‘Većina žrtva imala je manje od 15 godina, ovo je bila prva epidemija u povijesti‘

Bili su mala skupina lovaca sakupljača i živjeli su na području oko Bajkalskog jezera u istočnom Sibiru. A onda prije 5500 godina nastupila je pošast koja je desetkovala tu malu zajednicu. Bila je to prva epidemija kuge u povijesti, zaključak je studije međunarodne skupine znanstvenika objavljene nedavno u vodećem svjetskom znanstvenom časopisu Nature.

U sklopu istraživanja znanstvenici su analizirali drevnu DNK iz ljudskih ostataka pronađenih na četiri groblja lovaca-sakupljača u regiji Bajkalskog jezera u istočnom Sibiru. Koristeći napredne tehnike sekvenciranja DNK, istraživači su rekonstruirali drevne bakterijske genome sačuvane u zubima, otkrivajući prethodno nepoznate rane sojeve bakterije kuge. Ovo otkriće u suprotnosti je s dugogodišnjojm i opće prihvaćenom idejom da su se velike epidemije bolesti pojavile tijekom neolitske revolucije, odnosno prijelaza dotadašnjih kultura lovaca i sakupljača na novi način života koji su odlikovale poljoprivreda i trajna naselja.

- Smatra se da velike epidemije bolesti koje su pogađale cijele zajednice uopće nisu postojale prije neolitske revolucije. Ono što ovdje vidimo jasan je dokaz za doista razornu epidemiju kuge koja je pogodila cijelu zajednicu lovaca-sakupljača na Bajkalu, a to je u suprotnosti s tim shvaćanjem – rekao je za New Scientist prvi autor studije dr. Ruairidh Macleod sa Sveučilišta u Oxfordu.

Kuga je zarazna bolest čiji je uzročnik bakterija Yersinia pestis koja prvenstveno napada glodavce, najčešće štakore ili miševe. Proces prijenosa odvija se tako da buha ugrize zaraženog štakora te, sišući mu krv, usiše i bacile kuge. Bacili ostaju u probavnom sustavu buhe tri tjedna i izbacuju se kada buha ugrize drugog štakora ili čovjeka.

Bakterija Yersinia pestis uzrokovala je neke od najsmrtonosnijih pandemija u povijesti. Primjerice, Justinijanova kuga od 541. do 767. godine proširila se iz središnje Azije na Sredozemlje i uzrokovala smrt 40 milijuna ljudi. Pandemija kuge u 14. stoljeću, poznata i kao Crna smrt, od 1348. do 1361. godine stravično je opustošila Europu. Povjesničari su procijenili da je umrlo oko dvadeset i četiri milijuna ljudi, što je tada iznosilo četvrtinu europske i zapadnoazijske populacije. Treća pandemija kuge započela je 1855. godine u Kini, a zatim se proširila u Japan, Indiju, Australiju i Ameriku te ubila najmanje 15 milijuna ljudi.

Ilustrativna fotografija

Sergei Rusanov/tass/profimedia

Razvojem tehnika za sekvenciranje drevne DNK postalo je moguće otkriti prisutnost Y. pestis u kostima i zubima ljudi pokopanih prije više stotina ili čak tisuća godina. Tako su zahvaljujući novim tehnikama sekvenciranja Ruairidh Macleod i suradnici pronašli bakteriju Y. pestis u ostacima 18 od 42 lovaca-sakupljača zakopanih na četiri mjesta oko Bajkalskog jezera. Znanstvenici smatraju da su ti ljudi najvjerojatnije oboljeli od plućne kuge koja zahvaća pluća i prenosi se udisanjem kapljica iz zraka što ga kašljem širi zaražena osoba ili životinja. Macleod smatra da su se lovci-sakupljači zarazili bakterijom kuge klanjem ili jedenjem sirovih svizaca. Ti su glodavci rezervoar bakterija kuge, a postoje dokazi s drugih obližnjih nalazišta da su ih ljudi često lovili zbog hrane. Članovi zajednice koji su lovili glodavce, ili djeca koja su pomagala u pripremi mesa ili koža svizaca, mogli su pokupiti bakteriju kuge iz krvi ili izmeta životinja. Zatim su zaraženi ljudi mogli prenijeti infekciju na druge kašljanjem ili kihanjem.

- Ljudi u ovoj regiji i danas ponekad obole od kuge zbog kontakta sa svizcima ili jedenja nedovoljno kuhanog mesa svizaca – rekao je Macleod za New Scientist. Primjerice, 2020. godine mediji su izvijestili kako je u Mongoliji od kuge preminuo tinejdžer nakon što je pojeo zaraženog svisca. I većina žrtva u regiji oko Bajkalskog jezera bili su jako mladi, dvije trećine njih bili su mlađi od 15 godina.

Studiju Macleodova tima komentirao je dr. Hannes Schroeder, paleogenetičar Sveučilišta u Kopenhagenu koji nije sudjelovao u istraživanja. On je u izjavu za časopis Science pohvalio uspjeh tima u primjeni arheologije i genetskih analiza na drevnu epidemiju na način na koji moderni detektivi bolesti istražuju širenje epidemije. - To je paleoepidemiologija u akciji – rekao je Schroeder.