događaja u njihovim izračunima može zasjeniti stvarne probleme ljudi.

Treći je problem to što se, kada razmišljate u razmjerima milijardi ljudi, lako izgubi iz vida dostojanstvo pojedinca. Netko tko se oslanja na tablice i velike tvrdnje o budućnosti čovječanstva lako može početi vjerovati da ima pravo planirati živote drugih. Kada si netko pripiše takav moralni autoritet, prava, dobrobit i mišljenja pojedinaca mogu mu početi djelovati nevažnima.

Srećom, učinkoviti altruisti nisu blizu toga da ponovno uvedu giljotinu. Veća je bojazan da bi im kontrola nad umjetnom inteligencijom jednog dana mogla dati ogromnu moć, te da neki od njih vjeruju kako su samo oni ti kojima se može povjeriti ta tehnologija. To je zabrinjavajuća ideja.

Zanimljivo je da učinkoviti altruisti upozoravaju kako bi vrlo moćna umjetna inteligencija mogla postati opasna ako se slijepo usmjeri prema jednom pogrešnom cilju. No isto tako svi bi se trebali zabrinuti kada mala, ali utjecajna skupina ljudi počne razmišljati na isti način.