Dionice HT-a izvedbom uvjerljivo nadmašile konkurenciju

To se, naravno, u prvom redu odnosi na vjerne dioničare HT-a koji svoje dionice, iz ovog ili onog razloga, nisu prodavali, ubirući već treću godinu zaredom vrlo izdašnu dividendu. Doduše, popriličan broj malih dioničara gotovo da i nije svjesna kvalitete aktive koju drži u svojem portfelju, makar se sve nedoumice mogu razriješiti elementarnom matematikom. Za početak, cijena dionica HT-a u odnosu na 265 kuna iz inicijalne javne ponude trenutno je (zaključno s jučerašnjom cijenom) u plusu od oko 14%. Čini se najprikladnijim tom rezultatu suprotstaviti izvedbu domaćeg tržišta kapitala u cjelini, mjerenu kretanjem CROBEX indeksa. A potonji je u promatranom razdoblju, zahvaljujući masovnoj rasprodaji uvjetovanoj globalnom krizom, ostao bez čak polovice svoje vrijednosti.

No HT ne samo da je uvjerljivo nadmašio anemičnu izvedbu domaćeg burzovnog indeksa, već je pozitivnim predznakom u minulih 28 mjeseci pružio svojim poklonicima znatno više razloga zadovoljstvo nego i većina svjetskih burzovnih indeksa. Primjerice, famozni S&P 500 koji prati kretanje cijena dionica 500 najvećih američkih kompanija, svakako najvažniji burzovni indeks, i to ne samo na Wall Streetu, već i u svijetu (nezamislivo veliki broj investicijskih fondova ga navodi kao najrelevantniji benchmark), u istom je razdoblju, poprilično načet subprime krizom, ostao već čak četvrtine svoje vrijednosti.

A da bi upotpunili kontekst u kojem promatramo izvedbu najpopularnije domaće dionice, valja uzeti u obzir i zbivanja na tržištima u razvoju, koja su pak tijekom prošle godine ostvarenim rastom odmakla daleko ispred zrelih tržišta kapitala. I doista, naspram 24% rasta za S&P 500, te 16% za CROBEX, činjenica da se vrijednost moskovskog RTS indeksa tijekom prošle godine više nego udvostručila (+129%) doista djeluje fascinantno. Pa ipak, uklopimo li dinamičnu izvedbu ruskog burzovnog indeksa u relativno kratak životni vijek dionica HT-a na burzi, opet dolazimo do istom zaključka, jer je od sredine rujna 2007. godine naovamo RTS izgubio na vrijednosti otprilike 30%.

Ključ superiorne izvedbe dionica nekadašnjeg telekomunikacijskog monopola (osim u dominantnim pozicijama na tržištu) prije svega treba tražiti u - dividendi. Dividend yield je nadasve konvencionalan i u svijetu uvriježen indikator izdašnosti dividendi, a u slučaju HT-a konstantno se mjeri dvoznamenkastim ciframa.

S druge pak strane, u svijetu nemilosrdne tržišne ekonomije, gdje su konkretne brojke jedino mjerilo uspjeha, dividend yield (dividenda po dionici podijeljena s tržišnom cijenom dionice) se smatra prilično visokim ukoliko se kreće oko 5%, dok je u slučaju HT-a ta cifra, ovisno o fluktuacijama tržišne cijene, dosezala i low teens razine (između 12% i 15%). A kad uzmemo u obzir tako izdašnu dividendu, koja je dioničarima u minule dvije godine isplaćena u gotovini, te joj pridodamo netom predloženu dividendu za prošlu godinu od 34,05 kuna po dionici, dolazimo do uistinu spektakularnih brojki. Naime, svi oni građani koji su se svojedobno gurali u dugim redovima kako bi se domogli paketa dionica po povlaštenim uvjetima, te potom redovito ubirali dividendu, ali i šest dionica kao nagradu za jednogodišnju apstinenciju od prodaje, danas u rukama imaju 62,5% vrjedniju aktivu.

I ne samo to. Jer podijelimo li vrijednost cjelokupnog paketa (27.134,22 kune) s brojem dionica (63 + 6 nagradnih) dolazimo do brojke od 393,25 kuna po dionici, što je vrlo blizu apsolutnog rekorda (419 kuna), za kratko dosegnutog samo prvog dana burzovne trgovine. Poslije toga je cijena samo još jednom dotaknula okruglih 400 kuna, da bi potom, slijedeći ostala izdanja domaćeg tržišta kapitala, bila uvučena u vrtlog masovne likvidacije, počesto obilježene i paničnim reakcijama ulagača, odnosno, drastičnim rušenjem cijene.

Tada se činilo kako je prodaja dionica u samom početku imala više ekonomskog rezona, a u teoriji, oni najuporniji, koji su se uspjeli progurati kroz šumu naloga za prodaju, mogli su napraviti jako dobar posao, ubravši vrlo izdašan profit već tijekom listopada 2007. godine koji su potom mogli reinvestirati i dodatno oploditi svoj kapital. Međutim, brojke im baš ne idu u prilog, jer uz doista očajnu izvedbu tržišta kapitala, obilježenu intenzivnim negativnim trendom, trebalo je imati jako puno znanja i sreće da bi se nadmašila statistika iz prethodnoga pasusa. Za ilustraciju može poslužiti izvedba dionica Ericsson Nikole Tesle i Instituta građevinarstva Hrvatske. Potonje su često bile predmet euforičnih komentara i reakcija ulagača (natječaj za autocestu Bar - Boljare u Crnoj Gori samo je jedan od posljednji u nizu povoda za optimizam), no unatoč dinamičnim skokovima cijene, a kada se uzme u obzir dividenda isplaćena tijekom protekle dvije godine, rezultat je još uvijek prilično razočaravajući - minus od gotovo 72% (zaključno s jučerašnjim danom). Ericsson Nikola Tesla se pak može pohvaliti znatno izdašnijom dividendom, no rezultat je u konačnici opet negativan - pad cijene od sredine rujna 2007. do danas od oko 46%. Drugim riječima, dionice HT-a se ipak isplatilo - držati. Itekako isplatilo.

* autor posjeduje manju količinu dionica HT-a