Putinova propala afrička avantura

Početkom kolovoza više od 200 sanduka rukopisa stiglo je u Timbuktu, grad u Maliju poznat po stoljetnoj tradiciji učenjaštva.

Dokumenti su bili sklonjeni 2012. kako bi se zaštitili od džihadista. Za vladajuću vojnu huntu, koja je preuzela vlast državnim udarom u svibnju 2021., kao i za skupinu Wagner, rusku plaćeničku postrojbu koja je stigla u Mali nekoliko mjeseci kasnije, povratak rukopisa dokaz je uspjeha. Hunta na vlasti poručuje da su nakon teških desetljeća, kada Zapad navodno, nije učinio ništa da se zaustave džihadisti i separatisti, stvari konačno počinju rješavati.

Stvarnost je drukčija. Sigurnosna situacija u Maliju, kao i u ostatku regije Sahel gdje je posljednjih godina došlo do nekoliko pobuna, sve je gora. Za razliku od drugih afričkih zemalja u kojima su Rusi djelovali, poput Sudana i Srednjoafričke Republike (CAR), u Maliju se nisu uspjeli obogatiti iskorištavanjem minerala. Pritom su njihove brutalne metode izazvale tenzije unutar malijske vojske. Napetosti su izbile na površinu 11. kolovoza, kada su deseci vojnika, kao i generali koji su kritizirali Wagner uklonjeni.

Ova epizoda podsjetnik je da ruski pristup u Africi ima ozbiljne limite.

Građani, umorni od nasilja, u početku su pozdravili dolazak na vlast Assimija Goïte, "privremenog" predsjednika Malija, koji je ove godine produljio svoj mandat najmanje do 2030. Mnoge je privuklo i obećanje da će nakon desetljeća francuskog utjecaja potvrditi malijsku suverenost. Hunta na vlasti pritom je optužila Francusku i snage UN-a da se boje borbe i konflikta. Nadali su se da će wagnerovci biti voljni slušati malijske zapovijedi.

Rusi su ubrzo nakon dolaska postigli uspjeh. Godine 2023. pomogli su vojsci da ponovno preuzme kontrolu nad Kidalom, sjevernim gradom na sjeveru. No bio je to i vrhunac njihove operacije.

Prema podacima nadzornog tijela Armed Conflict Location & Event Data Group (ACLED), u Maliju je od 2022. do 2024. godišnje u džihadističkim napadima u prosjeku poginulo 3135 ljudi, dok je u desetljeću prije toga prosjek iznosio 736. Gotovo 2000 ljudi već je ubijeno ove godine, što sugerira kako stvari postaju gore.

JNIM, vodeća džihadistička mreža u Sahelu, očito širi svoje djelovanje. Posljednjih mjeseci džihadisti su napali gospodarska središta poput Kayesa, čije ceste vode prema Dakru, glavnom gradu Senegala.

To nije isključiva krivnja Wagnera. Stanje je bilo jednako loše i prije nego su stigli. Danas se u Maliju nalazi oko 2000 ruskih boraca. Usporedbe radi, na vrhuncu francuske protudžihadističke misije, koja je počela jenjavati 2021., oko 5000 francuskih vojnika bilo je raspoređeno po Sahelu. Prije puča tamo je bilo i 12.000 mirovnjaka UN-a. Islamističko nasilje još je gore u susjednoj Burkini Faso, gdje Rusa ima znatno manje.

No način na koji Wagner djeluje nije prilagođen borbi protiv terorizma, kako se objašnjava u izvješću koje je 27. kolovoza objavila američka istraživačka skupina Sentry.

Pokazalo se da ubijanje "običnih" Malijaca nije dobar način da se pridobije povjerenje "običnih" Malijaca. Tijekom protekle godine 80 posto smrti civila prouzročili su malijski vojnici ili Wagner, a ne JNIM, bilježi ACLED.

"Oni jednostavno ubijaju ljude koje sumnjiče, bez ikakve provjere", rekao je jedan vojnik Sentryju. Izvješće navodi da Wagner gradove za koje sumnja da u njima borave džihadisti pretvara u svojevrsne ‘zatvore na otvorenom‘, blokirajući ih i odsijecajući od svijeta. Ruske snage usto su pružile potporu miliciji koju se tereti za etničko čišćenje. Sve češće se događa i da separatisti i džihadisti zajednički nastupaju protiv Wagnera i malijske vojske.

Nitko ne angažira ruske plaćenike zbog njihove ljubavi prema Ženevskoj konvenciji. No Wagner je razljutio mnoge u Africi. Izvješće Sentryja navodi da se skupina ponaša rasistički prema Malijcima, uzima vojnu opremu bez pitanja i prkosi zapovijedima. Rusi imaju prednost prilikom evakuacija, što dodatno izaziva nezadovoljstvo u redovima malijskih vojnika. Jedan vojni dužnosnik rekao je za Sentry da su wagnerovci "gori od Francuza, jer misle da su moji ljudi gluplji od njih". Wagner se također doima kao osrednja borbena sila. Primjerice, prošle su godine, nakon što su zbog pješčane oluje morali sletjeti, pa naletjeli na separatističke pobunjenike, poginula 84 Rusa.

Wagner također nije uspio zavladati rudarskim sektorom u drugom najvećem afričkom proizvođaču zlata. Hunta se odupirala molbama da prenese velike rudnike zlata kojima upravljaju zapadne kompanije. Umjesto toga režim je iskoristio ruski "bauk" kako bi izvukao još više novca iz industrije koja donosi više od polovice poreznih prihoda. "Assimi i njegov tim nisu budale. Nismo odbacili jednog okupatora da bismo otvorili vrata drugome, kao što su učinili u CAR-u", kaže jedan dužnosnik ministarstva rudarstva. Plaćenici su ciljali i na manji, tzv. zanatski sektor rudarenja zlata, neformalnu mrežu malih rudnika čiji su prihodi presudni za mnoge zajednice, ali koji su opterećeni nesrećama, radom djece i ekološkim štetama. No ni tu nisu uspjeli. U početku su se njihovi troškovi pokrivali iz malijskog sigurnosnog proračuna, a danas dio računa plaća sama ruska država.

Premda rijetko tko želi da se na čelo države vrate političke elite povezane s Francuzima (svrgnute prije pet godina) vojnici koji su uklonjeni zbog prigovora na Ruse jasno izražavaju sentiment naroda.

"Bio sam jedan od Malijaca koji je čvrsto vjerovao da će ruska prisutnost nešto promijeniti", kaže jedan akademik. "Danas sam zaista razočaran." Građevinski radnik u Bamaku, glavnom gradu, kaže da su Rusi "izgubili 80% svoje popularnosti jer ne znaju voditi zemlju... društveno tkivo urušava se iz dana u dan".

Manje je jasno protežu li se te ozbiljne napetosti i na vrh hunte, što bi u tom slučaju značilo mogućnost novog puča. Neki analitičari sugeriraju da Goïta želi diverzificirati odnose i odmaknuti se od Rusije (primjerice s Rusima je bliži Sadio Camara, ministar obrane). Amerika možda računa na takav scenarij. Trumpova administracija poslala je dužnosnike u Bamako, kao i druge regionalne prijestolnice, da bi razgovarali o potencijalnoj sigurnosnoj pomoći i rudarskim dogovorima. Turska, otkud nabavljaju dronove, sve je utjecajnija kod Goïte, kao i arapske zaljevske države.

Rusija sada ima problem. Privlačnost grupe Wagner bila je u spremnosti da vodi bitke koje Zapad ili UN nisu htjeli. No dvije godine nakon smrti Jevgenija Prigožina, Wagnerova zaštitnog lica, Kremlj je obuzdao organizaciju. Wagner je u lipnju formalno rebrendiran u Africa Corps i izravnije podređen Moskvi, čime je Kremlj ujedno priznao ograničenja dosadašnjeg modela. Za huntaški režim u Bamaku postavlja se pitanje: zašto ostati vezan uz sve oprezniju Rusiju, kad se otvaraju vrata Americi i drugim silama u usponu? Na kontinentu gdje se plaćenici mogu lako unajmiti, suradnje se brzo prekidaju i sklapaju.