Što svijet može naučiti od Javiera Mileija

Kad je Javier Milei objavio predsjedničku kandidaturu, ljudi su mu se smijali. Kad je pobijedio, tvrdili su da će prosvjedi ubrzo potkopati njegove reforme. Kad je postigao prve uspjehe, umanjivali su njihov značaj. A sada, nakon burne godine, prgavi libertarijanac ponovno je iznenadio svijet velikom pobjedom na parlamentarnim izborima na polovici mandata. Tu bi pobjedu trebao iskoristiti kako bi revitalizirao svoj program radikalnih reformi.

Mjere rezanja državne potrošnje koje je Milei proveo možda su najdublje i najbrže ikad uvedene u nekoj demokratskoj zemlji. Kad je pobijedio na izborima obećavajući štednju, birači još nisu osjetili rezove njegove „motorne pile“. No sada jesu: rezovi su toliko brutalni da se jedina usporedba može pronaći u Grčkoj nakon dužničke krize, gdje su međunarodne institucije nametnule štednju usprkos bijesu naroda.

Budući da su se birala samo neka zastupnička mjesta, Milei ionako nije mogao osvojiti većinu u Kongresu, ali sada ima dovoljno zastupnika da blokira svaki pokušaj ponovnog povećanja javne potrošnje i može sastaviti koaliciju za usvajanje daljnjih reformi.

Tržište kredita je na rubu. Sve podsjeća na 2007.

Ova pobjeda ima značaj i izvan Río de la Plate. Mnoge vlade u bogatim zemljama bore se s proračunskim deficitima i rastućim dugom. Njihovi problemi nisu na razini argentinskih, ali čelnici bogatih zemalja svejedno mogu učiti od Mileija. Njegov uspjeh pokazuje snagu čvrstih, ali dosljednih ekonomskih poruka koje se iznose jasno i uvjerljivo. Istina, gruba fiskalna realnost možda bolje rezonira među Argentincima nego među Europljanima ili Amerikancima, koji nemaju izravno iskustvo s mukama hiperinflacije i labirintskih kontrola cijena. No do dolaska Mileija, skeptični su komentatori tvrdili da argentinske birače nikada neće biti moguće uvjeriti da podrže duboke rezove.

Val reformi

Predsjednik sada ima veliku priliku pokrenuti drugi val reformi. Najvažniji izazov za Mileija jest dovesti Argentinu do pune ekonomske stabilnosti. Ključan korak prema tom cilju je postići da peso napokon bude pušten da slobodno pluta, odnosno da tržište, a ne država, određuje njegovu vrijednost. Dosad je Milei održavao umjetno jak tečaj pesa kako bi ublažio inflaciju i pokazao da može stabilizirati cijene. No taj pristup ima ozbiljne posljedice: usporava gospodarski rast, smanjuje izvoznu konkurentnost i iscrpljuje devizne rezerve jer država mora trošiti dolare da bi branila tečaj.

Nova izborna pobjeda sada mu daje političku snagu da taj sustav promijeni. Ako peso bude slobodno plivao, tečaj će se možda kratkoročno srušiti, ali bi tržište napokon moglo doći do realne vrijednosti, što je preduvjet za trajniju stabilnost. Vrijeme, međutim, radi protiv njega: nakon kratkog razdoblja optimizma poslije izbora, peso je opet počeo slabjeti i približava se granici na kojoj država još uvijek intervenira. Milei mora brzo odlučiti; ili će pustiti tržište da odredi tečaj, ili će odustati od jednog od svojih glavnih liberalnih načela.

Svijet će imati sve manje ljudi. I ne, to nije katastrofa

Vlada mora uspostaviti jasnu monetarnu politiku koja će kamatne stope koristiti kao sidro za stabilizaciju inflacije. Također mora početi obnavljati devizne rezerve. Ako to postigne, Argentina bi mogla ponovno steći pristup međunarodnim tržištima kapitala, što bi joj omogućilo da refinancira dio svog duga; oko 20 milijardi dolara dospijeva na naplatu sljedeće godine. Milei također mora stvoriti uvjete za gospodarski rast. Dobri početni koraci bili bi liberalizacija tržišta rada i pojednostavljenje poreznog sustava. Takve bi mjere ojačale financijske reforme, potaknule rast gospodarstva i povećale Mileijevu popularnost, čime bi se otvorio prostor za teže reforme, poput one mirovinskog sustava.

Predsjedniku je, međutim, potrebna koalicija kako bi mogao donositi zakone u Kongresu, kao i podrška pokrajinskih guvernera. Investitori traže pravnu sigurnost i stabilnost, a vladina agresivnost, koja je ponekad usmjerena i protiv neovisnih institucija, ne smije to ugroziti. Rekonstrukcija vlade, odnosno promjene u kabinetu, mogle bi pomoći u tom naumu.

Milei ima priliku promijeniti sam politički diskurs. Svake izborne godine financijska tržišta reagiraju burno već na samu pomisao da bi vlast mogli ponovno preuzeti rasipni peronisti. Argentina, međutim, neće postati normalna zemlja dok i oporba ne prihvati načelo fiskalne discipline. Ako Mileijeve reforme doista učine zemlju stabilnijom i bogatijom, to bi moglo natjerati i peroniste da se okrenu razboritijoj, odgovornijoj ekonomskoj politici.

No put do cilja pun je prepreka; pretjerano samopouzdanje i agresivan politički stil mogli bi mu se odbiti u glavu. No bez obzira što se dogodilo, Mileijev politički put već nudi vrijedne pouke za ostatak svijeta, a čini se kako Argentinac sprema još toga.