Zašto nešto sto može biti riješeno dogovorom dvije strane u jedno popodne, uz jednu kavu, traje tolike godine i zahtjeva toliki angažman?
Srećom, dolazi AI, zamjenit će sve sudionike (ili večinu) ovog nepotrebnog procesa.
Vrijednost zemljišta i nekretnine doista nije teško odšacati, plus dodaš još extra nešto da se ljudi be osjećaju zakinuti od svoje države. To smo dakle riješili.
Promjena GUP-a, bez da si osigurao novce za izvlaštenja je kao da si otišao u svadbu bez one stvari. A GUP ionako mjenjaju mešetari pa neće biti šteta da to radi AI umjesto njih. Ili barem urbanisti. Planeri.
Urbanizam urbanistima!
A opčinarima uvesti drugu i treću smjenu. Ako gradonačelnik može subotama i nedjeljama pohoditi protokolarne dužnosti , noćima koncerte, sto ne bi pravnici mogli popodnevnu smjenu “tući”?
Ovo je užasno za čitati, kamo li preživljavati.
Žao mi je i djevojčica i majke. Kakav to otac oduzima kćerima majku?
Da je riječ o nepravdi, vidljivo je iz aviona.
Da konce vuče posesivna svekrva, moguće je. Da se događa bezobzirna osveta, nije isključeno.
Ali da dolazi do takve zloupotrebe sustava, to je upravo nevjerojatno.
Državnim institucijama treba uvesti rad u tri smjene, da se takve stvari rješavaju brže. Ukoliko država to ne može organizirati, neka se ne pača u stvari koje nerazumije i ne može rijesavati.
Ne samo da pravda nije zadovoljena u slučaju te trojice napadača (nisu dobili zasluženu kaznu), već i mladiću i obitelji kojima je cijeli život okrenut naopačke, društvo je okrenulo leđa. Ne samo kroz pravosuđe koje je propustilo kazniti zlodjelo , već kroz dugotrajnu brigu za mladića i obitelj.
Kao da netko u ministarstvu isto nije završio(prošao) 3. razred srednje, s upisao je 4…
Jedan, dva,…četiri,
Jedan, dva,…četiri….naprosto nešto fali?
Tko piše zakone? Jel se zna imenom i prezimenom tko stoji iza “bugova” u zakonima?
Tko izglasa takve problematične zakone?
I koliko je vremena potrebno da se učine logičnima? Ili samo novinari ne naprave svoju domaću zadaču pa ne provjere sve informacije?
“U Italiji i Španjolskoj je 250, u Francuskoj više od 400.”
To je usporedba na razini da prosječan kupac Zare potroši u prosjeku četvrtinu onog u Prade.
Ne postiže se “luksuznost destinacije” sa par objekata koji su nadstandardni, već kontinuiranim, stalnim podizanjima “prosječnosti”. Hyat na Ugljanu i ono čudo na Dugo otoku su devijacije.
“Iscrpljujemo prirodne resurse za male novce,…”
Da, zato sto dajemo strancima da ih iskorištavaju, umjesto da sami u njih ulažemo. Pa ako nemamo sredstava za investicije, ostavimo prazan prostor za našu djecu koja će možda imati.
“… što je suprotno našim željama’, upozorava Ostojić”
Tko smo to “mi”? Vlasnici turizma u Hrvatskoj? Mi, državljani RH?
Tko određuje sto je “strategija” turizma u RH?
Hebrangovo argumentiranje mi je najjasnije sto je i logično jer je medicinar koji se s problematikom susretao u stvarnom životu.
Svidja mi se Vučetićevo argumentiranje, strukturirano, razumljivo, sa slijedom misli koji jasno objašnjava zašto je eutanazija i filozofski prihvatljiva.
Štahanovo mi je pomalo nedokućivo i nerazumljivo, a u dijelovima koji su mi razumljivi ili mi nije relevantno, ili mi ne djeluje da ima težinu.
Kao da je “po zadatku” pokušao sklepati neku argumentaciju protiv eutanazije, a ni sam nije siguran. Sto me dovodi do razmišljanja, a uzimajući u obzir i ostale odgovore, da zagovornici eutanazije dobro razumiju zašto su za i gorljivo bi ju zagovarali, dočim ovi drugi, i ne znaju što bi.
Slažem se s komentatorima : da su taksisti imali normalne cijene prije, ne bi se pojavio Uber ni Bolt.
Ne razumijem zašto bi trebalo ograničavati broj licenci. To je bas suprotno kapitalističko-liberalnom razmišljanju gdje se tržište samo regulira prema ponudi i potražnji. S druge strane, ako ograničavamo (ok, ne možemo svi biti taksisti), te brojke treba stalno revidirati, a brojke za određeno područje trebaju računati inženjeri (ili barem ekonomisti), a ne političari.
Vratiti spominjanje kune u svakodnevni život.
Ljudi uopće ne shvaćaju koja je razina poskupljenja jer u eurima to zvuci manje.
Ako je kava koštala zadnjih 25god 6-8kn, kako je u zadnje dvije godine skočila na 12-14kn?
I sprovesti referendum za uvidjenje eura. Ako nismo za euro, vratiti kunu. Ako bas ne ide, barem se onda nekako zahvaliti svima ovima koji su nam euro nametnuli, a da nas nisu nista pitali.
Mislio sam da će rušenjem bivše države, sloboda govora, općenito sloboda življenja, bit najuzvišenija vrijednost koju ćemo dobiti u novoj eri našeg postojanja.
Sada vidim da je to bila mladenačka naivnost. Možda smo dobili slobodu govora, ali je apstraktna. Ako nam ju je nekoć država proskribirala, sada nam ju oduzima ulica ili salon. Ako si nekoć zbog krive riječi, mišljenja, ideje, završio u zatvoru kao heroj ulice, danas ti prijeti doživotno izgnanstvo i prijezir zajednice, s mogućnošću eskalacije do fizičkog sukoba (jer ti narodna policija ne garantira sigurnost).
Zar doista netko misli da njegova zajednica, zbog prošlih dijela, opunomoćena činiti sto joj je volja i pri tome sprječavati druge pojedince da žive život kako žele? Da rade sto misle da je ispravno i nije u suprotnosti sa zakonom?
Nevjerojatan je taj bahatluk koji misli da kilometar njegove vožnje vrijedi 150kn. I još u toj cijeni nije uračunato čišćenje lol.
Ili je u pitanju mentalitet “oderi ovcu”, “uzmi im pare” , “tko ih xebx”.
Bas postajemo užasni ljudi.
Ponekad čovjek pomisli kako su korporacije zlo, al kad vidiš ovakve primjere, jasno ti je da su one ipak manje. Zlo.
A sto se osnovnog pitanja autora tiče, oko pravednog, poštenog i organiziranog upravljanja resursima, kapitalizam šapuće odgovor kao školjka kad joj prisluhneš: “show me the money, show me the money”. Ljudska pohlepa je jača od bilo kojeg racia. Ona je imanentna svakom ljudskom biću, a svijest o zajednici se treba razvijati i njegovati. Jasno sto pobjeđuje.
Autor često brani pravo pristupa običnog građana moru, obali, plažama. Nije li i ovdje u pitanju slična situacija, gdje ljudi naprosto žele doći i vidjeti otok, proboraviti nešto vremena?
Kako ćemo tretirati njihovu želju za dolaskom?
Ili npr. u Dugavama (Zagreb) već neko vrijeme također dolaze, nisu bas turisti, ima ih dosta, sve više, čak je i država nešto regulirala njihov dolazak (u RH, ali ne i u Dugave), no svejedno, starosjedioci se, čini mi se, bune, mrgodni su i uplašeni.
Kako to sada, jedni bi trebali biti dobrodošli, a drugih je previše.
Mislim da je Ošljak čudo od tri dana. Za koju godinu hype će biti manji i sve ok.
Mene samo zanima, tko je taj koji bi trebao “odlučiti” kakav “nama” turizam “treba”?
I tko je taj (mi? Tko “mi”?) tko će odlučiti kako će se (ograničenim) resursima upravljati/dodjeljivati/raspolagati? I kako nećemo pri tome zakinuti buduće generacije da i one ravnopravno uživaju u bogomdanim resursima.
Austrijanci npr. su to “fino” riješili. Resursi odavno u privatnim rukama i “no pasaran”, ako ne platiš.
Država bi sve to trebala uređivati? Regulirati? Ima li kapaciteta?
“… no unatoč golemim ulaganjima…”
Nije li se pričalo da se radi o golemoj marčapiji tih 2000.-tih?
Ako će biti karta 100eur i više pa da se izgradi novcem zainteresiranih gledatelja, to je ok, ali ako će biti 10 eura, onda je to bezveze. Nema smisla prosječnog Zagrepčana s time financijski opterećivati. A ni prosječni Hrvat neće na njemu biti vise od tri puta u životu….
Komentari
Inženjer.
Zašto nešto sto može biti riješeno dogovorom dvije strane u jedno popodne, uz jednu kavu, traje tolike godine i zahtjeva toliki angažman?
Srećom, dolazi AI, zamjenit će sve sudionike (ili večinu) ovog nepotrebnog procesa.
Vrijednost zemljišta i nekretnine doista nije teško odšacati, plus dodaš još extra nešto da se ljudi be osjećaju zakinuti od svoje države. To smo dakle riješili.
Promjena GUP-a, bez da si osigurao novce za izvlaštenja je kao da si otišao u svadbu bez one stvari. A GUP ionako mjenjaju mešetari pa neće biti šteta da to radi AI umjesto njih. Ili barem urbanisti. Planeri.
Urbanizam urbanistima!
A opčinarima uvesti drugu i treću smjenu. Ako gradonačelnik može subotama i nedjeljama pohoditi protokolarne dužnosti , noćima koncerte, sto ne bi pravnici mogli popodnevnu smjenu “tući”?
Ovo je užasno za čitati, kamo li preživljavati.
Žao mi je i djevojčica i majke. Kakav to otac oduzima kćerima majku?
Da je riječ o nepravdi, vidljivo je iz aviona.
Da konce vuče posesivna svekrva, moguće je. Da se događa bezobzirna osveta, nije isključeno.
Ali da dolazi do takve zloupotrebe sustava, to je upravo nevjerojatno.
Državnim institucijama treba uvesti rad u tri smjene, da se takve stvari rješavaju brže. Ukoliko država to ne može organizirati, neka se ne pača u stvari koje nerazumije i ne može rijesavati.
Ne samo da pravda nije zadovoljena u slučaju te trojice napadača (nisu dobili zasluženu kaznu), već i mladiću i obitelji kojima je cijeli život okrenut naopačke, društvo je okrenulo leđa. Ne samo kroz pravosuđe koje je propustilo kazniti zlodjelo , već kroz dugotrajnu brigu za mladića i obitelj.
Ovaj komentar vrlo točno, svakome razumljivo i osvješćujuće, opisuje problematiku.
Fali samo poziv: ne budite stoka sitnog zuba, iako vas tako tretiraju.
Sto je tema? Zaštita djece ili nadzor komunikacije?
Kao da netko u ministarstvu isto nije završio(prošao) 3. razred srednje, s upisao je 4…
Jedan, dva,…četiri,
Jedan, dva,…četiri….naprosto nešto fali?
Tko piše zakone? Jel se zna imenom i prezimenom tko stoji iza “bugova” u zakonima?
Tko izglasa takve problematične zakone?
I koliko je vremena potrebno da se učine logičnima? Ili samo novinari ne naprave svoju domaću zadaču pa ne provjere sve informacije?
“U Italiji i Španjolskoj je 250, u Francuskoj više od 400.”
To je usporedba na razini da prosječan kupac Zare potroši u prosjeku četvrtinu onog u Prade.
Ne postiže se “luksuznost destinacije” sa par objekata koji su nadstandardni, već kontinuiranim, stalnim podizanjima “prosječnosti”. Hyat na Ugljanu i ono čudo na Dugo otoku su devijacije.
“Iscrpljujemo prirodne resurse za male novce,…”
Da, zato sto dajemo strancima da ih iskorištavaju, umjesto da sami u njih ulažemo. Pa ako nemamo sredstava za investicije, ostavimo prazan prostor za našu djecu koja će možda imati.
“… što je suprotno našim željama’, upozorava Ostojić”
Tko smo to “mi”? Vlasnici turizma u Hrvatskoj? Mi, državljani RH?
Tko određuje sto je “strategija” turizma u RH?
Apsolutno za!
Hebrangovo argumentiranje mi je najjasnije sto je i logično jer je medicinar koji se s problematikom susretao u stvarnom životu.
Svidja mi se Vučetićevo argumentiranje, strukturirano, razumljivo, sa slijedom misli koji jasno objašnjava zašto je eutanazija i filozofski prihvatljiva.
Štahanovo mi je pomalo nedokućivo i nerazumljivo, a u dijelovima koji su mi razumljivi ili mi nije relevantno, ili mi ne djeluje da ima težinu.
Kao da je “po zadatku” pokušao sklepati neku argumentaciju protiv eutanazije, a ni sam nije siguran. Sto me dovodi do razmišljanja, a uzimajući u obzir i ostale odgovore, da zagovornici eutanazije dobro razumiju zašto su za i gorljivo bi ju zagovarali, dočim ovi drugi, i ne znaju što bi.
Slažem se s komentatorima : da su taksisti imali normalne cijene prije, ne bi se pojavio Uber ni Bolt.
Ne razumijem zašto bi trebalo ograničavati broj licenci. To je bas suprotno kapitalističko-liberalnom razmišljanju gdje se tržište samo regulira prema ponudi i potražnji. S druge strane, ako ograničavamo (ok, ne možemo svi biti taksisti), te brojke treba stalno revidirati, a brojke za određeno područje trebaju računati inženjeri (ili barem ekonomisti), a ne političari.
Vratiti spominjanje kune u svakodnevni život.
Ljudi uopće ne shvaćaju koja je razina poskupljenja jer u eurima to zvuci manje.
Ako je kava koštala zadnjih 25god 6-8kn, kako je u zadnje dvije godine skočila na 12-14kn?
I sprovesti referendum za uvidjenje eura. Ako nismo za euro, vratiti kunu. Ako bas ne ide, barem se onda nekako zahvaliti svima ovima koji su nam euro nametnuli, a da nas nisu nista pitali.
Mislio sam da će rušenjem bivše države, sloboda govora, općenito sloboda življenja, bit najuzvišenija vrijednost koju ćemo dobiti u novoj eri našeg postojanja.
Sada vidim da je to bila mladenačka naivnost. Možda smo dobili slobodu govora, ali je apstraktna. Ako nam ju je nekoć država proskribirala, sada nam ju oduzima ulica ili salon. Ako si nekoć zbog krive riječi, mišljenja, ideje, završio u zatvoru kao heroj ulice, danas ti prijeti doživotno izgnanstvo i prijezir zajednice, s mogućnošću eskalacije do fizičkog sukoba (jer ti narodna policija ne garantira sigurnost).
Zar doista netko misli da njegova zajednica, zbog prošlih dijela, opunomoćena činiti sto joj je volja i pri tome sprječavati druge pojedince da žive život kako žele? Da rade sto misle da je ispravno i nije u suprotnosti sa zakonom?
Zbilja nadrealno.
Nevjerojatan je taj bahatluk koji misli da kilometar njegove vožnje vrijedi 150kn. I još u toj cijeni nije uračunato čišćenje lol.
Ili je u pitanju mentalitet “oderi ovcu”, “uzmi im pare” , “tko ih xebx”.
Bas postajemo užasni ljudi.
Ponekad čovjek pomisli kako su korporacije zlo, al kad vidiš ovakve primjere, jasno ti je da su one ipak manje. Zlo.
:))
Duhovito
A sto se osnovnog pitanja autora tiče, oko pravednog, poštenog i organiziranog upravljanja resursima, kapitalizam šapuće odgovor kao školjka kad joj prisluhneš: “show me the money, show me the money”. Ljudska pohlepa je jača od bilo kojeg racia. Ona je imanentna svakom ljudskom biću, a svijest o zajednici se treba razvijati i njegovati. Jasno sto pobjeđuje.
Autor često brani pravo pristupa običnog građana moru, obali, plažama. Nije li i ovdje u pitanju slična situacija, gdje ljudi naprosto žele doći i vidjeti otok, proboraviti nešto vremena?
Kako ćemo tretirati njihovu želju za dolaskom?
Ili npr. u Dugavama (Zagreb) već neko vrijeme također dolaze, nisu bas turisti, ima ih dosta, sve više, čak je i država nešto regulirala njihov dolazak (u RH, ali ne i u Dugave), no svejedno, starosjedioci se, čini mi se, bune, mrgodni su i uplašeni.
Kako to sada, jedni bi trebali biti dobrodošli, a drugih je previše.
Mislim da je Ošljak čudo od tri dana. Za koju godinu hype će biti manji i sve ok.
Mene samo zanima, tko je taj koji bi trebao “odlučiti” kakav “nama” turizam “treba”?
I tko je taj (mi? Tko “mi”?) tko će odlučiti kako će se (ograničenim) resursima upravljati/dodjeljivati/raspolagati? I kako nećemo pri tome zakinuti buduće generacije da i one ravnopravno uživaju u bogomdanim resursima.
Austrijanci npr. su to “fino” riješili. Resursi odavno u privatnim rukama i “no pasaran”, ako ne platiš.
Država bi sve to trebala uređivati? Regulirati? Ima li kapaciteta?
Ulaznicu za sto? Kome idu novci?
Nema veze, bit će Hajduk prvak i opet dobro;)
Pitam se, sto bi bilo da su 1.8. kad je već bilo jasno da se podbačaj smiješi, smanjili cijene, umjesto povečali?:)
“… no unatoč golemim ulaganjima…”
Nije li se pričalo da se radi o golemoj marčapiji tih 2000.-tih?
Ako će biti karta 100eur i više pa da se izgradi novcem zainteresiranih gledatelja, to je ok, ali ako će biti 10 eura, onda je to bezveze. Nema smisla prosječnog Zagrepčana s time financijski opterećivati. A ni prosječni Hrvat neće na njemu biti vise od tri puta u životu….