U srcu maslinika u Barbarigi, na mjestu gdje se i danas proizvodi maslinovo ulje, arheolozi su došli do nalaza koji bitno mijenja sliku o jednom od najvažnijih rimskih gospodarskih kompleksa u Istri. Uz ostatke monumentalne rimske uljare, poznate po neuobičajeno velikom broju tijeskova za masline, ovogodišnja su istraživanja ukazala i na postojanje peći za izradu amfora.
To otkriće Barbarigu više ne prikazuje samo kao mjesto prerade maslina, nego kao zaokružen antički proizvodni pogon. Ondje se, prema prvim interpretacijama, proizvodilo ulje, ali se vjerojatno izrađivala i keramička ambalaža u kojoj se ono pakiralo i slalo prema tržištima Rimskog Carstva.
Treća istraživačka kampanja arheološkog nalazišta Barbariga rimska uljara provodi se od 12. do 29. svibnja 2026. godine. Nalazište je prvi put istraživano 1953. godine, a recentna istraživanja traju od 2024. u suradnji Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, Odsjeka za arheologiju i Centra za interdisciplinarna arheološka istraživanja Filozofskog fakulteta te Joukowsky Institute for Archaeology and the Ancient World Sveučilišta Brown iz Sjedinjenih Američkih Država.
O važnosti lokaliteta govorio je prof. dr. sc. Davor Bulić, predstojnik Odsjeka za arheologiju Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli i jedan od voditelja istraživanja.
„Nalazimo se na mjestu antičke rimske uljare koja se ističe među mnoštvom takvih nalazišta, ne samo kod nas nego i u Hrvatskoj, po svojim velikim proizvodnim mogućnostima. Ovdje je riječ o prostoriji u kojoj su bili smješteni tijeskovi za tiještenje plodina, odnosno maslina. Sačuvana su kamena postolja tijeskova, a riječ je o devet do deset tijeskova koji su bili istodobno u funkciji”, rekao je Bulić.
Rimske uljare
Upravo taj broj tijeskova Barbarigu izdvaja iz poznatog rimskog proizvodnog krajolika. Velike rimske uljare obično su imale između tri i šest tijeskova, dok ih je u Barbarigi bilo gotovo dvostruko više. Takav kapacitet svrstava nalazište među izuzetno velika rimska postrojenja za proizvodnju maslinova ulja.
„Rimske uljare velikog kapaciteta obično su imale između tri i šest tijeskova. Ovo nalazište nadilazi te proizvodne mogućnosti. Poznate su i veće uljare, s većim brojem tijeskova, ali one potječu iz današnje Libije i Alžira, dakle iz rimske Afrike. Razlika je u tome što je uljara u Barbarigi bila u najvećem kapacitetu u prva tri stoljeća poslije Krista, dok su afrički primjeri nešto mlađi”, pojasnio je Bulić.
Dio ovogodišnjih istraživanja provodi se na prostoru koji je već bio istraživan sredinom 20. stoljeća, kako bi se izradila suvremena dokumentacija i revidirale ranije spoznaje. Drugi dio kampanje usmjeren je na zone koje su prethodnih godina identificirane geofizičkim snimanjima georadarom i magnetometrom. Upravo su ta mjerenja ukazala na postojanje novih zidanih struktura i dijelova kompleksa koji dosad nisu bili predmet istraživanja.
„Temeljem geofizičkih snimanja, mjerenja georadarom i magnetometrom, dobili smo približan uvid u rasprostiranje čitavog kompleksa, koji je bio puno veći. Nekih dvjestotinjak metara dalje od nas nalazi se drugo krilo građevine, a sve je to bilo dio jedinstvenog kompleksa”, rekao je Bulić.
U tom širem kompleksu sada se prepoznaju tragovi proizvodnje amfora. Time se otvara mogućnost da je Barbariga funkcionirala kao cjelovito gospodarsko središte u kojem su se masline prerađivale u ulje, a ulje se potom pakiralo u amfore proizvedene u neposrednoj blizini.
Na kontinuitet proizvodnje maslinova ulja na istom prostoru upozorio je i Marko Krstačić, voditelj proizvodnje u tvrtki, koja danas upravlja maslinikom u kojem se nalazi arheološki lokalitet.
U Barbarigi
„Nalazimo se u Barbarigi, u masliniku, gdje se nalaze arheološko nalazište i ostaci stare rimske uljare iz doba Rimskog Carstva. Ona je tada bila najveća i najvažnija uljara na ovim područjima. Iznimno je bitno prepoznati da su Rimljani, koji su imali veliki izbor, odabrali baš ove lokalitete za proizvodnju najkvalitetnijeg maslinova ulja”, rekao Krstačić.
Istaknuo je i simboličku vrijednost činjenice da se ondje, gotovo dvije tisuće godina poslije, i dalje proizvodi maslinovo ulje.
„Sama činjenica da je ovdje još prije gotovo 2000 godina postojala proizvodnja maslinova ulja, na jednoj od najvrijednijih i najvećih lokacija za proizvodnju maslinova ulja u Rimskom Carstvu, govori o kontinuitetu ovog prostora. Danas nastavljamo tu tradiciju proizvodnje u ovom masliniku”, dodao je Krstačić.
Rimska uljara nalazi se gotovo u središtu današnjeg maslinika. Današnji nasad prostire se na oko 30 hektara i broji oko 8000 stabala različitih sorti. O suvremenoj proizvodnji govorio je i Edi Družetić, tehnolog proizvodnje, koji naglašava da se današnje maslinarstvo oslanja na lokalne sorte, mikroklimu južne Istre i tradiciju prostora.
„Stara uljara nalazi se praktički u samom centru sadašnjeg maslinika, koji je veličine 30 hektara. Tu je oko 8000 stabala raznih sorti. Proizvodnju baziramo na domaćim sortama, a sačuvali smo i neka višegodišnja, nekoliko stotina godina stara stabla”, rekao je Družetić.
Posebnost Barbarige nije samo u veličini pogona, nego i u pitanju tržišta. Prema arheološkim nalazima amfora za maslinovo ulje, istraživači mogu rekonstruirati smjerove kojima se istarsko ulje izvozilo. Transport se odvijao morskim putem prema Akvileji, jednom od najvažnijih trgovačkih i kulturnih središta sjevernog Jadrana, a zatim dalje riječnim i kopnenim komunikacijama prema podunavskim provincijama i drugim dijelovima Rimskog Carstva.
„Temeljem nalaza amfora za maslinovo ulje, za koje znamo da potječu iz Istre, imamo sliku o tržištu, odnosno području gdje se istarsko maslinovo ulje izvozilo. Izvoz je uglavnom išao morskim putem, brodovima prema Akvileji, najznačajnijem trgovačkom, kulturnom i urbanom središtu na sjevernom Jadranu”, rekao je Bulić.
Istarsko maslinovo ulje
Kvaliteta istarskog maslinova ulja bila je poznata još u antici. Plinije Stariji navodio je da je ulje iz Histrije po kakvoći zauzimalo visoko drugo mjesto među uljima rimskog svijeta, odmah nakon ulja iz Kampanije. Današnja istraživanja u Barbarigi toj antičkoj ocjeni daju materijalni okvir. Monumentalna uljara, brojni tijeskovi, ostaci cisterne, tragovi proizvodnje amfora i izvozni pravci prema velikim tržištima pokazuju da je riječ bila o prostoru iznimne gospodarske važnosti.
Istraživanja se financiraju kroz više znanstveno istraživačkih projekata, među kojima su Rimski krajolici i dinamika naseljavanja istarskih kolonijskih agera Hrvatske zaklade za znanost, The Economic Landscapes of Roman Istria uz potporu Loeb Classical Library Foundationa i Rust Family Foundationa te projekt Rimska uljara u Barbarigi prezentacija i valorizacija arheološkog nalazišta, koji podupire Grad Vodnjan Dignano. Konzervatorsko restauratorski radovi na ostacima rimske cisterne financiraju se sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.
Istraživači najavljuju nastavak radova i u 2027. godini. Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, u suradnji s partnerima iz Hrvatske i Italije, među kojima je i Terra Eno Olea, kandidiralo je Interreg projekt Adriatic Rediscovered Revealing Archaeological Landscapes and Shared Heritage Through Cross Border Cooperation. Ako projekt bude prihvaćen, omogućit će nastavak arheoloških istraživanja, ali i bolju prezentaciju i valorizaciju Barbarige te drugih odabranih arheoloških nalazišta u Istri.
Barbariga se tako sve jasnije pokazuje kao mjesto na kojem se preklapaju antička ekonomija, suvremeno maslinarstvo i kulturna baština. U masliniku u kojem se i danas proizvodi ulje, arheolozi otkrivaju ostatke sustava koji je prije gotovo dvije tisuće godina hranio jedno od najvažnijih tržišta rimskog svijeta.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....