Ako se ne razračuna s unutarstranačkom oporbom i preuzme kontrolu nad HDZ-om, Andrej Plenković je zalud stavljao na dnevni red ratifikaciju Istanbulske konvencije, kidao živce cijeloj naciji, vodio žestoke unutarstranačke bitke i prokrstario uzduž i poprijeko cijelu Hrvatsku ne bi li HDZ-ovcima objasnio bit sadržaja toga dokumenta.
Sve to, plus zamjeranje s Crkvom i svim klerikalnim nevladinim organizacijama i strankama, Plenković sigurno nije prošao zato da ga SDP-ovci više ne bi mogli piliti pitanjem kada će ratificirati Istanbulsku. Ratifikacija mu je trebala kao medij preko kojega će se jasno i nedvosmisleno detektirati kakvi su odnosi u stranci, te imenom i preizmenom utvrditi tko ga podržava, a tko mu je opozicija. Trebala mu je i kao dokaz podrške u stranačkoj bazi. A podržale su ga sve županijske organizacije HDZ-a, sve zajednice i 75 posto Predsjedništva.
A zašto baš sad? Zato da ima dovoljno vremena pripremiti teren za potpuno ovladavanje HDZ-om. Jer, ako do kraja ljeta ne odluči kojim će metodama učtvrstiti vlast, hoće li to biti raspisivanjem prijevremenih izbora, što bi moglo biti vrlo riskantno, ili drastičnim smanjivanjem Vlade i rošadom ministara, Plenković se može pomiriti s tim da će do kraja mandata voditi ideološke rasprave i da će ga bušiti tko gdje stigne.
Rekonstrukcija Vlade, prema informacijama koje dolaze iz kruga lojalnog Plenkoviću koji HDZ vidi kao umjerenu stranku desnog centra, vrlo je izvjesna i intenzivno se radi na njenom konceptu. Osnovni cilj toga poteza je ovladavanje strankom. Smanjivanjem broja ministarstava Plenković će se najprije riješi ministara koji mu nisu lojalni, a potom i onih koji su pokazali da nisu dorasli poslu, poput ministra zdravstva Milana Kujundžića. Osim što u Vladi više ne bi morao stalno okretati glavu i paziti što mu se zbiva iza leđa, Plenković bi za smanjenje broja ministarstava i državne administracije mogao ubrati lijepe političke poene. Sigurno bi dobio podršku gospodarstva, ali i šire javnosti.
Tu je odgovor i na pitanje bi li mu u Saboru prošao prijedlog da Vladu sa sadašnjih 20 resora skreše na 14 ili 15. Tko bi se usudio blokirati smanjenje državnog aparata i racionalno to objasniti biračima? Uostalom, zar bi HDZ-ovci opet rušili svoju Vladu i provocirali prijevremene izbore znajući da su im tek tada nikakve šanse da se nađu na listama i dobiju komadić vlasti? Možda bi se i odvažili na takav korak kada bi bili dobro organizirani i imali novog lidera prihvatljivog cijelom HDZ-u, koji bi se odvažio rušiti Plenkovića i preuzeti HDZ.
Takav se, međutim, još nije pokazao, a ako i postoji, teško da ima dovoljno vremena pripremiti teren za ovakav radikalan i riskantan potez. Rekonstruira li Vladu i smanji broj ministarstava na način koji se trenutno razmatra u stranačkom vrhu, Plenković će dio svojih oponenata samo poslati s jedne strane Markova trga na drugu. Tu je izvor novog problema i novo pitanje - kako bi se ljudi poput ministra državne imovine Gorana Marića koje bi razbjesnio oduzimanjem izvršne vlasti prema njemu ponašali u Saboru.
Neki smatraju da bi si Plenković rekonstrukcijom Vlade dodatno oslabio poziciju u Saboru. Je li to baš tako i može li se glasanje za ratifikaciju Istanbulske konvencije preslikati na druge situacije? Protiv Istanbulske konvencije glasalo je 14 zastupnika HDZ-a (odnosno 15 ako se pribroji suzdržani Ivan Šuker), što je oko trećine njihova Kluba. No, svi su oni tako glasali debelo se pozivajući na svoju savjest i vjerska uvjerenja.
Tako nešto eventualno bi mogli ponoviti u slučaju Zakona o pobačaju, s tim da im je tu manevarski prostor bitno sužen jer je Ustavni sud kazao da se pobačaj ne može zabraniti, a tema je vrlo jasna biračima i imaju o njoj čvrste stavove. U kojim bi još situacijama 15 zastupnika HDZ-a glasalo protiv prijedloga Vlade? Hoće li Plenkovićeva oporba glasati protiv proračuna? Hoće ako žele ići na prijevremene izbore. Isto to vrijedi za manje stranke koje HDZ-u osiguravaju većinu u Saboru.
Izloženi scenarij Plenkovićeva ovladavanja HDZ-om nije nikakva mudrost, niti je s današnjeg aspekta neostvariv. Tim prije što se nazire pozitivan rasplet krize u Agrokoru i smiješi još jedna dobra turistička sezona.
No, pravo je pitanje što će biti nakon toga. Uklapaju li se u Plenkovićev scenarij učvršćivanja vlasti imenovanja Dražena Jelenića novim glavnim državnim odvjetnikom, a Nataše Novaković šeficom Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa. Ako je iskren kada govori da su borba protiv korupcije i decentralizacija glavni ciljevi hrvatskog predsjedanja Vijećem Europe, onda će ovo dvoje ljudi imati potpuno slobodne i odriješene ruke u svome radu.
Na slučajevima predsjednice Republike Kolinde Grabar Kitarović, ministra Zdravka Marića, te brata ministrice Nine Obuljen Koržinek ubrzo ćemo saznati kakav će biti doprinos novog Povjerenstva borbi protiv korupcije. A i glavni tužitelj Jelenić do kraja godine će sigurno imati priliku pokazati je li spreman staviti povećalo nad političare te otvarati istrage i protiv ljudi iz stranke na vlasti. Nakon rekonstrukcije Vlade, prava narav Plenkovićeve vladavine vidjet će se kroz funkcioniranje neovisnih institucija.