OD BLOGA DO RESTORANA

Ana-Marija Bujić: Dubrovački restoran Pantarul koji obožavaju turisti nastao je iz veze na daljinu

Ana-Marija najprije je pokrenula blog "Da mi je nešto slatko", potom je radila u Dobroj hrani, a onda se odvažila ostvariti svoje snove - napisati kuharicu i otvoriti restoran
 Privatni arhiv








Popularni blog, knjiga recepata koja je osvojila “gastro Oscar” i restoran koji je, prema ocjenama korisnika TripAdvisora, zauzeo prvo mjesto među dubrovačkim restoranima – iza svih ovih projekata stoji Ana-Marija Bujić (28), Dubrovkinja koja je prije godinu i pol odlučila napustiti siguran posao i ostvariti svoje snove.

Ana-Marija, po struci profesorica engleskog i francuskog jezika, od 2012. radila je u prilogu Jutarnjeg lista Dobra hrana - imala je siguran posao od kojeg je mogla dobro i udobno živjeti, putovati i priuštiti si sve što je željela. Bila je zadovoljna suradnicima i zadacima, no u jednom je trenutku spakirala kovčege, napustila Zagreb u kojem je radila i otputovala u rodni Dubrovnik. S dečkom Milanom Vasićem i prijateljem Đurom Šiljugom odlučila je otvoriti restoran. Njih troje dugo su tražili dobru lokaciju, istovremeno slažući financijsku konstrukciju, pa je u trenutku kad je restoran Pantarul otvoren sve bilo dobro posloženo.

“Koliko god neobično zvučalo, restoran je nastao kao plod dugih telefonskih razgovora. Naime, prije mojeg preseljenja natrag u Dubrovnik, Milan i ja godinama smo bili u vezi na daljinu, on u Dubrovniku, a ja u Zagrebu. On ima dugogodišnje iskustvo u ugostiteljstvu, a ja sam zaljubljenica u dobre zalogaje. Hrana nam je jedna od snažnijih poveznica pa su se i naši svakodnevni razgovori često vrtjeli upravo oko hrane i ugostiteljske ponude. S vremenom smo kroz te naše razgovore konkretizirali jasnu viziju onoga što bismo htjeli da naš hipotetski lokal bude i na kraju smo se usudili izgovoriti: ‘A da mi otvorimo restoran?’”, prisjeća se Ana-Marija.

Vrlo su brzo shvatili da bi im u poslu dobro došao još jedan partner, pa im se pridružio i Đuro Šiljug. Nitko nije bio sretniji od njih troje kada su pronašli savršen prostor za restoran - smješten na Lapadu, daleko od vreve stare gradske jezgre. Tu su lokaciju odabrali jer su željeli otvoriti restoran koji će ponudom i cijenama biti prilagođen Dubrovčanima. Baš zato mijenjaju ponudu hrane u skladu s godišnjim dobima i namirnicama koje su dostupne. No restoran se nije svidio samo stanovnicima grada nego i turistima, pa je prema ocjenama korisnika TripAdvisora zauzeo prvo mjesto među dubrovačkim restoranima.

“Trudimo se što više raditi s malim proiz­vođačima iz okolice Dubrovnika, kako bi sastojci bili maksimalno svježi i sezonski. Imamo i nekoliko ribara s kojima redovito radimo tako da uvijek znamo da nudimo najbolje što možemo. Veliku ulogu u cijeloj priči ima naš chef Damir Šarić, koji nas uvijek iznenadi novim kreacijama koje osmisli imajući u vidu smjernice koje smo mu zadali”, pojašnjava.

Osim rada u restoranu, mlada suvlasnica piše i blog Da mi je nešto slatko. S pisanjem je počela 2007., a blog je osmislila kao mali studentski dnevnik više i manje uspješnih kulinarskih pokušaja. U prvo vrijeme osim nje i još nekoliko bliskih prijatelja, blog nitko nije čitao. No, onda ga je publika počela otkrivati: ostavljali su komentare, slali mailove... Blog je postao rasadište dobre energije i zanimljivih recepata. “Odlučila sam blog nazvati Da mi je nešto slatko zato što mi ta misao padne na pamet barem jednom dnevno, pa se upravo to dogodilo u trenutku kad sam razmišljala kako bi se ta moja virtualna kuhinjica trebala zvati. Znala sam da je taj naziv baš ono što mi treba. Međutim, bez obzira na naslov, na blogu se osim slastica mogu naći i recepti za slana jela, nisam se ograničila samo na slatkiše”, pojašnjava.

Iz bloga je proizišla i Ana-Marijina knjiga, kuharica “What’s Cooking in Dubrovnik”, za koju priznaje kako je jedan od najzahtjevnijih projekata na kojima je radila. Riječ je o kuharici napisanoj na engleskom jeziku, objavljenoj prije godinu dana, a koja sadržava 120 recepata koji se kuhaju na dubrovačkom području.

Knjiga tvrdog uveza ima 320 stranica, a svaki je recept popraćen uvodnom pričom koja govori o podrijetlu, tradiciji, nekom sastojku ili njenom osobnom doživljaju vezanom za pojedino jelo te fotografijom koja prikazuje kako bi završni rezultat trebao izgledati. Cilj je kuharice bio prikazati sadašnji trenutak: kako sada jedu ljudi u Dubrovniku, s osvrtom na tradiciju. “Često me pitaju koji mi je bio kriterij za odabir recepata i otkud sad odjednom 120 dubrovačkih jela. Mnogi od tih recepata nisu ekskluzivni za dubrovačko područje, u smislu da se kuhaju isključivo u Dubrovniku, ali da vas netko iz Grada sutra pozove na ručak ili večeru, sva je prilika da bi vam pripremio mnoga od jela koja se nalaze u kuharici. Knjigu sam izdala sama, uz pomoć nekih tvrtki i institucija”, kaže.

Knjiga se prodaje u restoranu, kao i na nekoliko drugih prodajnih mjesta u Zagrebu, Splitu i Dubrovniku, a uskoro se bliži tiskanje nove naklade.

Dosad je kuharica otputovala u brojne krajeve svijeta, od Kanade, SAD-a, Meksika i Južne Amerike preko mnogih europskih zemalja, Indije, Kine, Japana, Australije..., a osvojila je i prestižnu nagradu. U izboru organizacije Gourmand International njezina kuharica proglašena je, naime, drugom najboljom kuharicom na svijetu u kategoriji blogerskih izdanja.

SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA:

Globus_naslovna_1291

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. travanj 2024 15:36