Dok nas mediji zastrašuju s najvišim ikad izmjerenim temperaturama, zagrebački Muzej suvremene umjetnosti (MSU) dobra je adresa za skloniti tijelo, umiriti glavu… Ne morate ni biti odveć zainteresirani za umjetnost od 1950-ih, 1960-ih naovamo, jer golema zgrada MSU u koju smo svi skupa stavili 400 milijuna kuna, u ovo doba godine može poslužiti i kao puki fizički zaklon, a ne nužno eskapističko utočište. Tako barem trenutno, skoro tri godine po otvaranju, stoje stvari. Jer, veliko Franićevo zdanje muzejski je, kako treba, pothlađeno, ali uglavnom otužno prazno.
Nakon dva sata šetnje i n-tog razgledavanja Zbirki u pokretu sklupčala sam se na platou, pored metalnog bunara Dalibora Martinisa. Mjesto kontemplacije. Minuo je cijeli sat.
‘Novi’ svijet
Pomislila sam da bih...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....