Arhitekt Bruno Juričić u Pulu se upravo vratio iz Kine gdje je ovih dana svečanim rezanjem crvene vrpce, sudjelovanjem investitora i lokalnih političara te uz šarene konfete započela gradnja kulturnog centra i hotela Xia Ke u Hainingu, gradu koji broji osamsto tisuća stanovnika i koji proživljava svoj ekonomski boom.
S kineskom kolegicom Jun Wang Juričić je, podsjetimo, autor hotelskog kompleksa procijenjenog na 100 milijuna eura. Čitav Xia Ke kompleks prostirat će se na području 200.000 kvadratnih metara, dok će hotelski kompleks imati 35 tisuća kvadratnih metara.
Kako kaže: “Jedan od najzahtjevnijih elemenata projekta bilo je projektiranje vanjske ovojnice kompleksa, koja je zamišljena kao 3D prostorna čipka napravljena od cigli. Projektirana je uz korištenje parametričkog sistema koji simulira ponašanje ‘valova’. U izradi projekta koristila se BIM tehnologija (riječ je o najnovijoj tehnologiji u visokoj gradnji, op.a.)”.
Osim hotelskih usluga, gosti će na raspolaganju imati restorane, ogromni gaming centar, kongresni centar, kulturni centar posvećen kineskom piscu Jin Yongu, čije je stvaralaštvo i mjesto rođenja upravo i poslužilo kao inspiracija za gradnju velikog turističkog kompleksa Xia Ke i čiji je prvi dio istoimeni hotel koji grade Juričić i Wang nedaleko Šangaja.
Wuxia je opsesija
Jin Yong prvo se okušao kao novinar, pa i urednik dnevnih novina Ming Pao, no od novinarstva je brzo odustao i još je pedesetih godina prošlog stoljeća napisao prvo prozno djelo. Danas su mu devedeset i četiri godine. Jedan od utemeljitelja “nove škole” takozvanih wuxia romana. Njegovi su se romani temeljeni na borilačkim vještinama, najčešće na kung-fuu, neki od njih su ekranizirali te prodani u preko 100 milijuna primjeraka što ga čini najprodavanijim živućim kineskim piscem.
Upravo su dosadašnji radovi ovog pisca bili i inspiracijom za novi gaming centar koji se gradi u sklopu kompleksa. Tako kaže Bruno Juričić: “Za sve ljubitelje visokih tehnologija, u Xia Ke Townu će veliki gaming centar koristiti AI, AR i VR tehnologije, kako bi se kombinirali virtualni i stvarni život. Igrači će tražiti i komunicirati s tzv. wuxia likovima Jin Yonga, putem smartphonea, nešto slično kao Pokemon Go igrica”, te dalje pojašnjava: “Postoje tri unutrašnja dvorišta i teatar koji spaja vanjski i unutarnji dio, gdje će se odvijati ove igrice. To će biti live interaktivan gaming centar, pod nazivom XiaKe Gaming, na kojemu rade stručnjaci Hangzhou Zhangting Interaktivne tehnologije”.
Cijeli kompleks se, nastavlja, “naslanja na globalno poznatu wuxia filozofiju a tome svjedoči i kazalište s tisuću mjesta za velike predstave”. Wuxia su svojevrsni heroji mučenici, žanr kineske literature, najbliži, no ne i nužno, tzv. fantasy romanima, a pojavljuju se osim u knjigama, u operi, filmovima te videoigricama.
Za sve ljubitelje kineske hrane, ovaj arhitekt ističe restoran pod nazivom Shike Jiangh.
Selidba u Šangaj
Juričić napominje i da se ovaj projekt realizira uz potporu kineskih vlasti koje sufinanciraju projekt sa 30 posto troškova investicije. Poznavajući veliku kinesku operativnost, građevinsku reputaciju zemlje koja je trenutno najveće gradilište svijeta, ne bi trebalo proći puno vremena prije nego ovaj turistički kompleks primi svoje prve goste. Dogovoreno je, naime, da se ovaj veliki projekt dovrši za godinu, godinu i pol dana.
“Ovaj hotel predstavlja veliki izazov budući da je ovo naš prvi projekt u Kini i otvara nam vrata još snažnijem prisustvu na kineskom tržištu. Na nama je da što bolje iskoristimo priliku”, kaže pulski arhitekt koji dio godine živi u Šangaju, te dogovara još jedan projekt u Kini, o kojemu je kaže još prerano govoriti.
Uz hotel, kompleks će činiti među ostalim i filmski centar, vila, svojevrsni otok koji imitira scenu iz jednog romana Jin Yonga, prostor za roditelje i djecu kao i bivša kuća Jin Yonga koja na ovoj lokaciji već postoji.
Ključ uspjeha
Na projektu interijera hotela kao i na čitavom kompleksu radi još niz međunarodnih arhitekata. A kako mi je rekao Juričić dok smo razgovarali o Kini uz njegovo predstavljanje na Venecijanskom bijenalu: “Moja poslovna partnerica i ja na tržištu smo u Kini prisutni već više od dvije godine i zato su nas na natječaj, na kojem smo naposljetku i odnijeli pobjedu, pozvali. To je u suštini upornost, koja je jedan od ključeva uspjeha. Ja sam poduzetan, nekad kod nas to ima negativnu konotaciju, doduše sve rjeđe.
I ovdje se počinje shvaćati poduzetnički duh. Morate razvijati kontakte, izgraditi prisustvo”. Na pojedinom projektu, inače, zna raditi i devetnaest sati dnevno. “Postoje neka znanja koja možete steći ovdje, a za neka pak morate otputovati”, tvrdi arhitekt koji je nakon pobjede na natječaju otvorio Atelier Juricic - Wang sa sjedištem u Šangaju, gradu u kojemu provodi dio godine.
Često koristi nove tehnologije u radu
Arhitekt i kustos Bruno Juričić nakon završenog studija arhitekture u Veneciji bio je pridruženi suradnik na Fakultetu primijenjenih umjetnosti u Beču na postdiplomskom programu iz arhitekture i urbanih strategija, pod vodstvom Wolf Prixa. Godine 2010. odabran je kao jedan od deset znanstvenika iz područja arhitekture za seminare koje je organizirao “Getty Research Institute” u LA-u pod vodstvom Michaela Osmana s prestižnog MIT-a. Radio je kao asistent na UCLA-i, Odjelu za arhitekturu i Urban Design, kao gostujući profesor na Mitchell Labu na sveučilištu Texas A&M te kao predavač na Southern Californian Institute of Architecture.
Od 2014. godine vodi ured Atelier Bruno Juričić s adresama u Puli i od nedavno i Šangaju (Atelier Juricic - Wang) te je autor, s još nekoliko suradnica, aktualnog hrvatskog paviljona na Venecijanskom bijenalu arhitekture pod nazivom “Oblak Pergola/ Arhitektura gostoljubivosti”. Riječ je o instalaciji, kaže “koja preispituje granice arhitekture, umjetnosti, inženjerstva, robotike i računalnih modela”. Rad je realizirao korištenjem 3D robotske proizvodnje, odnosno, “6-axis robots” ili šestoosnih robota, koji je nastao u suradnji s tvrtkom Arup iz Londona, a može se pogledati još do 25 studenoga. Juričić je i autor prvog hrvatskog IT Kampusa tvrtke Infobip. Početkom dvijetisućitih neko je vrijeme živio i gradio u Dubaiju.