Kad su poslovi i karijere u pitanju, često možete čuti izjavu kako ljudi u mnogo slučajeva ne daju otkaz zbog posla, nego zbog svojih nadređenih.
Da u tome ima istine, svjedoče brojni primjeri iz okoline gdje su ljudi nezadovoljni organizacijom i liderom koji ne raspolaže potrebnim vještinama da bi održao kvalitetnu radnu dinamiku tima.
Tome sam osobno svjedočila nekoliko puta, a posebno živopisan primjer dogodio se prije nekoliko godina kada sam radila u maloj tvrtki u kojoj je nadređena silno željela stvoriti kvalitetnu radnu atmosferu, no to joj nikako nije polazilo za rukom. Unutar dvije godine godine ta tvrtka je promijenila (brojali smo jednom prilikom na pauzi) više od 50 zaposlenika.
Dakle, više od 50 ljudi je procirkuliralo i zadržalo se samo toliko koliko im je trebalo da shvate da takav odnos s nadređenim, stav, pristup zaposlenicima i atmosfera - su gora stvar od činjenice da se vraćaju na burzu.
Najfascinantnija stvar u tome je bila činjenica da se dotična šefica nikada nije zapitala je li problem u njoj, nego je zaključila da su ljudi jednostavno - neradnici.
Cameron Morrissey, ugledni američki trener lidera, iz prakse je iznio svoja 4 zaključka zašto ljudi napuštaju nadređene, a ne svoje poslove.
1. Nadređeni je izgubio povjerenje i kredibilitet kod svojih zaposlenika
Trudi li se vaš nadređeni održati dobru atmosferu u uredu? Je li pošten i transparentan? Objašnjava li i stoji iza svojih odluka? Demonstrira li svoja znanja i vještine?
2. Zaposlenici se osjećaju podcijenjeni
Pita li vas za savjet? Uvažava li vaše mišljenje i traži li povratnu informaciju? Pohvaljuje li vaš dodatni angažman ili uspješno izvršen zadatak/projekt?
3. Ne postavlja konkretna očekivanja
Kako donosi odluke - odmah odlučuje ili ih odgađa? Komunicira li sa svojim zaposlenicima i definira im točna zaduženja? Predomišlja li se često po pitanju prioriteta i odluke donosi u posljednji tren?
4. Onemogućuje napredak
Pravi menadžer, odnosno lider, pronaći će način kako da izvuče maksimalan potencijal iz svojih zaposlenika. Omogućuje li svojim zaposlenicima nove izazove? Dopušta li im da istražuju područja svog interesa?
Ne možemo svi biti gimnastičari, niti možemo svi biti poligloti, niti učitelji, niti detektivi. Zapravo, možemo biti sve to, ali ne znači da smo dobri, podobni i sposobni za kvalitetno obavljanje opisa tog posla.
Zato, prilikom odabira i napuštanja posla mnogi kao iznimno važnu, ako ne i presudnu, stavku naglašavaju želju za dobrim liderstvom. Jer tada i najdosadniji posao može postati zanimljiv, a neprofitabilna tvrtka znatno uspješnija.
Ukoliko nije motiviran isključivo novcem, zaposlenik će biti zadovoljan ako je vidljiv, cijenjen, ohrabren, ima jasno definiranu ulogu, a istovremeno je slobodan da doprinese koliko želi i može.