Država godine je - Sirija

Svake godine uoči Božića The Economist bira državu godine. Ne najsretniju, jer to bi gotovo uvijek bila neka skandinavska zemlja, što bi natjecanje učinilo dosadnim i predvidljivim. Ne bira niti najutjecajniju, to bi uvijek bila neka supersila. Umjesto toga, ideja iza izbora jest prepoznati zemlju koja se najviše popravila, bilo gospodarski, politički ili na neki drugi relevantan način.

Godina je bila burna: američki predsjednik Donald Trump potresao je globalnu trgovinu, a stravični sukobi ostavili su duboke ožiljke diljem Gaze i Sudana. Ipak, nekoliko je zemalja uspješno plovilo uzburkanim vodama. Kanada je za premijera izabrala razumnog tehnokrata, a ne populista, i suprotstavila se američkom pritisku. Birači u Moldaviji odbacili su prorusku stranku unatoč prijetnjama i lavini dezinformacija iz Moskve. Trump je posredovao u krhkom primirju između Izraela i Palestinaca.

Južna Koreja oporavila se od ozbiljne prijetnje svojoj demokraciji. Prije godinu dana predsjednik Yoon Suk Yeol pokušao je uvesti izvanredno stanje i poslao vojsku kako bi zatvorio parlament. No zastupnici, prosvjednici i institucije izdržali su pritisak, a ove je godine osramoćeni bivši predsjednik izveden pred sud zbog pobune.

Dva najjača kandidata

Još jedan primjer odlučnog odgovora na nasilne pokušaje rušenja ustavnog poretka bio je Brazil. U rujnu je brazilski sud izrekao kaznu od 27 godina zatvora Jairu Bolsonaru, bivšem predsjedniku koji je izgubio izbore 2022. Bolsonaro je tvrdio kako je prevaren i pokušao izvesti državni udar kako bi ostao na vlasti. Brazil je veći dio 20. stoljeća bio pogođen pučevima, a ovo je prvi put da je jedan pučist primjereno kažnjen. Vlada je 2025. uspjela i usporiti tempo krčenja Amazonske prašume, pridonoseći time borbi protiv klimatskih promjena. No njezina vanjska politika, previše naklonjena Kremlju, ozbiljno je narušila ukupni dojam.

Kako je Pakistan oborio indijski Rafale

Dva najozbiljnija kandidata ove godine izrazito su različita: Argentina i Sirija. Argentinsko poboljšanje bilo je prije svega gospodarsko. Njezin predsjednik Javier Milei započeo je 2023. dalekosežne tržišne reforme, nastojeći izvući zemlju iz više od stoljeća etatizma i stagnacije. Takve reforme, ukidanje kontrola cijena, rezanje potrošnje i uklanjanje distorzivnih subvencija, iznimno su teške jer su bolne; mnogi su reformatori prije njega u tome propali. No Milei je i 2025. ostao vjeran svojoj „motornoj pili“, a birači vjerni njemu. Isto je učinila i Amerika, osiguravši Argentini paket pomoći od 20 milijardi dolara kako bi se spriječila financijska kriza. Rezultati su impresivni: inflacija je pala s 211% u 2023. na oko 30% danas. Stopa siromaštva smanjila se za 21 postotni bod u odnosu na prošlu godinu. Proračun je stavljen pod kontrolu. Milei je krenuo prema slobodno plutajućem tečaju pesa i ukinuo većinu kapitalnih kontrola.

Argentina i dalje može posrnuti. Peronisti, koji su desetljećima loše upravljali zemljom, jedva čekaju priliku za povratak ako Milei pogriješi. A i sam predsjednik ima brojne mane: netolerantan je prema kritičarima i opterećen korupcijskim aferama. No ako se reforme održe, mogle bi trajno promijeniti smjer Argentine i dati nadu ekonomskim reformatorima diljem svijeta.

Zašto Sirija

Napredak Sirije bio je prije svega političke naravi. Prije nešto više od godinu dana zemljom je vladao Bashar al-Assad, odvratni diktator kojeg su podupirali Iran i Rusija. Njegovi su zatvori bili puni političkih zatvorenika, a neslaganje se kažnjavalo mučenjem ili smrću.

Trinaest godina građanskog rata odnijelo je više od pola milijuna života. Assadove snage koristile su kemijsko oružje i bačvaste bombe (golemi bubnjevi puni sirovog eksploziva i šrapnela) protiv civila. Više od šest milijuna ljudi pobjeglo je iz zemlje.

Slavna turska tekstilna industrija puca po šavovima

Zatim je, početkom prosinca 2024., tiranin bio prisiljen pobjeći nakon što su pobunjenici preuzeli vlast. Dok smo birali zemlju godine, bilo je prerano znati kako će nova Sirija izgledati. Njezin novi vladar, Ahmed al-Sharaa, bio je džihadist. Mnogi su strahovali da će nametnuti mračnu islamističku teokraciju ili da će zemlja potonuti u kaos. No nije se dogodilo ni jedno ni drugo.

Žene nisu prisiljene pokrivati se niti ostajati kod kuće. Zabava, pa čak i alkohol, dopušteni su. Sharaa je iznenadio nizom pozitivnih poteza, očuvao jedinstvo zemlje i uspostavio dobre odnose s Amerikom i državama Perzijskog zaljeva. Kako se zapadne sankcije ublažavaju, tako se i gospodarstvo počinje oporavljati.

Ogromni problemi i dalje ostaju prisutni. Paravojne skupine počinile su dva stravična lokalna masakra nad manjinama, u kojima je ubijeno 2.000 ljudi. Sharaa vlada klanovski, a u tako krhkoj zemlji mnogo toga još može poći po zlu.

Unatoč svemu, Sirija je 2025. znatno sretnija i mirnija nego 2024. Strah više nije sveprisutan. Život tamo nije lak, ali je za većinu ljudi manje-više normalan. Oko tri milijuna Sirijaca već se vratilo u zemlju, potvrđujući time vlastitim izborom promjenu na terenu. Izbor The Economista za najbolju državu ove godine ide Siriji.