S Banije napokon stižu i dobre vijesti. Ili barem ne tako crne kao u protekle dvije i pol, gotovo tri godine koliko se ovaj kraj bori s posljedicama potresa. I zadnji stanovnici kontejnerskih naselja idućih bi tjedana trebali dobiti zidani ili drveni krov nad glavom. Petrinja više ne izgleda samo kao grad ruševina nego i kao veliko gradilište, a nove zgrade i kuće podižu se i na glinskom području kako bi se prije zime u njih uselili ljudi koji su tog 29. prosinca 2020. u samo nekoliko jezivih sekundi postali beskućnici. U Sisku još nije počela masovna izgradnja stambenih objekata, što je samo jedan pokazatelj da obnova ipak ne ide kao po špagi, no situacija više nije ni približno beznadna kao još početkom ove godine kada je na funkciju potpredsjednika Vlade i ministra prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine došao Branko Bačić. On je preuzevši glavnu ulogu u upravljanju obnovom, u svibnju obećao da će do kraja listopada biti zbrinuti svi građani koji žive u mobilnim stambenim jedinicama ili u kontejnerima. Zacrtani se rok približava, a na Baniji je doista sve manje kontejnerskih naselja. Po selima, međutim, još uvijek dosta ljudi životari u kontejnerima ili kamp-prikolicama postavljenima u dvorištima pokraj teško oštećenih kuća koje još čekaju da do njih dođe građevinska operativa. Oni nerado pristaju na preseljenje, pogotovo u neki privremeni smještaj daleko od mjesta gdje su navikli živjeti, kao što je hotel Top-Terme u Topuskom, gdje bi, po zamisli države, trebali prezimiti, pa je za neke još uvijek neizvjesno gdje će provesti najhladniji dio godine.
U Ministarstvu graditeljstva Globusu potvrđuju da su dosad od ukupno 11 iseljena četiri kontejnerska naselja - Prnjavor Čuntički i Mošćenica u Petrinji te Kolodvor i Zagrebačka u Sisku. Do kraja kolovoza su zbrinuli 319 osoba koje su bile smještene u 203 kontejnera, no ljudi žive u još 87 takvih limenih kutija u kojima su završili silom prilika i ne sluteći da će u njima provesti još dvije zime i tri ljeta. Korisnici kontejnera, kažu nam u Ministarstvu, zbrinjavaju se putem nekog od 11 modela, a službenici Ministarstva i predstavnici gradova Siska, Petrinje i Gline u svakodnevnom su kontaktu s ljudima te se u dogovoru s njima nalazi najbolje rješenje. Svi će oni, uvjeravaju nas Bačićevi ljudi, dočekati zimu u primjerenijem smještaju, odnosno biti zbrinuti do 1. studenoga.
Stanarima kontejnera čiji domovi još nisu obnovljeni nudi se kao privremeno rješenje financiranje najamnine zamjenskog smještaja i režija, smještaj u državne stanove, u zamjensku nekretninu koju je kupio APN, stanove koji se grade po programu OPKK, mobilne i montažne kuće...
U Ministarstvu kažu da se gradi 20 višestambenih zgrada s 305 stanova i da se to financira sredstvima Europskog fonda za regionalni razvoj. U Petrinji i Glini gradi se 12 zgrada sa 180 stanova koje bi trebale biti dovršene tijekom listopada, a u Gvozdu i Topuskom do kraja godine. Zimus je počela gradnja triju zgrada u Glini i jedne u Dvoru koje će biti gotove u siječnju 2024. Prvenstvo za smještaj u te stanove imat će građani koji su ostvarili stanarsko pravo odnosno koji su do potresa živjeli u državnim nekretninama. No pravo na te stanove imat će i ostali, a prioritet će dobiti korisnici kontejnera koji su bili vlasnici nekretnina stradalih u potresu, a koje još nisu obnovljene.
„Stvarno je krenulo. Da je Bačić prije dvije godine bio ministar s ovakvim ovlastima i da je obnova išla ovakvim tempom, svi bi se odavno iselili iz kontejnera. Ministar je spreman razgovarati i prihvatiti savjet. Kažem vam onako kako jest”, govori nam dogradonačelnica Gline Branka Bakšić Mitić, koja se nikad nije ustručavala kritizirati Vladu zbog spore obnove. Otkriva da se u Glini gradi šest zgrada koje bi trebale biti useljene u listopadu, a u njima bi trajni smještaj trebali naći ljudi kojima su kuće srušene u potresu, ali i neki koji ni prije potresa nisu imali riješeno stambeno pitanje te su živjeli kao podstanari. Ako su imali ugovor o najmu, država im je, kaže Bakšić Mitić, sada spremna osigurati smještaj u kojem će moći ostati doživotno. Dodaje i da je dio Glinjana smješten u Topuskom, a neki su, dok čekaju obnovu, unajmili kuće jer im najamninu plaća država. Po njezinim riječima, u Glini se dovršavaju i drvene kuće u nizu koje će uskoro biti useljene, a stambena im je površina 35 ili 45 kvadrata te su vrlo kvalitetno izgrađene. Nekim stradalnicima država gradi kuće, a neki su se, uglavnom mlađi ljudi, odlučili na samoobnovu koja se, tvrdi Bakšić Mitić, pokazala kao najbrže rješenje jer se vlasnici sami pobrinu za projektiranje i gradnju svojih domova, a država im pokrije sve troškove.
Svi koji su još u kontejnerskom naselju do zime bi, ističe Branka Bakšić Mitić, trebali biti u čvrstim objektima, a vjeruje da će kuće biti obnovljene i onima koji žive u kontejnerima u vlastitim dvorištima.
„Za neke od njih sam od Ministarstva tražila da dobiju montažne kuće. Vidjet ćemo što će s time biti. To još treba malo ubrzati. Jedna žena od 92 godine živi u kamp kućici pokraj koje su joj vrt i kokoši, ima malu mirovinu i ne želi se nikamo seliti. Neki pak ne žele ostati na selu nego traže zamjenske objekte u gradu, u Glini ili negdje drugdje na području Sisačko-moslavačke županije i koriste se pravom da im ih država kupi”, ističe Bakšić Mitić dodajući da će većini ljudi s glinskog područja koji će se do zime useliti u nove domove oni biti trajno rješenje. Onima kojima se nudi privremeni smještaj u zidanim objektima na trošak države ona savjetuje da ga prihvate jer je to svakako bolje od kontejnera.
Optimistična je i gradonačelnica Petrinje Magdalena Komes koja otkriva da je na području njezina grada još 20-ak ljudi u kontejnerima, ali ne zadugo jer je svima ponuđen smještaj u čvrstim objektima na trošak države i kontejneri se iz dana u dan sve više prazne. Neki od njih su toliko trošni da prokišnjavaju, no svi oni uskoro odlaze u povijest. I Komes građanima, posebno onima koji još žive u kontejnerima u svojim dvorištima, savjetuje da se, ako ikako mogu, u vlastitoj režiji prihvate obnove svojih kuća sa žutim naljepnicama jer će im država platiti i projekt i izgradnju, pa čak i namještaj. Oni koji se ne snalaze u administrativnom dijelu tog cijelog postupka mogu računati na pomoć službenika koji će im voditi cijeli proces. Dosta je Petrinjaca već tako obnovilo svoje domove, a pri kraju je i izgradnja osam stambenih zgrada sa 128 stanova u koje će se uskoro useliti stradalnici potresa, većinom oni koji su i prije živjeli u zgradama. U planu je, dodaje Komes, još osam takvih zgrada u kojima će, osim za stradalnike potresa, biti i stanova za one koji bi ih kupili po povoljnim uvjetima i tako riješili svoje stambeno pitanje. Kao primjer gradonačelnica navodi neke od 1500 vojnika u petrinjskoj vojarni koji vikendom odlaze kući u razne dijelove Hrvatske, a rado bi se preselili u Petrinju. Gradu je svakako u interesu privući mlade obitelji. U Petrinji, kaže ona, nije bilo puno državnih stanova u koje bi se nakon potresa mogli smjestiti ljudi bez krova nad glavom, pa su mnogi bili prisiljeni napustiti grad, pogotovo majke sa djecom.
„Nakon potresa je u vrtiću ostalo samo nekoliko djece, a sada ih je čak 530, pa smo izgradili i nove kapacitete, a u planu nam je i gradnja još jednog vrtića koji će također biti pun. Prošle je godine u škole bilo upisano 90-ak, a ove godine više od 150 prvašića. Ljudi se vraćaju u Petrinju, neki čak i iz inozemstva. U odnosu na 2020. značajno se povećao broj broj obrta. Krajem srpnja ih je bilo 474 i taj broj stalno raste. Petrinja se diže iz pepela. Trenutno je najjači građevinski sektor, a tu su i brojne uslužne djelatnosti jer je zbog obnove u gradu velik broj radnika. Ne želim da Petrinja bude grad slučaj. Još smo u obnovi i treba nam pomoć, ali sada smo na prekretnici i radimo na brojnim projektima koji bi u budućnosti trebali razviti inovativne industrije i tako zadržati postojeće i privući nove stanovnike”, govori Magdalena Komes. Napominje da je Gavrilović i dalje važna gospodarska karika od koje živi oko 500 ljudi. Otkriva nam i da je Grad povukao 46 milijuna eura iz Fonda solidarnosti, za obnovu javnih zgrada poput Hrvatskog doma, Centra za mlade, Gradske vijećnice...
„Preuzeli smo na sebe obnovu stare gradske jezgre oko parka u kojem su sve zgrade pod spomeničkom zaštitom. Riječ je o 26 zgrada i na mnogima su već počeli radovi u suradnji s Ministarstvom kulture koje financira obnovu. Obnova jedne zgrade u staroj gradskoj jezgri traje desetak mjeseci i vjerujem da bi za dvije do tri godine sve moglo biti gotovo. Tu su još 42 zgrade s nižim stupnjem spomeničke zaštite za koje Grad provodi postupak obnove, a plaća Ministarstvo graditeljstva. Županija obnavlja škole. Radi se bez radnog vremena i grad je pun dizalica. To budi novu nadu”, zaključuje prva žena Petrinje, u čijoj je povijesnoj jezgri, smještenoj samo pet kilometara od epicentra potresa, malo koja građevina izdržala potres bez većih oštećenja, a neke su srušene do temelja.
Dosad je, ističu u Ministarstvu graditeljstva, uređeno 157 državnih stanova koji se prioritetno koriste za smještaj građana koji borave u kontejnerskim naseljima. U gradnji je i 166 montažnih kuća, od čega 57 u Petrinji, 74 u Glini i 35 u Sisku. U njih će se također smještati ljudi koji čekaju obnovu svojih domova. U Glini su već pod krovom 52 takve kuće, u Petrinji 40, a u Sisku je gradnja tek nedavno počela. U nabavi je dodatnih 125 visokoenergetskih mobilnih kuća za privremeni smještaj korisnika kontejnera koji ne ostvaruju pravo na obnovu jer nisu bili vlasnici nekretnina kao i za one koji borave u kontejnerima uz svoje obiteljske kuće i ne žele napustiti svoj dom.
Na mjestima uskoro bivših kontejnerskih naselja bit će formirana manja naselja s visokoenergetskim mobilnim kućama u koje će se smjestiti korisnici koji ne ostvaruju pravo na obnovu odnosno prije potresa nisu bili vlasnici nekretnina u kojima su stanovali.
U Ministarstvu su nam iznijeli još malo brojčanih podataka o tijeku obnove. Sredstvima Fonda solidarnosti za obnovu zgrada javne namjene i prometne te komunalne infrastrukture obnavlja se, tvrde, vrlo velik broj zgrada i infrastrukture na području obuhvaćenom zagrebačkim i petrinjskim potresom. Ugovoreno je 1330 projekata ukupne vrijednosti 3,28 milijardi eura, od čega se iz FSEU financira 1,003 milijarde eura. Obnova je potpuno završila na 10.216 privatnih zgrada i kuća. Trenutno je aktivno 987 gradilišta. Po modelu samoobnove, odnosno dodjele novčane pomoći građanima za samostalno vođenje obnove ili gradnju kuća, dosad je isplaćeno 60,1 milijuna eura.
Radove organizirane obnove obiteljskih kuća i zgrada trenutno izvodi 71 građevinska tvrtka. Zbog nepoštovanja ugovornih obaveza s pojedinim su izvođačima raskinuti ugovori te su uvedeni novi. U tijeku je nabava za izvođenje radova konstrukcijske i nekonstrukcijske obnove te gradnje obiteljskih kuća na 1182 lokacije. Sveukupno je u obnovu dosad uloženo 2,05 milijardi eura, od čega milijardu eura iz Fonda solidarnosti, 600 milijuna eura iz državnog proračuna za obnovu javne infrastrukture te 450 milijuna eura iz državnog proračuna za obnovu privatne imovine.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanome izdanju novoga broja Globusa
Pretplatite se, donosimo Globus sigurno do vašeg doma!
01/22 55 374
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.