ZNANOST I RELIGIJA

VELIKO ISTRAŽIVANJE O RELIGIJI I NACIONALNOM IDENTITETU Koliko Hrvata vjeruje u Boga, a koliko ih smatra da Crkva ne smije imati utjecaja na politiku

    AUTOR:
    • Tanja Tolić

  • OBJAVLJENO:
  • 28.05.2017. u 16:02

Sibenik, 130417.
U katedrali Sv.Jakova biskup Tomislav Rogic predvodio je misu Vecere Gospodnje s obredom pranja nogu.
Foto: Nikolina Vukovic Stipanicev / CROPIX
Nikolina Vuković Stipaničev / CROPIX

U Boga vjeruje 86 posto hrvatskih građana, čak 99 posto ih je kršteno, a i među onima koji se vjerski ne određuju kršteno je više od polovice. Biti vjernik, u većinskom slučaju katolik, u našoj je zemlji jako bitno za osjećaj nacionalnog identiteta: čak 58 posto Hrvata kaže da je biti katolik jako ili donekle važno da bi bili i Hrvati. Iako 72 posto ljudi smatra da su religijske institucije u Hrvatskoj previše uključene u politiku, Hrvatska teži sekularnosti - isti postotak Hrvata smatra da crkveni oci ne bi trebali imati puno ili ikakav utjecaj na politička pitanja!

Pokazalo je to upravo objavljeno, veliko istraživanje američkog Pew Research Centera. Istraživanje pod nazivom “Religious Belief and National Belonging in Central and Eastern Europe” (Religiozna uvjerenja i nacionalna pripadnost u središnjoj i istočnoj Europi) provedeno je u 18 zemalja na uzorku od 25 tisuća odraslih ljudi od lipnja 2015. do srpnja 2016. godine. Istraživanje u Hrvatskoj provela je agencija Ipsos na uzorku od 1616 ispitanika.

U uvodu istraživanja se navodi kako je, četvrt stoljeća nakon pada željezne zavjese i kolapsa Sovjetskog saveza, veliko novo istraživanje Pew Research Centera pokazalo da se religija ponovo potvrdila kao važan dio individualnog i nacionalnog identiteta u mnogim zemljama središnje i istočne Europe u kojima su svojedobno komunistički režimi suzbijali religiozna vjerovanja i promovirali ateizam.

Prazne crkve

Danas solidna većina odraslih građana u tim zemljama izjavljuje da vjeruje u Boga i da se uglavnom identificira s religijom. Pravoslavci i katolici dominiraju u tim zemljama. U mnogim zemljama religija i nacionalni identitet usko su isprepleteni.

Kršćane u zapadnoj Europi često se opisuje sintagmom “vjeruju, ali ne pripadaju”, frazom koju je iskovala sociologinja Grace Davie u svojem religioznom profilu Velike Britanije iz 1994. godine, napominjući kako široko vjerovanje u Boga supostoji s praznim crkvama i niskim sudjelovanjem u religijskim obredima i praksama. O mnogim državama središnje i istočne Europe nakon ovog istraživanja može se reći sljedeće - “vjeruju i pripadaju, ali se ne ponašaju”, u smislu da ne prakticiraju svoju vjeru kroz molitvu i tjedni odlazak na misu, ali i da njihovo ponašanje nije uvijek u skladu s onim što bi se moglo nazvati vjerskom dogmom.

Potvrđuju to i podaci za Hrvatsku. Samo četvrtina Hrvata ide u crkvu jednom tjedno, čak 43 posto ide u crkvu na mjesečnoj/godišnjoj bazi, a 32 posto u crkvu ide rijetko ili nikad. Svakodnevno se moli 44 posto kršćana u Hrvatskoj (uključeni su i katolici i pravoslavci), žene očekivano češće - njih 48 posto naspram 31 posto muškaraca vjernika. Pričešćuje se 64 posto katolika, 72 posto ih posti tijekom blagdana, najčešće razdoblja korizme, a milodar daje njih 48 posto.

Katoličanstvo, navodi se u istraživanju, nije zabilježilo toliki povratak u bivše komunističke zemlje kao pravoslavlje, najviše stoga što su katolici zadržali svoj vjerski identitet tijekom komunističke vladavine. Tamo gdje jest zabilježena značajna religiozna promjena, ona se dogodila u smislu veće sekularizacije. Najdramatičniji pomak dogodio se u Češkoj Republici gdje je postotak onih koji se javno deklariraju kao katolici pao s 44 posto u 1991. godini na 21 posto u ovom istraživanju. Danas je Češka jedna od najsekularnijih država u Europi, a čak 72 posto odraslih se deklariraju kao ateisti, agnostici ili “ništa posebno”. U Hrvatskoj je takvih samo 7 posto.

Zapad i Rusija

U četiri dominantno katoličke zemlje regije - Poljskoj, Mađarskoj, Litvi i Hrvatskoj - u prosjeku 57 posto stanovnika smatra da je biti katolik važan dio njihova nacionalnog identiteta. Vjerski identitet kao važna odrednica nacionalnog identiteta u zemljama zapadne Europe daleko je niži, primjerice to u Francuskoj misli samo 23 posto stanovništva, a u Njemačkoj njih 30 posto.

Politički, katoličke zemlje usmjerenije su ka zapadu: daleko više ljudi u Poljskoj, Mađarskoj, Litvi i Hrvatskoj kaže da je u interesu njihove zemlje da usko surađuju s SAD-om i drugim zapadnim silama, nego što misle da je jaka Rusija neophodna kako bi se izbalansirao utjecaj Zapada.

U SAD-u i mnogim drugim zemljama, ljudi koji su religiozniji općenito imaju konzervativnije poglede na društvena pitanja poput homoseksualnosti i abortusa. Iako je uzorak zamjetan i u pojedinim zemljama središnje i istočne Europe, najreligioznije države u regiji nisu nužno i društveno najkonzervativnije. Primjerice, iako Rusi slabo odlaze na misu i ne mole se često, čak ih 85 posto smatra da je homoseksualno ponašanje moralno neispravno. A čak i među Rusima koji se vjerski ne deklariraju, njih tri četvrtine kažu da je homoseksualnost moralno neispravna, a 79 posto kaže da je društvo ne bi smjelo prihvatiti. Nasuprot tome, u katoličkoj Poljskoj 48 posto odraslih smatra da homoseksualnost nije moralno ispravna, a čak 41 posto katolika Poljaka smatra da bi homoseksualnost trebala biti prihvaćena u društvu.

Tolerancija

U Hrvatskoj 48 posto ispitanika smatra da homoseksualnost ne bi trebala biti prihvaćena u društvu, a 49 posto kaže da je moralno neispravna. Ipak, trećina Hrvata odobrava gay brakove.

Dobra je vijest da, prema istraživanju, većina u bivšim jugoslavenskim republikama (Bosna, Srbija i Hrvatska), koje su ratovale u 90-ima, smatra da je multikulturalno društvo bolje od onoga u kojem su svi iste nacionalnosti, religije i kulture. U Bosni je ta tolerancija najviša (73 posto), u Srbiji to vjeruje 66 posto ljudi, u Hrvatskoj njih 65 posto.

Romi su najslabije prihvaćeni od svih religijskih i etničkih grupa. Gledajući svih 18 država, 57 posto sudionika kaže da bi prihvatili Rome kao sugrađane. Za susjeda bi ga prihvatilo njih 37 posto, a kao člana obitelji tek 19 posto. U toleranciji prema Romima nema neke značajne razlike kad su u pitanju katolici i pravoslavci. Prihvaćanje Židova veće je nego prihvaćanje muslimana, pri čemu su katolici otvoreniji prema Židovima od pravoslavaca. S druge strane, pravoslavci su skloniji od katolika prihvatiti muslimane kao sugrađane i susjede.

Religijski identitet izvor je velikog ponosa i među pravoslavcima i među katolicima. Devet od deset katolika u Bosni i Hrvatskoj kažu da su ponosni što su katolici. Katolici također kažu da osjećaju posebnu povezanost s drugim katolicima diljem svijeta (63 posto Hrvata katolika). Slijedom toga 42 posto Hrvata kaže da je religija jako važna, 34 posto ih smatra da je donekle važna, a 24 posto kaže da nije prevažna ili nije važna uopće. U stavu da je religija jako važna prednjačke žene pred muškarcima - to vjeruje 47 posto žena u Hrvatskoj naspram 36 posto muškarca.

Ipak, zamjećuje se stanoviti pad u religioznim osjećajima. Danas 76 posto Hrvata kaže da im je religija važna, dok 84 posto kaže da je religija bila važna njihovoj obitelji dok su odrastali. Isti trend je zabilježen i u Poljskoj, Mađarskoj i Litvi.

Među katolicima, vjera se najčešće prakticira pričešćivanjem i postom, najčešće tijekom korizme. Davanje milodara je slabije rašireno, tek četvrtina ili manje katolika u regiji to čini. U većini ispitanih zemalja, većina vjernika kaže da rijetko ili nikad ne čita ili sluša čitanja iz Svetog pisma izvan crkve. Tek četvrtina katolika u Hrvatskoj kaže da čita ili sluša Sveto pismo barem jednom mjesečno izvan crkve. Jednako tako i rijetko razgovaraju o svojoj vjeri ili pogledima na Boga s drugima - 28 posto katolika u Hrvatskoj to čini barem jednom mjesečno.

Dio Hrvata svoju vjeru pokazuje i tako što posjeduje religijske slike ili druge svete predmete (88 posto), tako što pale svijeće u crkvi (50 posto) ili nose religiozne simbole, primjerice ogrlicu s križem (45 posto).

Sudbina i duša

Velika većina stanovnika središnje i istočne Europe kaže da vjeruje u Boga. Više od osam na svakih deset stanovnika u 18 zemalja kaže da vjeruje u njegovo postojanje. U mnogim zemljama središnje i istočne Europe većina kaže i da vjeruje u raj, pakao, čuda, sudbinu i postojanje duše. U postojanje raja vjeruje čak 71 posto Hrvata, 60 posto vjeruje i da postoji pakao. Čak 77 posto hrvatskih građana vjeruje da ima dušu, 64 posto vjeruje u sudbinu, 62 posto vjeruje u čuda.

Prevladavajuće mišljenje među ispitanicima u većini zemalja jest da je njihova sveta knjiga (Biblija, Kuran ili Tora) riječ Božja, iako su odgovori podijeljeni oko toga treba li tekst svetih knjiga shvaćati doslovno. Nešto više od polovice Hrvata (56 posto) vjeruje da je biblijski tekst riječ Božja, a oko petine Hrvata vjeruje da je Biblija i riječ Božja i da tu riječ treba shvaćati - doslovno. Nešto više od trećine Hrvata smatra da su Bibliju napisali ljudi.

Zanimljivo je, međutim, da 30 posto Hrvata vjeruje i u urokljivo oko, četvrtina vjeruje u magiju i vračanje, a nešto više od petine u reinkarnaciju.

Ljudi u središnjoj i istočnoj Europi načelno smatraju da crkve i druge religijske institucije pozitivno doprinose društvu. Ispitanici uglavnom odgovaraju kako crkva u njihovoj zemlji jača društvene veze i pomaže siromašnima. Istodobno, značajan udio ispitanika također ističe kako su religijske institucije previše usmjerene na novac i moć, pretjerano fokusirane na pravila i previše upetljane u politiku. Većina ispitanika u 18 zemalja preferira razdvajanje crkve i države te smatra da bi religijski vođe trebali imati malen ili nikakav utjecaj na politička pitanja. U Bosni i Hrvatskoj prevladava stav da su religijske institucije previše okupirane novcem i moći (66 posto i 69 posto) te previše upetljane u politiku (71 posto i 72 posto). Taj stav je jači od uobičajene percepcije da religijske ustanove jačaju moral i društvene veze te pomažu siromašnima.

Odnos prema ženama

Većina odraslih ispitanika u središnjoj i istočnoj Europi ima tradicionalne stavove o društvenim pitanjima. Primjerice, većina ne podržava istospolne brakove i kaže da homoseksualnost ne bi trebala biti prihvaćena u društvu. Iako je pobačaj legalan u gotovo svim zemljama uključenima u istraživanje (osim Poljske), javno mišljenje o tome da li bi abortus trebao biti legalan podijeljeno je. U Hrvatskoj 60 posto ispitanika smatra da pobačaj mora biti legalan u svim ili gotovo svim slučajevima, ali istodobno i njih 42 posto smatra da je pobačaj - nemoralan. Hrvatsko je društvo i dalje tradicionalno u stavovima: primjerice, 43 posto Hrvata slaže se s tvrdnjom da žena ima odgovornost prema društvu rađati djecu, petina se slaže s time da žena uvijek mora biti poslušna suprugu, a 23 posto se slaže da muškarci imaju veće pravo na posao od žena u situacijama kad je poslova nedovoljno!

Općenito, u zemljama središnje i istočne Europe mladi su skloniji prihvatiti homoseksualnost i istospolne brakove, a muškarci češće od žena imaju tradicionalan pogled na rodne uloge. Iako muškarci češće smatraju da žena mora biti poslušna suprugu, utješno je što u većini zemalja muškarci, podjednako kao i žene, izjavljuju da preferiraju brak u kojem oba partnera rade i dijele kućanske odgovornosti. U Hrvatskoj je ta vrsta tolerancija najveća od svih zemalja: čak 84 posto ispitanika vjeruje da je idealan brak onaj u kojem oba supružnika rade i brinu o djeci i domu.

Svi podaci za Hrvatsku izvađeni su iz istraživanja: Religious Belief and National Belonging in Central and Eastern Europe (national and religious identities converge in a region once dominated by atheist regimes), Pew Research Center, svibanj 2017.

Izdvajamo

Iz drugih medija