KAPTOL

KATEDRALU ČEKA NOVA RESTAURACIJA Da nije bilo potresa, za nešto više od godinu dana obnova koja traje 29 godina bila bi završena

    AUTOR:
    • Romina Peritz

  • OBJAVLJENO:
  • 24.03.2020. u 07:18

CROPIX

Dan poslije zagrebačkog potresa sagledavaju se štete na Zagrebačkoj katedrali, koje nisu male, srušio se vrh južnog tornja, a stradali su i brojni vitraji u samoj crkvi.

Kako doznajemo, usprkos oštećenjima stručnjaci su se popeli do mjesta gdje je bilo najlakše sagledati štetu, a po prvim procjenama oštećenja su i na sjevernom tornju. Zbog svega toga stručnjaci upozoravaju da treba izbjegavati mjesta oko katedrale, a tek sada predstoji kompliciran posao da se krene u obnovu. Za sad još nitko ne može sa sigurnošću utvrditi zašto se srušio baš južni toranj no, kako je poznato, obnova je na katedrali još uvijek u tijeku.

Napukline

Radovi na obnovi katedrale traju dvadeset i devet godina i, da nije bilo potresa, za nešto više od godinu dana sve bi bilo završeno. Ovako, treba još mnogo toga učiniti, a tek će se sljedećih dana vidjeti pravi razmjeri oštećenja. Stručnjaci koji su pregledali stanje kažu da ima napuklina na oba tornja, da je puknula i sajla koja je držala križ i sada treba prvo sve sanirati.

Dugogodišnji profesor na Filozofskom fakultetu, a potom na Akademiji likovnih umjetnosti, i jedan od naših najvećih stručnjaka za 19. stoljeće Krunoslav Kamenov rekao nam je da je katedrala već stradala prije u velikom potresu 1880. godine skupa s tornjem. Do tada je, objašnjava Kamenov, imala samo jedan, južni toranj. U toj obnovi krajem 19. stoljeća, koju izvodi austrijski arhitekt Hermann Bollé, odbacuju se svi raniji stilovi koji su bili prisutni na izvorno srednjovjekovnoj građevini da bi se dobio reprezentativni izgled prave gotike, za što je bilo presudno da ima dva tornja.

“Zagrebačka katedrala slijedi definiciju gotičke katedrale, a to je, među ostalim, da ima dva tornja, niz etaža, vertikalnu podjelu. Ona je zapravo idealna slika gotičke katedrale. U Bolléovoj obnovi išlo se s time da bude što gotičkija pa je tako tada iz nje izbačeno i mnogo baroknog inventara, poput oltara Francesca Robbe“, kaže Kamenov.

Primjer historicizma

Iako ne može tvrditi sa sigurnošću, no moguće je da se vrh srušio upravo zato što je toranj još uvijek u fazi restauracije i još pod skelama. “Nova obnova katedrale bila je neophodna i zbog dotrajalosti lokalnog vapnenca od kojeg je građena”, tvrdi profesor Kamenov.

Samu katedralu smatra vrlo vrijednim primjerom historicizma koji je kao stilski pravac dugo bio podcijenjen i čija je revalorizacija počela tek 1980-ih. Sam Bollé za našu je povijest umjetnosti, smatra Kamenov, izrazito važna osoba. Poslao ga je u Zagreb njegov učitelj, slavni bečki arhitekt Friedrich von Schmidt koji je tada radio na obnovi bečke katedrale budući da je on sam u to vrijeme jako zaposlen. Bollé se u Zagrebu, gdje sa stalno nastanio 1878. godine, udomaćio i danas slovi za jednog od najplodnijih i najznačajnijih arhitekata koji su ovdje djelovali.

 “Mnogi su osuđivali njegove obnove, pogotovo Đuro Szabo, i trebalo je dugo vremena da shvatimo značaj Bolléa kao i umjetničku vrijednost historicizma, da to nije puko prenošenje stilova“, kaže Kamenov. “On je dao veliki doprinos izgradnji historicističkog Zagreba“, zaključuje, a katedrala i njezini tornjevi postali su zaštitni znak metropole čiju vizuru definiraju.

Poruka Hrvatima

Danas znamo i da je Bollé u svom remek-djelu, i to baš u južnom tornju, ostavio i poruku Hrvatima. Naime u siječnju 2014. godine mnogi su mediji izvještavali o otkriću vremenske kapsule, kada je na 102. metru južnog zvonika katedrale, iza natpisa A. D. 1898, pronađena pisana poruka Hermanna Bolléa: ”A dao dobri Bog, kada iza viekovah opet na javu dodje sadanja spomenica... da se tada nadju svi Hrvati kao dobri katolici, te slavan, složan i slobodan narod.”​

Katedrala je inače građena od litotamnijskog vapnenca, zvanog bizek po selu na zapadnom dijelu Medvednice. Međutim, vapnenac koji je korišten za gradnju katedrale nije više dostupan, budući da su kamenolomi iz kojih je stizao već godinama zatvoreni, otkrio je inženjer, te su stoga posegnuli za kamenom travertinom iz okolice Rima “koji je znatno čvršći, a izgledom mu je sličan”.

Ove godine trebalo je obilježiti tridesetu godišnjicu od početka radova, ali od toga očito neće biti ništa. Sada iz crkvenih krugova dolaze apeli da se prepusti stručnjacima da prvo vide razmjere štete, naprave planove sanacije, a onda će sve detalje iznijeti i javnosti.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo