Povodom članka objavljenog 31. ožujka 2020. godine na web stranicama Jutarnji.hr pod naslovom "GLOBUS: KAKO NAS JE SPASIO DUH ANDRIJE ŠTAMPARA Njegovih 10 temeljnih zapovijedi javnog zdravstva bilo je ključno da ne doživimo talijanski scenarij" na zahtjev za ispravkom netočne ili nepotpune informacije objavljujemo ispravak dr. med. spec. obit. med., akupunkturistice Josipe Rodić, predsjednice Hrvatske udruge ugovornih ordinacija (HUUGO):
Nekoliko važnih činjenica a čitatelji će sami donjeti svoje zaključke:
1. komentar autorice: Problem epidemije COVID 19 infekcijom zatekao je, citat: …. privatne ordinacije obiteljske medicine, ginekologije, stomatologije ili pedijatrije baš u trenutku kada su te privatne ordinacije krenule u život…….završen citat.
1. Činjenica: liječnici primarne zdravstvene zaštite ( pedijatri, ginekolozi, liječnici dentalne medicine, medicine rada, obiteljske medicine ) privatni su ugovorni zdravstveni djelatnici u obavljanju javno zdravstvene službe od 1997 g kada u RH kreće zakupizacija ordinacija . Temelj zakupizacije je činjenica da tadašnji Ministar zdravstva prof emeritus A Hebrang uviđa da zemlja ratom uništena raspolaže s nedostatnim sredstvima namjenjenim zdravstvenoj zaštiti. Po uzoru na modele primarne zdravstvene zaštite u zemljama Europe pokreće model zakupizacije koji će biti jeftiniji, dostupniji , učinkovitijii od postojećeg modela domova zdravlja. To je činjenica. Liječnici zakupci troše bitno manje sredstava za zdravstvenu zaštitu osiguranika u usporedbi s domovima zdravlja.O tome govori knjiga Ekonomskog instituta Zagreb ( autorica prof M Vehovec ) ..O zdravstvu iz ekonomske perspektive.. Citat: Javno financiranje PZZ fiskalno više nije bilo održivo kao isključivi model PZZ te je u prvoj polovici 1990. provedena privatizacija.
Zapravo se radi o kvazi privatizaciji koja ima mnoga ograničenja.
Koncesionari u prostorima DZ ne mogu slobodno upravljati troškovima, što se od privatnika očekuje.
Liječnici koncesionari su usprkos kvazi privatizaciji u javnoj službi, jer ne rade po principu profita i imaju jednostrano obvezujući ugovor s HZZO-om kao neprofitnom proračunskom ustanovom.U 2012.g. timu OM-a dodijeljeno je prosječno 281,40kn po osiguraniku:
- tim OM-a u sklopu DZ-a dobije 322,50kn po osiguraniku
- tim liječnik koncesionara dobije 270,20kn po osiguraniku
- evidentno je iz analiza HZZO-a da timovi OM-a u sklopu DZ-a prosječno imaju manji broj opredijeljenih osiguranika, prosječno 1.340, dok koncesionari u prosjeku 1.780
- nije jasno kako to da po osiguraniku dobivaju više sredstava nego koncesionari
- Rezultati analize pokazuju da kod timova OM-a koji su u sklopu DZ-a visina sredstava nije korelirala s brojem pacijenata, dok je kod timova OM-a koje vode koncesionari utvrđena statistički značajna povezanost između broja osiguranika i visine dodijeljenijh sredstava po timu .....završen citat.
Važno: Usporedba izdvajanja ukupnih sredstava za PZZ-u u vremenu od 1997. (23,1%) do 2013.g. (12,07%) pokazuje drastično smanjenje sredstava za PZZ u odnosu na ukupnu potrošnju za zdravstvenu zaštitu.
2. Komentar autorice: Citat:….otad javni sustav ima problema s ordinacijama u depriviranim područjima jer tamo nema zainteresiranih ……završen citat.
2. Činjenica: problem s ordinacijama u depriviranim područjima kreće u trenutku kada županije I gradovi ne raspisuju natječaje za dodjelu koncesija 2016.g. Domovi zdravlja zadržavaju ordinacije za sebe, nude plaće od 6000,00 do 7.000,00 kn za rad u takvim ambulanatama , no na to nitko od liječnika ne pristaje. Zainteresirani za rad u koncesiji uzalud čekaju natječaj i takve ambulante ostaju prazne, liječnici odlaze trbuhom za kruhom .Tada se ravnatelji dosjete ugovaranja tzv timova bez nositelja. To znači da domovi zdravlja upošljavaju jednog liječnika i preraspoređuju ga u dvije, tri , četiri, pet ordinacija.
Već prema potrebi. Dakle stanovnici nemaju svog izabranog liječnika 5 dana u tjednu, 7,5 sati dnevno. Već jedan dan u tjednu. Time je bespovratno narušeno načelo primarne zdrastvene zaštite: dostupnost, kontinuiranost i sveobuhvatnost. Liječnik primarne zdravstvene zaštite stari sa svojim pacijentima, poznaje njegovu obitelj, njegove navike, genetiku etc.
I za kraj: Ustav RH ( Čl. 134 I 135 ) , Zakon o zdravstvenoj zaštiti ( Čl 11 ) , Zakon o regionalnoj I lokalnoj samoupravi ( Čl 19 I 19 a ) govore da je za organizaciju I sufinanciranje primarne zdravstvene zaštite odgovorna lokalna samouprava. Dakle županije I gradovi. Župani I gradonačelnici imaju Ustavnu I zakonsku obvezu planiranja I sufinanciranja ordinacija u depriviranim područjima, na otocima. Oni nesmiju stanovnike ostaviti bez liječnika i medicinske sestre i reći : a što ja tu mogu kad nitko neće. To je njihova obveza i moraju iznaći načina i privući liječnike I sestre.Oni moraju planirati specijalističko usavršavanje liječnika kako ordinacije po umirovljenju nositelja prakse ne bi ostale prazne. Zato danas nedostaju svi: I pedijatri I ginekolozi I obiteljski liječnici. Danas 400 000 žena nema svog izabranog ginekologa zato što ginekologa nema.Prisilljene su zdravstvenu zaštitu tražiti u privatnim poliklinikama I platiti je iz svog džepa. Ali od njihovih se plaća svaki mjesec izdvaja dopirnos za zdravstveno osiguranje! Ginekolog za jednu ženu godišnje dobije 17,00 kn. U domovima zdravlja jedini koji priskrbljuju sredstva svojim radom su liječnik I sestra. Ta sredstva sjedaju na račun doma zdravlja, a ravnatelj ih onda raspodijeljuje na: administraciju, tehničko osoblje, upravu, etc. Ono što ostane dobijaju liječnik I sestra. To se naziva robovlasništvom. Činjenica da 90% osiguranika za svog izabranog liječnika bira ugovornog liječnika govori sve. Moramo se ugledati u zemlje čiji su pokazatelji zdravstvene zaštite bolji od naših (na samom smo dnu ljestvice zemalja EU) gdje lokalna smouprava financira primarnu zdravstvenu zaštitu. O tome autorica ne piše , a trebala bi. Prostori domova zdravlja građeni su doprinosima svih nas, oni se nužno moraju preurediti u prostore za palijativnu skb jer smo 5. zemlja u svijetu po starosti populacije , na vrata nam kuca epidemija demencija, koja će nas dočekati nespremne. Usluge takvih palijativnih centara moraju biti besplatne za stanovništvo, financirane od strane županija I gradova. Tako bi danas govorio prof A Štampar I to bi bila njegova vizija prenamjene domova zdravlja.