U žaru rasprava o Istanbulskoj konvenciji i prebrojavanja unutar HDZ-a tko je za, tko protiv, zanemarilo se što je premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković poručio stranačkom vrhu iza zatvorenih vrata dok je lomio njihov otpor ratifikaciji. “Ne znam jeste li vi svjesni da ovime možete čak i srušiti Vladu. A ako će netko Vladu rušiti, onda ću to biti ja. I nakon toga će se ići na nove parlamentarne izbore. A za njih ću ja slagati liste i može se dogoditi da pola ovdje prisutnih ne bude na njima”, bio je, kako je objavljeno u medijima, jedan od Plenkovićevih argumenata. Kako prijevremeni izbori djeluju utopijski, Plenkovićeva prijetnja nije izazvala puno pažnje, već je shvaćena kao ispaljeni ćorak pošto je ponestalo pravih argumenata.
Ipak, ne bi se trebalo kladiti da je Plenković do kraja blefirao kada je zaprijetio prijevremenim parlamentarnim izborima. U ovome času oni jesu na dugom štapu, ali Plenković ih sigurno ima u glavi. Cijeli je niz razloga zbog kojih bi mu bilo oportuno odlučiti se za ovakav korak. No, hoće li ga i napraviti ovisi o tome kako će se rasplesti kriza u Agrokoru.
HDZ je prema svim anketama najjača stranka, a rejting mu ne pada ispod 30 posto ni onda kada se rejtnig mjeri u jeku najnepopularnijih poteza ili događaja. Istodobno, drugim strankama, prije svega SDP-u, podrška birača (s iznimkom Živog zida) ne raste. Dakle, mandat izvanredene uprave u Agrokoru završava do ljeta. Bude li on okončan uspješno u smislu da svi subjekti ovoga koncerna prežive, da ne dođe do masovnog otpuštanja radnika, posebno u Konzumu, i da nitko od vjerovnka (prije svega Sberbank) ne tuži kompaniju ili državu, Plenković će raspolagati ogromnim političkim kapitalom. Još da ga oplodi dobra turistička sezona kakvu smo imali lani, komotno bi mogao reći da je dokazao kako je uspješan hrvatski premijer, da se njegova vizija pokazala ispravnom, da on zemlju vodi putem oporavka, da je tip koji rješava probleme, i zatražiti dodatnu potvrdu birača.
Izbori u kasnu jesen mogli bi mu biti pun pogodak jer građane ne bi napustio dojam uspješnog okončanja krize koncerna o kojem ovisi cijela poljoprivreda, a još bi ih držali tragovi ljetne relaksacije. U takvim okolnostima, plus kampanja, HDZ bi mogao računati na podršku barem 35 posto birača. Ako isprovocira prijevremene izbore, dobit će i podršku predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Ona bi se morala suzdržati od šutanja Vlade i postati joj saveznica i promotor jer zna da njen drugi mandat na Pantovčaku ovisi o podršci HDZ-a, tj. Plenkovića.
Plenkoviću bi na ruku išlo i stanje u stranačkoj blagajni. Uspio je srediti financijske dubioze u kojima je Tomislav Karamarko ostavio HDZ i nakon uspjeha na lokalnim izborima dodatno povećati redovne prihode stranke. HDZ bi si mogao priuštiti najbolju kampanju. S druge strane, SDP jedva preživljava. Na grbači su im stari dugovi, prihodi znatno smanjeni i još im se nakalemilo 10 milijuna kuna koje moraju isplatiti Slobodanu Ljubičiću.
Novim izborima Plenković bi, bez obzira na novi statut HDZ-a, kreirao liste. Kako je poručio oponentima u stranačkom vrhu, dio njih se ne bi našao na listama. Ali ne bi ni ljudi poput Zlatka Hasanbegovića, Brune Esih, HRAST-ovaca i takvih koji su zahvaljujući Plenkoviću i HDZ-u ušli u Sabor, pa mu od prvog dana bacali klipove pod noge.
Time bi bitno osnažio svoju poziciju u HDZ-u i ne bi morao stalno paziti na leđa i strahovati od pobuna. Nakon iskustava s HOS-ovom pločom u Jasenovcu s ustaškim pozdravom te otpora ratifikaciji Istanbulske konvencije, Plenkoviću je jasno kakav ga pakao čeka ako će s ovakvim HDZ-om i koalicijskim partnerima donositi novi Zakon o pobačaju. A Ustavni sud mu je za to dao rok od dvije godine. Preuzimanjem pune kontrole nad strankom Plenković bi izbacio iz HDZ-a Katoličku crkvu, braniteljske udruge i desne klerikalne aktiviste. Oni bi ostali bitni HDZ-ovi saveznici, ali više ne bi mogli djelovati iznutra i sukreirati stranačku politiku. Kada bi uspješno resetirao stranku, Plenković bi Crkvu i branitelje pozicionirao tamo gdje su bili kada su HDZ vodili Franjo Tuđman i Ivo Sanader.
Nakon prijevremenih izbora, Plenkoviću bi najveći problem bili koalicijski partneri. Sam ne bi mogao sastaviti Vladu, a koalicijski potencijal je nikakav. S Mostom, čiji se rejting stabilizirao na 7-8 posto, više ne može računati, sadašnji partner HNS, ili to što je od njega ostalo, može opstati jedino ako se zbrinu na HDZ-ovim listama, a nikog srodnog više nema. Moglo bi se dogoditi da krajnja desnica pri samostalnom izlasku na izbore dobije veću potporu birača i pojavi se kao potencijalni partner.
No, kako istraživanja javnog mijenja ne idu u prilog toj tezi, realnije bi bilo razmotriti potencijalni savez HDZ-a s novonastalom liberalnom koalicijom (IDS; GLAS i Pametno). Pri tome bi glavnu ulogu imao IDS kod kojega bi se našli dobri motivi za suradnju s Plenkovićem. Jedan je Uljanik koji je rak rana Pule, ali i Istre kao županije, a drugi je realizacija projekta Brijuni rivijera.
Ova dva razloga mogla bi navesti IDS za pregovarački stol s Plenkovićem i potaknuti da potpišu koalicijski sporazum u kojem bi suradnju uvjetovali decentralizacijom zemlje i ideološkim nezastranjivanjem. Takav sporazm ne bi bio zgorega ni Plenkoviću, posebno ako želi provesti reforme. Njihova provedba liberalnim strankama bila bi opravdanje za suradnju s HDZ-om. U krajnjoj liniji, ako ne bi uspio naći koalicijske partnere, Plenković bi mogao postati politički pionir - bilo da formira veliku koaliciju ili da vodi manjinsku vladu.