ZAGREB - Dioki je do jučer platio Ini oko 50 milijuna kuna i tako odblokirao svoj račun, koji mu je Ina blokirala 20. svibnja zbog neplaćenih računa za plin. Dioki je dug platio u zadnji tren, jer mu je Ina zaprijetila da će mu od danas obustaviti isporuku etana, a u sljedećih 48 sati i isporuku prirodnog plina.
Ta hrvatska petrokemijska industrija dvostruko je ovisna o Ini, jer od nje dobiva sirovinu - etan, kao i energiju - prirodni plin, za preradu tog etana u etilen.
Nije sav plin iz Rusije
Prema Ininu priopćenju, Dioki joj duguje ukupno 120 milijuna kuna, a dio duga vuče se još iz 2009. Ina tvrdi da se već mjesecima ne uspijeva dogovoriti s Diokijem o novom ugovoru za isporuku plina i o otplati dosadašnjeg duga pa “više nije u mogućnosti podržavati trenutnu situaciju”. Naravno, Ina utjeruje dugove kod svojih najvećih kupaca, kao što su HEP, Dioki i ostali, da bi prikupila novac za plaćanje svojih dugova državi.
Druga strana priče stiže iz Diokija, koji tvrdi da mu je Ina gotovo udvostručila cijenu plina, a uz 50 posto skuplju struju proizvodnja postaje upitna.
Dioki pritom izvlači također jake argumente: Ina mu, kaže, naplaćuje kubični metar plina prema ruskoj formuli, što je 2,07 kuna, kao da sav plin koji Dioki troši kupuje od Rusa i doprema tisućama kilometara do Hrvatske.
Istina je, kaže Dioki, da dvije trećine plina Ina proizvodi ovdje, u Hrvatskoj, i da je cijena proizvodnje tog kubičnog metra znatno niža, navodno ispod jedne kune po kubiku, čemu pridonose i izuzetno niske koncesije za vađenje tog plina.
Kako je kupio Dioki
Dioki je do kraja ove godine spreman plaćati kubik plina 1,41 kunu ili 20 posto više nego lani, no Ina na to ne pristaje. Dioki optužuje Inu, odnosno mađarski MOL da koristi svoju monopolističku poziciju na tržištu jer industrija u Hrvatskoj ne može birati od koga će kupovati plin.
Robert Ježić, većinski vlasnik Diokija i čovjek koji je prekjučer preuzeo mjesto predsjednika Uprave tvrtke, nakon ostavke dotadašnjeg direktora Zdenka Beloševića, ovih dana nije razgovorljiv. Jučer nam je samo kratko rekao da “nema naznaka kako će doći do isključenja plina” te da mu je to prvi dan u kojem je “optimističan”.
Ježić se u hrvatskoj petrokemijskoj industriji formalno pojavio u svibnju 2004. godine, kad je od Dom fonda, koji je vodio Darko Ostoja, kupio 50,91 posto Diokija za 111,9 milijuna kuna. U rujnu je od Kapitalnog fonda kupio još 25 posto plus jednu dionicu za dvadesetak milijuna kuna i tako osvojio 76 posto Diokija, što mu je dovoljno da potpuno kontrolira tvrtku.
Vladaju Kina i Indija
Transakcije je, navodno, financirala Hypo banka iz Klagenfurta. Ježić je ovih godina uživao potporu bivšeg premijera Ive Sanadera i njegova čovjeka u Ini Josipa Petrovića pa mu je zato biznis dobro išao.
Međutim, činjenica je da je industrija kakvom se bavi Ježić posljednjih godina, kao i mnoge druge industrije, iz razvijenih zemalja prešla u Kinu i Indiju koje su najveći potrošači njezinih sirovina i sagradile su najmodernije petrokemijske pogone. Diokijevi su stari 35 do 40 godina.
1300 zaposlenih, plaća 5600 kuna
Kada je Robert Ježić 2004. preuzeo Dioki, grupacija je, tvrde sindikalci, bila u potpunom rasulu. Od 2000. do 2003. Dioki je napustilo oko 460 ljudi, a stara je uprava, na čelu s Vladimirom Šelebajem, zatvorila pet pogona i prodavala nekretnine.
Danas grupa Dioki, u čijem su sastavu Dioki, DINA - Petrokemija, Dioplin, Kijac nekretnine, Diokiplastika i riječki dnevnik Novi list te talijanski Adriaoil, zapošljava oko 1300 ljudi, a prosječna neto plaća je 5600 kuna.
- Bili smo zadovoljni kada je Ježić preuzeo Dioki jer ga je zanimala proizvodnja, a time i radna mjesta - kaže Josip Pavelić, povjerenik Sindikata energetike, kemije i nemetala u Diokiju.
Ježićev put do uspjeha usko je vezan uz Dioki. Do 2004. za tog je biznismena iz Rijeke malo tko u Hrvatskoj znao. Počeo je u mladosti kao skiper na brodu jednog od poznatih i moćnih Ininih direktora koji je radio u Italiji, preko kojega je Ježić ušao u naftni i petrokemijski biznis. Poznat je po dobrim vezama u politici - osim Ive Sanadera, prijateljski je vezan i sa SDP-ovcem Slavkom Linićem.
Korijeni Diokija sežu u 1959., kada je u Zagrebu osnovana Organsko-kemijska industrija (OKI), koja je dvije godine potom sagradila petrokemijski kompleks na Žitnjaku. OKI se 1991. izdvaja iz Ine, u sastavu koje je bio od 1976.