Originalni Bioshock i njegov nastavak su fantastične, pomalo kultne, igre koje su postale instant-hitovi odmah po svom izlasku. Sa fantastičnim pričama, dizajnom i jednim od najšokantnijih događaja u povijesti videoigara (iz originala), nije ni čudo da je Infinite odmah po objavljivanju postao jedna od najočekivanijih igara uopće. Sada kada je napokon stigao teško da postoji pravi gamer koji će mu odoljeti.
Religija, rasizam i lažni prorok
Novi Bioshock osim imena nema nikakvih poveznica sa svojim prethodnicima što se priče tiče. Radnja se odvija znatno ranije, točnije 1912. u gradu zvanom Columbia koji lebdi nad oblacima. Za razliku od Rapturea koji je više prikazivao propast jedne utopije, Columbia prikazuje istu tu utopiju na samom vrhuncu, no ubrzo ćete uvidjeti da je to samo fasada iza koje se skrivaju neke od najgorih čovjekovih karakteristika. Kompletnu “vladajuću” populaciju čine rasistički bijelci koji slijepo slijede svog samoprozvanog proroka, dok su crnci uvezeni samo kako bi bili robovi. Sve to neodoljivo podsjeća na južni dio SAD-a prije građanskog rata kojem su u jednakoj mjeri temelji bili Crkva i robovi. Naravno da postoji pokret otpora kojem ćete se naknadno priključiti, mučenička polu-svetica sumnjive smrti i ogromna polu-mehanička ptica koja će vas htjeti razderati na komadiće. U cijelom tom kaosu, developeri su na fantastičan način personificirali cjelokupnu avanturu u jednoj misli: Spasi Elizabeth! Vi ste Booker DeWitt, privatni detektiv sa mutnom prošlosti, koji je dobio zadatak spasiti Elizabeth. U početku je to samo posao, no tokom igre će vam Elizabeth prirasti srcu i kao liku u samoj igri, a i kao igraču te ćete dati sve od sebe da ju spasite.
Priča je ono što će vas uvući u ovaj svijet, ali je gameplay ono što će vas zadržati. Vođeni motom “Ako nije pokvareno, ne treba popravljati” značajnih razlika između Bioshocka 2 i Infinitea nema. Koristit ćete se raznim vremenski prigodnim i onim manje prikladnim oružjima te naravno super zabavnim vigorima. Vigori su zapravo napitci koji vam daju sposobnosti koje će vam itekako pomoći u borbi. Variraju od katapultiranja neprijatelja u zrak do bacanja vatrenih bombi na iste. Ima ih sveukupno osam, s tim da ih je moguće dodatno nadograditi kako bi bile još ubojitije. Također svaka ima 2 načina uporabe. Jedan, direktni gdje se izravno koristi na neprijatelju i drugi gdje se ostavlja zamka sa karakteristikom vigora koju neprijatelji aktiviraju kad joj priđu blizu. Zamke su moćnije, no u većini borbi ćete koristiti direktan pristup zbog jednostavnosti izvedbe.
Neprijatelji koji će vas pokušati spriječiti u vašim naumima nisu pretjerano pametni, ne koriste zaklon, prečesto jurišaju na vas kao muhe bez glave pa čak ni ne napadaju u prevelikim grupama. Čak i veliki, oklopljeni neprijatelji sami po sebi ne predstavljaju veliki izazov kada naučite njihove kretnje i reakcije. Sve to sa kombinacijom nadogradivih oružja i vigora ne čini igru pretjerano teškom. U rijetkim situacijama ćete se naći nadjačani, a čak i kada pokleknete Elizabeth vas oživljava nedaleko od mjesta smrti te ste odmah spremni na novi pokušaj. Elizabeth će biti uz vas većinu igre, no ona nije bespomoćna i nećete morati paziti na nju tokom borbe; upravo suprotno, ona će vama pomagati poprilično često. Bilo da se radi o povremenom novčiću za vaš džep ili raznim pomagalima u napucavanjima, ona je nadaleko bolja od velike većine A.I. kontroliranih suputnika iz drugih igara.
Ono što je novo u odnosu na prethodnike je superbrza zračna željeznica koja spaja sve “otoke” Columbie. U normalnim okolnostima služi za transport, no u vašem će slučaju služiti za brzu i učinkovitu borbu te ćete, kad se naviknete na navigaciju njome jedva čekati da se pojavi sekvenca u kojoj ćete ju moći koristiti. Voljeli bismo da ja iskorištena čak i više nego što je jer daje naglasak na brzopoteznu akciju gameplayu daje jednu dodatnu dimenziju.
Grad u oblacima
Bioshock Infinite izgleda i zvuči fantastično. Dio tima koji je bio zadužen za artistički dio igre bi trebao dobiti popriličnu povišicu za odrađeni posao. Cijela Columbia, sam grad i njeni stanovnici, izgledaju kao da su preslika nekog stvarnog grada sa prijelaza stoljeća. Razina detalja je ogromna i prava je šteta što ovakvu razinu truda i predanosti nemamo prilike vidjeti češće u igrama. Većina likova je stereotipno prikazana te su im glumci stvarno udahnuli život sa svojim izvedbama pa bez obzira koliko su karikaturne njihove osobnosti, svi se čine kao da bi mogli stvarno biti takvi.
Bioshock serijal iz igre u igru postaje sve kvalitetniji i stvarno je teško zamisliti što očekivati od mogućeg nastavka. Za sada, Infinite je tu i treba ga igrati, igrati pa opet igrati. Bez obzira što je tek 4. mjesec, teško zamisliti jačeg kandidata za igru godine od ovog.