Nakon posrtanja početkom veljače, opstojnost ključne psihološke razine od 10.000 bodova za Dow Jones Industrials još je jednom dovedena u pitanje, na samom zalazu svibnja, mjeseca koji bi većina investitora najradije - zaboravila. Neki će ga pamtiti po eskalaciji krize u Grčkoj, koja je, asistencijom Međunarodnog monetarnog fonda, barem privremeno sanirana izdašnim paketom pomoći (teškim 110 milijardi eura), dok će se drugi nerado prisjetiti negativnih implikacija svojevrsne krize povjerenja koju je stanje u Grčkoj isprovociralo, nanijevši poprilične gubitke tržištima kapitala širom svijeta.
Burzovni indeksi razvijenih tržišta redom su 'popadali' na negativan teritorij (u odnosu na početak godine), zašavši u korekciju koja se sada i na Wall Streetu mjeri dvoznamenkastim brojkama. I tu se, naravno, počinju lomiti koplja dvaju suprotstavljenih tabora koji različito gledaju na aktualnu krvnu sliku tržišta kapitala. Optimisti zasigurno likuju nad činjenicom da je ključna psihološka barijera s početka priče (za sada) uspješno obranjena, suprotstavljajući nimalo ugodnom razvoju situacije na Starom kontinentu tezu o globalnom oporavku koji s druge strane Atlantika uzima maha.
Međutim, da ipak sve nije tako ružičasto, upozorava onaj drugi, pesimistično nastrojeni kamp, trpajući aktualnu klimu na financijskim tržištima u povijesni kontekst. Jedno od zvučnijih imena predstavnika skeptičnog tabora, John Hussman, dobio je solidan prostor za svoje zaključke u Wall Streetu Journalu, upozoravajući kako su u minulih pola stoljeća pojedini tehnički indikator izgledali ovako loše u svega dvadesetak navrata. Što je još važnije, epilog takvih zapleta bio je u prosjeku pad cijena dionica za čak 20% tijekom idućih 12 mjeseci. To bi u konkretnom slučaju značilo pad Dow Jones Industrials indeksa u neposrednu blizinu granice od 8.000 bodova, a možda i više od toga, jer intenzivniji rast koji prethodi korekciji u pravilu samo pojačava agoniju investitora.
A to nas zapravo dovodi do onog najbitnijeg - kako okarakterizirati negativne manifestacije u ovom trenutku znatno povećane averzije ulagača spram rizika? Optimisti, naravno, dopuštaju mogućnost korekcije koja bi donekle 'ohladila' tržišta, jer vrijednost američkih burzovnih indeksa (da one širom zemalja u razvoju niti ne spominjemo) u razdoblju od ožujka prošle pa do kraja travnja ove godine uvećana je za čak 70%. Međutim, taj period dramatičnog rasta pesimisti su skloni okarakterizirati kao klasičan bear market rally, odnosno, pozitivnu korekciju unutar dugoročno negativnog trenda, odbacujući tezu prema kojoj godinu dana intenzivnog rasta predstavlja početak uzlaznoga trenda. I pritom nude povijesne usporedbe, navodeći primjere iz tridesetih ili sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kada je negativan trend znao potrajati cijelo jedno desetljeće (ili čak dva, u slučaju Velike depresije).
Analitičar Russell Napier, koji je zbivanja na financijskim tržištima sklon proučavati u povijesnom kontekstu, vjeruje kako se trenutno nalazimo u divovskom negativnom trendu, započetom još krahom dot-com manije s početka stoljeća. Po njemu, ožujak 2009. godine nipošto nije označio vrhunac silaznoga trenda, od kojega nas dijeli možda i nekoliko godina, obilježenih dramatičnom erozijom vrijednosti burzovnih indeksa. Doista je malo onih koji podupiru tako apokaliptičan pogled, no zato je sve više onih koji iz 'preventivnih razloga' premještaju aktivu, a redukciju equity pozicija upotpunjavaju gomilanjem gotovine ili kratkoročnih instrumenata tržišta novca. I planiraju se toga držati sve dok se razina zaduženja i upotreba poluge (leverage) od strane financijskih institucija ne svedu u znatno prihvatljivije razmjere.